Zdravlje

život - ovde i sada

snezana mihajlovic RSS / 21.09.2007. u 13:25

Pre par meseci je na blogu objavljena priča-apel (Cole: Život je negde drugde) o  Andreji, iz Kragujevca, kome je potrebna transplantacija jetre.

Andreja je operisan početkom leta i u utorak su se vratili iz Italije. Na pitanje: „Kako je Andreja?", Dragana mi je samo rekla: „Videćeš, nećeš ga prepoznati."

Život ipak nije negde drugde, već je ovde i sada... šta da vam kažem, osim - hvala što ste podržali ovo.

 
Iako su me razni ljudi iz mog najbližeg okruženja savetovali da se ne uključujem u ovakve akcije, radi zaštite mentalnog mi zdravlja..."jer ako ne uspe, biće mi jako teško, a i šanse da dečak  uopšte ode u inostranstvo su minimalne, o pronalaženju organa  da ne govorimo, itd.", ja probala i preživela.

Pre par godina sam na TV-u videla priču o petogodišnjoj devojčici koja je rodjena bez rektuma. I tada su me priupitivali za zdravlje. Šta da kažem - nema mi pomoći, razmišljala sam moleći ljude iz Crvenog Krsta (koji su za slučaj takodje čuli sa TV-a, i naravno bili  maksimalno potreseni istim), da papirče što im dadoh ne završi u korpi, na šta su se široko osmehnuli, rekavši da ne brinem, ali istovremeno obaveštavajući me da oni nemaju para. E, za ovu priču su bitne tri stvari:

1.  Da je devojčica operisana ranije - sada ne bi nosila kateter, već bi funkcija bešike bila normalna

2. Sled iz broja 1 - zar niko od medicinskih radnika nije mogao da predloži da se zahvat odradi ranije? (valjda su hteli da budu sigurni, pa nisu žurili, al' ja još jednom da kažem, za svaki slučaj - dete je rodjeno bez rektuma)

3.  Lekar, koji je operisao, je sve odradio pro-bono, ali to nije toliko važno. Važno je da se on redovno javlja roditeljima , prateći pacijenta  koji više nije njegov pacijent, jer bi on, eto želeo da ta devojčica može da ima normalan seksualni život, a samim tim, jednoga dana, ako tako želi, postane majka. S tim u vezi je zanimljivo i to da te prepiske prevodim ja (jer nema nikog drugog uputnijeg), pa svaki put, pošto sa medicinom nemam nikakve veze, pišem po dve-tri varijante, sa naznakom da mi se kaže ako nešto zvuči „sumnjivo", a složićete se da se ovde ne bi valjalo pogubiti u prevodu.

Izabrah samo ove dve priče, nije da ih nemam više - imam, ali priči nikad kraja. Neka bude da je i ovo previše.

Jutros čitam Vesnin blog o devojčici iz slama...i razmišljam

Da li da tretiram sve ove (i slične slučajeve) kao neminovnost naše napaćene zemlje?

Da li da se nerviram, pa da mi bude žao, pa da se opet nerviram?

Da li ja, kao pojedinac mogu nešto konkretno da preduzmem?

Ima li vas još voljnih?

Da li ovo što pišemo na blogu može uroditi plodom da se konačno izorganizujemo, ili da čekamo da se iskristališe pravi trenutak?



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:28 21.09.2007

...

ne umem da postavim linkove u post pa evo ovako
Coletov blog

Vesnin blog
neverlander neverlander 13:39 21.09.2007

Snezana i ostali,

mislim da se trenutak definitivno iskristalisao. Citajuci Vesnin blog mislim da nas ima puno voljnih.
Posto vec imate iskustva sa takvim slucajevima, bilo bi dobro da se uradi nesto konkretno odmah. ja sam voljna sa pomognem u bilo kom pogledu, kao i mnogi ljudi koju su preko. sta i kako mozemo da uradimo?
Pozdrav,
Milena
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 15:42 21.09.2007

Re: Snezana i ostali,

Posto vec imate iskustva sa takvim slucajevima

ma nemam ja nikakvih iskustava
ja sam sve to samoinicijativno
i to je problem
marta l marta l 15:09 21.09.2007

Zivot ovde i sada (ni) je skola

Ima nas, pomazemo, pomoci cemo opet i to je dobro....ocekivano na ovom mestu. Ali, taj nivo empatije nesto ne vidim kod generacije vrsnjaka devojcice Delfine.

U svetu se IB srednjoskolska diploma izmedju ostalog zasluzi i kroz odredjeni broj sati redovno utrosenih na dobrovoljni rad....pa omladina smislja projekte, skuplja pare ili vec sta treba, gradi decja igralista u slamovima, farbaju, testerisu, uce sa decom iz problematicnih porodica, setaju stare.......

da, da bavljenje dobrovoljnim radom nije dobrovoljno nego obavezno. Neke mrzi. Neki beze od toga. Sto je super jer se odmah istaknu budale. Medjutim, posto se klinci bave kompletnim organizovanjem ovih akcija, neverovatno je kako sve to ipak shvate sasvim licno i rade, rade i vise nego sto treba.... ...

Da li mozemo da zahtevamo od g. ministra prosvete da deca pre onozemaljskih bace pogled na ovozemaljske prilike i postanu dobri ljudi. Za vecnost cemo onda lako....
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 15:29 21.09.2007

Re: Zivot ovde i sada (ni) je skola

ja nekako slabo primećujem empatiju u nas (eh, taj pusti astigmatizam)
i mislim da je to pre problem nas odraslih, nego li dece

u Andrejinoj školi su se deca organizovala, pravila priredbe, predstave i sl. a učiteljica ih je dočekala rečima da će on umreti...deca su bila sablažnjena

uvodjenje rada (o kome govoriš) u škole bi mogao biti dobra stvar

Da li mozemo da zahtevamo od g. ministra prosvete da deca pre onozemaljskih bace pogled na ovozemaljske prilike i postanu dobri ljudi. Za vecnost cemo onda lako....

: ))))))
margos margos 09:39 22.09.2007

Re: Zivot ovde i sada (ni) je skola

snezana mihajlovic
ja nekako slabo primećujem empatiju u nas (eh, taj pusti astigmatizam) i mislim da je to pre problem nas odraslih, nego li dece u Andrejinoj školi su se deca organizovala, pravila priredbe, predstave i sl. a učiteljica ih je dočekala rečima da će on umreti...deca su bila sablažnjena

Bravo, Snežana, za vas!
Bravo za decu!
Uaaaa za učiteljicu!

Kako reče Vlade Divac pre neko veče 'Ko može (i hoće) da pomogne - neka pomogne, ko neće - neka ne odmaže'! Sa takvim osmehom i mirom je odbio da gubi energiju na one koji 'neće' da je to za primer.

Na sreću, kod nas postoji mnogo pojedinačnih dobrih primera - bravo Snežana (opet:))
Ima dosta projekata (posebno u Vojvodini) da se preko mreže omladinskih klubova i radionica, organizuju društveno korisne (ali zaista korisne) akcije, koje su pokazale da su mladi orni i puni osećaja važnosti takvih projekata. Možda je to osnov za budući (dobrovoljni) rad.

Kao što je posle Drugog rata bilo obavezno opismenjavanje odraslih u večernjim školama - sad bi trebalo uvesti obučavanje odraslih za preuzimanje odgovornosti za život - sada i ovde.

Mladi su nam super, samo još odrasli da porade na sebi....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana