Gospoda Niskog Morala VS Lenor

eizo RSS / 01.04.2009. u 01:46

Putopis a...

 U principu, svako je tamo onih mutnih, nultih godina voleo da tezgari. Nazalost ja sam u to vreme bio relativno nizak odnosno mlad, pa sam to skoro poceo da nadoknadjujem.

 

Uostalom, svi ljudi vole pare, ja posebno. Ne znam zasto, ali pare me smiruju, nije to onaj osecaj pohlepe, ali jednostavno kad sam okruzen parama, moj mozak radi na nizoj frekvenciji i to prilicno opusta.

Tako sam i stigao do kurvanja s oruzjem.
Ima mnogo imena i definicija za ovu vrstu tezgarenja posebno Engleskih (Sec Staffing/Security Escort/Contact People/Meet&Greet Bunch) ali eto, Sekspira ne volim, uzasno me smara.
Sta da radite, mi nize kaste mozemo sebi da dajemo za pravo da pljujemo osnove Engleske knjizevnosti po potrebi.
Dakle kurvanje ili gorilisanje.

Ja sam u neku ruku probirljiv, zaobilazim glodarske poslove, slabo su placeni (najcesce dijamantima koje je tesko provuci), nemam puno vremena a i opsednut sam cascu. Ako to izgubite na vreme postajete veoma bogati, idete veoma visoko, demokratske drzave, simboli stabilnosti i pravde i svih tih sra*** vas angazuju u svojim malim privatnim ratovima, prosto na konju ste, cak vam oproste malo prodaje oruzja tu i tamo, malo ubijanja, prosto postanete "faktor stabilnosti" (obozavam tu rec).

Vecina ljudi danas misli da su ljudi u Africi divljaci, neki to ni sebi nece da priznaju, neki se ubijaju od poricanja, ali svi to imaju skriveno negde u glavi. Pazite i ja sam to mislio, ovde se ljudi stvarno kasape u uzasnim kolicinama.
Ali nemojte ni na trenutak da pomislite da oni to rade sami, jer za svaki dijamant koji zavrsi na vasim rukama, i svaku pikslu od slonovace u koju ugasite skupu cigaru koje ponosno pokazujete prijateljima kao secanje na vreme kad se "imalo i moglo", ili kao statusni simbol kojim sad pokazujete svoju snagu, zapamtite da je zbog tog prstena i piksle neko dete negde dobilo metak u glavu.

Mozda na to dete nisu potrosili metak, mozda su koristili macetu (kriza je...), ali ne moraju metode da budu tako prljave, mozda bas tom selu nisu isporucili vakcine tog meseca, mozda eto bas to selo nije dobilo vodu.
Cena zivota u ovom delu sveta, veoma je jeftina, ljudi koji ih prodaju su veoma potkupljivi, oni dele smrt isto tako lako kao sto uzimaju zivot svojim sunarodnicima, za malo nafte, za malo koltana, za par dijamanata.
Oni naravno jesu divljaci zbog toga, ali imajte u vidu da oni samo prodaju, ljudi koji kupuju zivote, su fini ljudi, to su ljudi koje vidite na TV, lepo obuceni, lepo obrijani, sveze okupani, ljudi koji znaju vise jezika, koji se razumeju u vina. Ukratko ti ljudi nisu divljaci.

Ja sam svoje kurvanje u neku ruku poceo tamo 1999, po zavrsetku rata na Kosovu, i slobine kapitulacije, u Srbiji mi se nije ostajalo, igrom slucaja sam ostao koji dan, jer je prsla tuzna neuspela revolucija petog oktobra, umesto krvi po ulicama svih onih koji su odgovorni za svih tih hiljadu godina umiranja i stradanja, doslo je do usr**** privremenih vlada i sta ti ja znam kakvih gluposti.
A sva gov** iz opozicije (najcesce najgori sljam) su prva isplivala na vrh, svi oni dobri ljudi iz te iste opozicija kao da su nestali sa lica zemlje.
Iz jedne fantasticne scene tog petog oktobra, kad ste pored sebe imali taj goloruk narod koji je cekao zoru i slobinu kontru' u vidu "jedinice", spreman da golim rukama iskida iste, najednom ste prebaceni u to neko mrtvilo, pregovora i rasprava o pomirenju sa tim olosem koji taj dan nije pucao na narod samo zato sto se uplasio (teorija po kojoj su beretke iz ljubavi presle na stranu narodu je cista glupost).

A usput za mene se rat zavrsio na jako zanimljiv nacin, "sisli" smo sa linije po sminku (municija, klopa, medicina, voda) posle nekog manjeg prepucavanja, i videli dva leoparda (tenkovi) na ulici sa sve Nemackim zastavama, onda su nas obavestili da se nasa drzava predala.
Sve to uz beskrajne kolone izbeglica, kojima smo pola puta po Kosovu nosili decu, je bilo strasno. Ljudi koji su sve izgubili dole, o Siptarima koji su odbili da ostanu dole i krenuli sa nama ne znam sta da kazem, te ljude smo zavrnuli ko niko nikog u istoriji.
Ali sve je to nekako proslo dok nisam stigao kuci tamo negde petog - setog i video slobu kako cestita pobedu. To je bio kraj.

Odlucio sam da nadjem drugi posao, sto dalje od ovog naroda i ove zemlje. Bilo mi je muka od sopstvenog naroda, imao sam utisak da je ovaj narod izfiltriran od svega dobrog kroz silne ratove. Sve sto je dobro i hrabro je izginulo, ostale su samo kukavice. Iskreno tih dana sam mrzeo Srbe vise od bilo cega, ikad.
Ma iskreno, mrzeo sam sve i svakog, ukljucujuci i sebe, beskrajno.

Jedna devojka, iz crvenog krsta koju smo setali po Kosovu 1998, mi je nasla neku vezu, nekoj televiziji je trebao neko da im cuva novinare. Gomila para, meni dosadno, manje vise klinac, prilika da upoznam nove ljude i upadnem u nova sra***, nisam mogao da odbijem, a i posao je delovao lagano uostalom nisam imao sta da izgubim.

Tako sam upoznao Eliot i njenog muza, to vam je klasican primer dva idiota, koji vole da guraju nos tamo gde mu nije mesto, prosli su sve od Ruande do Bosne, i stigli do pisanja prica o tome ko i kako truje Afriku.

Oni odusevljeni cinjenicom da sam Srbin, jer kada radite kao gorila, ako ste Srbin sa vama se ljudi kace samo ako moraju, sve one gluposti sa raznih televizija iz devedesetih, su se zestoko primila kod vecine stanovnika planete zemlje, u devedeset posto slucajeva ce odmah pretpostaviti da ste licna slobina pretorijanska garda, da ste poklali bar tri - cetri sela, i silovali bar sto - dvesta zena (najcesce maloletnica).
Ja sam bio srecan zbog cinjenice da cu imati priliku da istresem te beskrajne, ogromne kolicine besa i kelner takodje, jer je dobio deset dolara napojnicu, u to vreme ...dovoljno.

Njih dvoje su radili neku pricu o plemenima u Africi, o Tuarezima.

N 22.82036 E 5.43304, kad je mala glupa sprava najzad ispisala ovaj broj, znao sam da smo stigli posto su okolo sve kuce izgledale isto, a njihova boja se jednostavno stapala sa bojom pustinjom, em sam leteo ko zna koliko sati, em sam mrzeo vrucinu, ali bilo je ok. Krvotok mi je verovatno stao jedno sedam puta dok nismo sleteli, pilot je bio veoma kreativan u odabiru piste u pracenju procedure sletanja, pijani, reterdirani majmun bez ruku bi verovatno bolje sleteo.

Stigli smo. Na nekih devet - deset kilometara od Taman' Ra' SeSeta (Tamanrasset)
Alzir je, divna zemlja, cak i ako mrzite vrucinu kao ja, morate da priznate da pustinja ima u sebi nesto cudno, nekako je savrsena, nema kraja i pocetka, tu vreme stoji, u sekundi shvatite koliko ste mali.
Ispali smo iz aviona, krenuo sam da teglim deo njihovih stvari, nasli prevoz do grada (aerodrom je nekih 12km SZ od grada), ja sam se osecao kao mali kreten, kao malo dete koje prvi put vodite u prodavnicu igracaka. Sve mi je bilo super, pokusavao sam da se pravim kao da sam nesto super pro, ali ako cemo iskreno nisam imao pojma sta radim.
Posle dva pica, krenuo sam da nadjem nekog vodica koji zna gde se nalaze ti marsovci pa da se razilazimo, ali su me obavestili da oni vec cekaju nekog, koliko sam shvatio, Tuarezi ne vole strance, ali bas jako ne vole, Francuzi su dali sve od sebe a i jos uvek daju da ih sistemacki uniste. Britanci takodje, Ameri istovaraju razne otpade, po celoj njihovoj teritoriji. Ali su oni jednako zaje**** kao i njihovi protivnici, bez obzira s kim se bore, predaja nije opcija, cak ni vreme jos nije uspelo da ih pobedi.
Njihova teritorija je podeljena izmedju Nigera, Malija, Alžira, Burkine Faso i Libije i ko zna koga jos.

Stigao je i vodic, Sha'lat, tip nekih 160cm visok (imam 187cm, gledao me deset minuta u tisini, ljudi su tamo malo nizi), dao nam je one uvrnute "Palestinske" salove zbog peska, koji inace ovde pada u svim pravcima kao sneg, jako iritantno.
Pricao je sa Eliot nekih dvadeset minuta, raspravljali su o ceni, o tome sto je povela gorilu bez dogovora, gorili nije data neka velika paznja u razgovoru, ali meni se tip nije dopadao, ako nas je South Park nesto naucio, to je da niskim ljudima ne treba verovati. Dok su se oni pakovali u kombi, ja sam poceo da raspakujem svoje igracke, tip mi se stvarno nije dopadao, a ni ja njemu. Negde usput telefonom su se dogovorili gde ce da se nadju sa nekom ekipom iz tog plemena, i kamermanom koji je stigao drugim avionom dva dana pre nas.

Pokupili smo kamermana ispred stadiona, on je platio osiguranje. To je jedna zanimljiva stvar, ako niste diler oruzja, droge ili neprijatelj "demokratije", mozete da se obratite lokalnoj ispostavi Americke ili Francuske sluzbe, ljudi koji tu rade, su najcesce tu po kazni, nista se ne desava, oni se smaraju, za malo para, potrudice se da ako vas neko zezne, taj isti nestane sa lica zemlje, to vama ne znaci puno kad ste mrtvi ali treba imati u vidu da to dosta smanjuje zelju vodica da vas zeznu ili ostave u pustinji, simpaticno zar ne.

Cim smo seli u taj kombi i izasli malo iz grada, ja sam otpakovao svoju igracku, nista licno, ali tip od 160cm koji je vozio mi se i dalje nije dopadao, nije to neke telepatija, ali cim vas neko ne gleda u oci ili ne gleda u grudi zene koja izgleda ok, nesto tu nije u redu.

A takodje moram da dodam da je tip vozio mnogo bolje kad je video da drzim pusku, i da sam ubacio metak u cev a i ja sam se bolje osecao.
Mali grad u sred pustinje je bio sve dalje, apsolutna pustinja, ima brda tu i tamo, nekih vrhova planina ali nista osim toga.

Par sati kasnije stigli smo do Amsela, tu ima dosta malih brda, puno pustinje ali dosta malih brda.
Tu negde smo skrenuli bog zna gde, i nastavili da vozimo, prsla nam je guma naravno bas po najgorem vremenu, nesto manje od pedeset stepeni, taman kad smo to zamenili, nista zabavnije od skidanje gume na toj vrucini, jednom rukom drzim pusku, drugom gumu, oba sr**** usijana, po takvom danu popijete oko dve litre vode na sat vremena, tako da svako stajanje na suncu nije preporucljivo posebno ako ste belac.

Tako uvek mozete da prepoznate placenike u Africi, svi su celavi, napumpani glupostima iz filmova, a niko im nije javio da je kosa jedno od najvaznijih stvari za prezivljavanje, ako ste celavi i setate pustinjom...necete daleko stici.

Nasli smo se jednim deckom, od nekih sedamnaest godina, koji nas je docekao na sred pescanog puta, na konju, bleji u nas ko i mi u njega, demokratskim postupkom sam prijavljen kao dobrovoljac za razgovor, jer okolo vole da se setaju razni banditi, sverceri, i razni "neki fini krelci, malo crnci, malo belci".

Ispricah se ja tu sa klincem, koji govori tezak Engleski sa sve ist sajd naglaskom. Otprilike doci ce po nas ali bi klinac hteo da vidi ko je taj tip sto vozi, odgovorih da je short boy slim neki njihov vodic, mali je odmah konstatovao, da tip nije samnom odnosno da ja nisam sa njim.

Hteo je da razgovara sa njim, sto i nije bio neki problem po mom misljenju, otisao sam po vozaca, a on je iz nekog razloga to izbegavao pa je kasnije pristao, dosao je do decka, nesto su pricali, poceli da se svadjaju klinac je bez problema potegao pistolj dok sam pricao sa Eliot, i prosuo coveku mozak. Njen muz je potegao pistolj, ja podigao pusku, oko nas su se par sekundi stvorilo bar desetak ljudi sa oruzjem koji su bukvalno izronili iz peska.

Do nas je dosetao jedan relativno star tip, zamolio nas da spustimo oruzje sto meni nije padalo na pamet, polako nam je objasnio da je tip kog je klinac ubio ostavio nekog tipa u pustinji bez problema a onda prijavio da su ga ubili Tuarezi, ubiti bespomocnog coveka za Tuarega je uvreda za koju ne postoji rec na Srpskom. Ubedili su me da se ohladim. Otpratili su nas na kamilama do jednog malog mesta, u kom trenutno zive, ja sam svoju pusku stiso'... mogao je ceo kupe da me j***, ali ja pusku ne dam, ko je vise stiso' koga, dal' ja G36 dal on mene ne znam, ali sam bio odlucan da me nece ubiti gomila tipova koji jasu kamile a da im ja ostanem duzan.

To se pokazalo kao bespotrebno, Tuarezi su izrazito gostoljubiv narod, pored toga sto jasu kao sumanuti. Prva sto su nam ponudili je so i voda, kao sto se kod nas daje slatko i ...ovaj...vodka ?

Nije ni bitno, posle toga vas vode da klopate i da pijete vode kod najstarije zene koja je usput i vodja u neku ruku, muskarci su tu da ratuju i da trguju, oni prelaze ogromna prostranstva prodajuci so i ono sto oni zovu gvozdenom rudom.
Ta ruda je i problem od skora, pored nafte i koltan je postao jos jedan od razloga zasto sve drzave hoce da ih istrebe. Odatle Eliot&Muz tu.

Predju na hiljade kilometara u karavanima. Dok zene obavljaju i sve vazne poslove kod kuce, muskarci su tu sporedna stvar, na primer sve sto imate u kuci pripada zeni.
Ako zena prevari muza, nije kriva ona nego muz.
Prilicno uvrnuto imajuci u vidu da su sunitski muslimani.

Eliot i ovaj njen su otisli da skakucu po tom selu/mestu, kamermana sam menjao za kamilu, a onda sam ostao da se setam okolo, koliko sam ja zagledao njih toliko i oni mene. Oni zive u apsolutnom srednjem veku, nisu glupi, cak naprotiv ovo je jedan od retkih primera gde jedna zajednica odluci da uzme iz buducnosti samo ono sto je neophodno, oruzje.

Sve ostalo, raj na zemlji. Ono sto je mene iznenadilo je to sto nista nije smrdelo, za mene je to bio sok, ocekivao sam da ce sve i svi da smrde, nisam rasista ali brate kamile na sve strane, (ok kamile smrde) ali sve ostalo, sve je mirisalo na neki uvrnut nacin, dodelili su mi vodica, klinku koja tesko da je imala vise od 18 godina, Ala'Li. Ona je dosta pomogla sa lokalnim obicajima.

Shvatio sam da su kuce ofarbane u svetlo ili tamno plavu boju jer ostale boje "umaraju um" (verovatno ima neke veze sa prelamanjem svetlosti), takodje postoji mit da su svi Tuarezi uvek u plavom, to nije tacno, oni to oblace samo kad je oko njih neko koga ne poznaju ili kad idu u rat, ovako mozete da ih sretnete u raznim bojama.
Takodje kuce farbaju u plavo bojom nekog korova sto raste okolo, a on kad se pomesa sa izmetom neke ptice krene da mirise ko Lenor.

Oni ovo znaju ali to ignorisu, tako da su glavni izvor zaje******* stranci koji pitaju sta to mirise poput mene.

Takodje ono sto je mene jos iznenadilo je to sto su zene jako lepe, dosta jake crte lice, ali prilicno prirodne, i naravno jako izrazene oci sminkom. Tu sam shvatio da su svi muskarci sa hijabom (prekriveni preko lica) a zene ne, i da muskarac koji prica sa devojkom a nema sal preko lica, znaci ili da je prosi ili da je muva, tako da sam brze bolje poceo da preturam po dzepovima da nadjem onu maramu da prekrijem lice naravno uz puno zezanja od strane vodica. A i babe kao sve babe, koje su tu sedele preko, vec su pocele da ogovaraju.

I tako, inace oni sebe zovu Kil' Tega-la-mustk (Kel Tagelmust- Ljudi Vela), tu "maramu" koji nose samo muskarci (samo odrasli), o coveku govori sve, od toga koliko ima godina, dal je bio u ratu, dal je ozenjen, koliko ima para, kakav je covek, sve te podatke izvuku iz toga kako je slozen i zamotan covek i koje je boje ta "marama".

Inace ta klinka je aristokratija, oni se dele na neki sistem kastnog matrijarhata, aristokratija/ratnici-pridruzene kaste/vazali- robovi.
Sad ko je tu sta, bog zna, nasim recima je malo tesko opisati kako to bas funkcionise u stvarnosti. Uzmimo robove, oni se najcesce udaju/ozene i postaju slobodni, kao i njihova deca, oni rade bez neke naknade ali tako u principu rade svi.

Uglavnom ostali smo mi tu dva dana, ja sam najvise pricao sa tom klinkom o tome kako njihov svet funkcionise, oni imaju potpuno drugacije shvatanje sveta i vremena od nas.

Moram da priznam da mi se tu prilicno dopalo, ako izuzmemo neko stanje polu-rata sa okolnim drzavama u kojima se bore za nezavisnost, posebno sa Nigerom gde je robovlasnicki sistem ukinut tek 2003, kao i kroz istoriju oni na masakr odgovaraju masakrom, sto su najbolje osetili Francuzi.
Eto bas taj moj vodic Ala'Li, ona je potmak Francuskog konjanika koji je bio ranjen u borbi ali je odbijao da se preda i borio se dok se nije onesvestio, i oni su ga pokupili, bio je rob par godina i onda su ga oslobodili, on je tu ostao.
Oni koji su pokusali da pobacaju oruzje i da se predaju su ubijani po kratkom postupku. Tuarezi ne vole kukavice.
Izrazito ponosan narod, eto naprimer za vreme najbrutalnijeg prodora Islama, Tuarezi su krvavo ratovali protiv sledbenika Muhameda, ali kad su muslimani odustali od pokusaja da ih na silu prevedu u Islam oni su eto bas tad odlucili da ce da budu muslimani.

Tu negde smo seli na neko, brdo malo dalje od tog mesta moglo bi se reci da je manja dolina, odatle mozete da vidite pustinju kilometrima, nigde niceg, apsolutna tisina, samo vetar i nebo, gledate kako se pustinja i nebo spajaju na horizontu. Mislim da sam blejao jedno pola sata.

Nesto smo se i dotakli i teme zasto smo mi ovde, odogovorio sam da je to zbog njih dvoje,nafte,koltana i sukoba, ali eto ona je bas mene pitala sta cu ja ovde, zna zasto su oni tu, na to nisam imao odgovor.
Pogodila je da sam bio u vojsci. Pitao sam kako, odgovor je bio jednostavan, svi koji se oduseve tim pogledom na pustinju obicno imaju nesto sto zele tu da ostave.
To je bio prilicno dubok pogled na stvari. To oni zovu dolina demona, mesto na kom ostavljate sve probleme.

I onda mi je pokazala kako to funkcionise, odsetala je desetak metara dole niz neku stazu iskopala manju rupu, vise razgrnula zemlju i proderala se ko kreten, mislio sam da ce da me ubiju ovi njeni indijanci, mislice idioti da nekog silujem.
Ali u tome je izgleda cela fora, zvuk se odbija od manjeg brda iza nas, i pored toga sto odzvanja kao da bog urla, nekih dvesta metara nazad, u mestu iz kog smo dosetali, niko vas ne cuje, moram da priznam da je bilo zesce smesno.
Ali mislim da radi, proderao sam se ko kreten, onda rupu u koju ste se proderali, zatrpate i to je to. Osecate se malo umorni, i malo bolje, i malo vas boli grlo ako se derete ko konj.
Ja sam ubacio unutra pored demona i kutiju "Drine" koju sam teglio sa sobom ako ikad krenem ponovo da pusim, da se lepo ugusim od tog sr*****. Za svaki slucaj ako prima demone valjda ce i "Drinu", pa ako za koju hiljadu godina neko sleti na Zemlju, znace da su se granice Srpskog carstva protezale do Afrike.

Drugi dan, dok smo se vec spremali da idemo, morali smo da cekamo da srede kombi, ja sam to vreme iskoristio da setam po tom malom mestu u sred te male oaze sa par palmi tu i tamo. Dobio sam tu maramu koju oni nose, na poklon u jednoj maloj drvenoj kutiji od te klinke.

I dan danas, svaki put kad vidim tu kutiju na polici, setim se tog mesta gde vreme stoji, gde sam ostavio sve svoje demone.

 

 

 



Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 02:24 01.04.2009

E,

film.... Hvala ti na njemu....

Upoznala sam poluFrancuza polu Ukrajinca - Vladimira, koji je jednu menu proveo sa njima u pustinji. Razlog odlaska i boravak mu je bio drugačiji, ali jednako snažan i poetičan kao tvoj.
srki92 srki92 07:08 01.04.2009

Majstore

Nisam te dzaba turio u "Moju VIP listu" . Samo cepaj!

Na koju se foru postaje placenik iz Srbije? Jel' ko i svaki drugi pos'o, dakle preko web-a, ili ima neka razradjena sema, tipa kao ono konobarisanje na brodu i te fore?



eizo eizo 15:05 01.04.2009

Re: Majstore

Verovao ili ne, dva najbolja nacina su da se prijavis u Iraku, ili da radis kao obezbedjenje na Lux brodovima po Jemenu.
Dr M Dr M 08:21 01.04.2009

Rupa


Zao mi sto nisi poneo tu rupu ovamo, bas bi nam legla.
Al` povecu!
eizo eizo 15:06 01.04.2009

Re: Rupa

I rupe imaju neke standarde, nece ni one svuda.
Piromanski Piromanski 09:11 01.04.2009

Odlichan tekst

Izbalansiran, tih i dubok.
j.bre j.bre 12:29 01.04.2009

...

eizo
... svi koji se oduseve tim pogledom na pustinju obicno imaju nesto sto zele tu da ostave.

Idealno mesto za istovar.

U mom kraju nestalo Drine... jel primaju druge brendove? :)
j.bre j.bre 12:41 01.04.2009

Atlas

Ne verujem da ce biti prikladnije prilike da podelim ovo s vama. Ne toliko zbog podneblja i muzike, koliko zbog teksta.

Prevod na engleski:


Andeel

As intoxicating as full bodied wine
As essential as the blood that runs through my veins
Immeasurable as eternity

Your face is a door to a memory locked away
In the tombs od time
Your eyes are the candle
In the secret temple of my mind
Your voice stirs the patina of emotions
That lie in another world

You are the mad wise fool
Who listens to his ancient spirit
Whispering words to forgotten songs

And in my dream you appeared
As a miasma of light in the darkness
To re-awaken my heart as if by alchemy
From that deepest of sleeps
And I have risen to claim you
margos margos 13:02 01.04.2009

Re: Atlas

You are the mad wise fool

Ovo razumem... nekako, baš razumem! :) Fali samo old baby ili tako nekako, pa da pomislim da je moj portret u pitanju:)
clickcafe clickcafe 14:38 01.04.2009

:-)

svaka cast!

sad znam gde da odem...

al sto se muskarci zabradjuju e to me posle rupe najvise odusevilo!
mariopan mariopan 21:17 01.04.2009

Re: :-)

Bas lepo pises, i ja sam te turila u VIP listu da mi ne promakne neki tvoj tekst

Moja sestra i zet su ziveli u Africi, tamo im se rodio mladji sin, bili su ocarani Afrikom, narodom, prirodom, pustinjom. Ovako kada procitam sve to mi je blize i razumljivije.
eizo eizo 21:26 01.04.2009

Re: :-)

Vrucinu, pesak, Islam, kamile, guzvu, ne volim.
Sve ostalo mi se dopada.
mimi09 mimi09 22:05 01.04.2009

Re: :-)

Bas divan tekst, hvala ti. Setila sam se Bertolucijevog filma Caj u Sahari (Sheltering Sky) iz 1990. Tuarezi najlepsi na svetu, premda je princ ratnik bio Erik Vu An, u to vreme prvi igrac baleta pariske opere, sa sve indigo maramcetom. Pisi opet, sto pre.
dunja73 dunja73 21:33 01.04.2009

--

I dan danas, svaki put kad vidim tu kutiju na polici, setim se tog mesta gde vreme stoji, gde sam ostavio sve svoje demone

eizo
mesta za "odlaganje demona" ipak postoje..
uvek zanimljivije i zanimljivije kod tebe ..
miloradkakmar miloradkakmar 23:11 01.04.2009

Zanimljivo


Zanimljiva priča, na trenutke prijatna i pomalo opor i bolan osvrt. / lični utisak /

Podseti me kako smo prijatelj i ja polovinom 7o-tih hteli da idemo u Legiju stranaca. U fazi dogovora ožderasmo se i ujutro onako mamurnima nije nam bilo ni do čega.
eizo eizo 00:32 02.04.2009

Re: Zanimljivo

Put do legije kod Srba najcesce vodi preko puno cevapa, luka i sljivovice...i onda se odjednom probude u Francuskoj.
Od ono malo sta sam ja video, mogu da kazem da malo ljudi tu obuku prezivi.
Mene to nikad nije privlacilo zbog cinjenice da ako nisi Francuz, automatcki si niza rasa (Francuzi su oficiri) a meni to zestoko smeta, imajuci u vidu da su Francuzi verovatno najnesposobniji vojnici na svetu.
Ali pare koje oni dobijaju...

Po mom misljenju bolje naci neki fin posao kao obezbedjenje na brodu, em' si super placen, em' vidis svet a usput nema pucanja na ljude.
miloradkakmar miloradkakmar 07:57 02.04.2009

Re: Zanimljivo

kao obezbedjenje na brodu


Hteo sam ja i na brod, da plovim, da vidim sveta , ali u ono vreme , polovina 7o-tih, neko je dojavio Jugo ili Jadro-liniji , da nisam podoban da perem palubu
ulven ulven 02:37 02.04.2009

Ma idi

Tako sam i stigao do kurvanja s oruzjem.
Ima mnogo imena i definicija za ovu vrstu tezgarenja posebno Engleskih (Sec Staffing/Security Escort/Contact People/Meet&Greet Bunch) ali eto, Sekspira ne volim, uzasno me smara.
Sta da radite, mi nize kaste mozemo sebi da dajemo za pravo da pljujemo osnove Engleske knjizevnosti po potrebi.
Dakle kurvanje ili gorilisanje.


Ajde probaj sa nekim drugim jezikom, recimo srpskim?
eizo eizo 02:47 02.04.2009

Re: Ma idi

Kaj si rekla ?
rozalija rozalija 08:00 02.04.2009

kako stici tamo?

sta mislis: koji je nacin da neko ko nije ni placenik ni novinar stigne na takvo mesto? i bude prihvacen?
eizo eizo 13:50 02.04.2009

Re: kako stici tamo?

sta mislis: koji je nacin da neko ko nije ni placenik ni novinar stigne na takvo mesto? i bude prihvacen?

Ja sam stigao avionom, mozes da pokusas i plivanjem mada...

Turisticki vodic, humanitarac, diler oruzja, kamila...
Licno ako vam je do turizma, bolje idite u Tunis ili Maroko, sigurniji su i prijatniji, posebno ako volite guzvu i one sumanute bazare i gluposti.
rozalija rozalija 09:54 03.04.2009

Re: kako stici tamo?

Ma kakav crni turizam. Od tvog teksta sam dobila naprasnu zelju da se posvetim antropologiji .
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 12:02 02.04.2009

odlicno

Tekst je otkrovenje za mene koja se obicno zakacim za VIP i , ne procitam ove druge. Zanimljiv tekst, lepo napisan.
MightyNora MightyNora 19:31 02.04.2009

...

... no needless comment...

Preporuka
tea11 tea11 00:08 05.04.2009

.......

jeste divan osecaj kada si u pustinji, u potpunosti razumem to tvoje blejanje od pola sata, ali oko mene nikad nije bilo te rupe,,,,,,ehhhhhh
eizo eizo 01:33 05.04.2009

Re: .......

E, ne moze svako da dobije rupu u pustinji, za to su potrebne godine iskustva, stvaranja i zalaganja ...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana