Moj najveci problem je sto nemam racionalan strah. Tu se ne racuna mali zent od aviona, filmova u kojima glumi Stole Arandjelovic, slepih miseva. Tih strahova sam se jednostavno resio. Ne letim avionom, ne gledam filmove sa Stoletom I uvek imam metalni novcic na dohvat ruke ako se pojavi slepi leteci objekat.
Medjutim malo sam razmislio I shvatio da sto sam stariji sve vise se plasim reci na slovo D: “Dumrem”.
medjutim:)...
Pre desetak godina, mozda I vise, bio sam u LA-ju. Tada je u gradu andjela sticajem okolnosti boravila ekipa meni dragih prijatelja. Ustvari bila su mi tri najbolja ortaka iz detinjstva tamo. Nesto su kao radili, vise su se ustvari zezali. Jednog lepog dana Majmun nas je probudio I rekao: “Ajmo”! Smiki ga je iskulirao a ja I Carli smo krajnje neinteligentno posli sa njim. Posle sat-dva sumanute voznje na ivici zakona stigli smo u “luna park” sa toboganima.
„Da li si ti normalan“, upitao sam Majmuna, dok smo nas trojica stajali ispred roller kostera „Panic“. Prepun prkosa seo sam u svoje sediste a preplanuli crnac sa iscupanim obrvama mi je proverio sistem za bezbednost koji se sastojao od pojasa slicnog avionskom i od metalnog oklopa oko ramena. Majmun je naduvano cupkao nogom a Carli je otisao da odnese tetki lek. Uvek je bio picka. Svega se plasio: aviona, kamiona, zemljotresa, krokodila, vode, vremenske nepogode. Blago njemu. Njega nije uhapsio ludi Majmun ne bi li ga ubio voznjom. Krenuli smo na gore i sledecih 45 sekundi moje telo se pretvorilo u igracku zemljine teze i centrifuge. Bacio sam peglu dvadesetak puta, usorao i ukenjao u istom trenutku a sline su mi leprsale kalifornijskim nebom. Suza je suzu stizala. Cika i vriska su parale usi. Ovo ni Gibon ne bi preziveo iako je pilot. Zvao sam majku iz sveg glasa. Gde mi je meda!?
„Jebem ti mater, nenormalnu“-zaurlao sam na Majmuna, ustao i u osmicama otrcao do wc-a gde sam polako dolazio sebi udisuci tudje materijalne produkte straha. Onaj pre mene je sto posto jeo Takos ili Buritos. Glupan. Em, se usrao, em, ga je pekla bulja. Poceo sam da se smejem, a onda je provalilo iz mene. Retka stolica dinosaurusa juniora. Kupao sam se, zapirao, umivao petnaestak minuta. Onda sam besno izleteo iz klonje, i pogledom potrazio Majmuna. Kada ga sam ga video pojurio sam ka njemu, scepao ga za majicu i uzviknuo: „Ajmo, opet“!
Posle tog dana nisam nikada vise seo ni na ljuljasku u parku.
Recite NE drogama!