Razumem u potpunosti ono „I am sick and tired of being sick and tired“. To je prvo rekla neka robinja koja se borila za ukidanje robovlasničkog društva i ona toliko lepo opisuje moje stanje, mada iz neke druge perspektive. Mučna sam sama sebi što mi je non stop muka i što se žalim po ceo dan, i evo sad se žalim i na blogu.A niko mi nije kriv, niti me bilo ko drži u ropstvu. I muka mi je od hrane a u isto vreme sam i gladna. U ponedeljak ulazim u 13. nedelju.
Nisu mi jasne one fraze kao „uživati u svojoj trudnoći“. Kod mene je stvar jednostavna, ja odbrojavam dane do porođaja još od onog vikenda kad se test pokazao pozitivnim. Muka mi je, muka mi je, muka mi je. I to je sve što za mene predstavlja trudnoća. Ako vas još nisam skroz na skroz smorila, čitaj dole.
Možda su mi grudi malkice, samo malkice veće nego inače, eto nečeg pozitivnog ali koja je poenta kad mi je toooliko muka.
U prvoj trudnoći bilo je još gore. Ne samo da mi je bilo muka od svih mirisa salata i supica iz kesice koje su jeli moje kolege iz kancelarije, već mi se razvila žestoka netolerancija na Džastina Timberlejka i Neli Furtado. Radio je bio tik uz mene, ali kad god bih promenila stanicu neko bi se pobunio ili je promenio dok sam ja u toaletu povraćala na svakih sat-dva vremena. Na toj stranici, ljudi moji, ovo dvoje se vrtelo na svakih 15 minuta! I svaki put mi je fizički bilo muka, a onda još više muka, a Džastin ni kriv ni dužan, već krasan dečko.
Naravno nisam ja ni pomenula da ja non stop idem u toalet ne da bih napuderisala nos (mada je to bilo jasno i po mom izgledu), već da klečim nad wc šoljama u koje oni ispuštaju svoje izmete i prdeže. A tek priznati da je mučnina reakcija na Neli i Džastina! To nije dolazio u obzir. Ionako me je Fiona gledala s podozrevanjem što kljucam ispred monitora.
Eto sad sam se razvedrila jer sada bar ne moram da prolazim kroz muzičku torturu i mnogo mi je manje muka ovog puta, stvarno. Povraćala sam svega tri puta. Nije da su mi Neli i Džastin bili krivi, već ja sama, jer sam zapela da pravim decu.