Ovih dana sam na par mesta kod mojih VIP blogera videla da se pojedinci žale na rejting tj. brojeve komentara kod njih ili njihovih VIP blogera........
Ne znam zašto većina ljudi piše blog...Ali,znam da većina ljudi koji su na mojoj VIP listi (skoro sam sigurna 99,9999 %) piše zato da bi nešto važno rekla,a ne zbog komentara i ne zbog ne znam ni ja kojeg rejtinga na blogu....To što neki pišu bolje od drugih je diskutabilna stvar...Kao i šta je kome zanimljivo..... Meni je važno da su u tom svom pisanju,kao i životu iskreni pred samim sobom,pa i predamnom..... Pisali o svom životu,o životima drugih,o događajima ili o filozofiji života uopšte....
Rekla sam vam da pišem blog već 2 i nešto godine na jednom blogeru....Nikad nisam imala više od 20 komentara...Pisala sam ono što sam mislila da je važno,što se meni dešavalo,što je bilo aktuelno u svetu.....Nikad nisam jurila da se svidim nekim ljudima - jer ja nisam ovde da bi se nekome sviđala (na net-u uopšte) već da bi bila ono što jesam....Da bi iznela neka svoja mišljenja,zapažanja....Shvatila kako drugi razmišljaju i samim tim pronašla one sa kojima mogu ili ne mogu da funkcionišem na istoj talasnoj dužini... A to,da li će mene komentarisati 50 ljudi i pisati potpuno nevažne stvari ili 5 koji će reći nešto što možda i neću želeti da čujem,a biće u pravu - je stvar ljudi,ne mene....Iskreno,meni bi bilo draže da me uvek komentariše 5-ro ljudi,pa makar i rekli neke stvari koje ja ne mogu da shvatim i prihvatim,ali ću poštovati jer je istina i znam da nisu želeli namerno da me povrede,već da mi skrenu pažnju na nešto što ja ne vidim ili ne mogu da shvatim....
Eto.....