Za sve koji imaju saveznike u zivotu
Nasao sam Cicanu negde kada je bila maca mala.
Moja zena se iselila iz stana (u to vreme ili malo pre
toga) tako da smo Cicana i ja gurali kroz zivot jedno
uz drugo. Sami. Ja u fotelji ili za stolom, ona (kad je bila
sasvim mala) na mom desnom ramenu. Posle na sofi.
Tacno preko puta mene. Voleli smo da se uvek gledamo u
oci.
Onda je dosao Bole. Zvao se Boy u pedigreu, a ja sam
ga kasnije prozvao Boban. Iz miloste. Pocelo je
bombardovanje i njega niko nije zeleo da kupi iz neke
odgajivacnice u selu pored Zrenjanina tako da sam ga
usvojio i doveo kuci. Boban je ziveo pre toga u kavezu
i nije bio bas druzeljubiv. A, ni moj stan nije bas
veliki. Ipak, smislio sam sta da radim. Drzao sam
Cicanu u rukama, grlio je i ljubio i veselim glasom
govorio Bobanu da je Cicana NAJFANTASTICNIJE BICE na
celom svetu. A, narocito u Srbiji. I u nasoj sobi.
Video sam da Boban sve kapira i spustio
sam Cicanu na pod. I ona je kapirala sve. Pocela je da
ga hvata za rep i tako smo nas troje u ljubavi i
radosti poceli da zivimo zajedno.
U studiju, gde sam montirao moje filmcice o stradanju ljudi
na Kosovu, Boban i montazeri (Jovana, Srdjan, Djordje) bili
su moja najveca snaga da radim, radim, radim...
Moju cerku Kamalu (zivi u Njujorku) tesilo je samo to da me
u Srbiji stite prvenstveno Cicana i Bole.
Onda je moja zena odlucila da se vrati i da opet
probamo brak. Cicana je tada vec postala lepa mackica.
Nismo prestajali da se posmatramo. Boban je uglavnom
spavao pored nas. I tako prodje nedelja-dve. Zena me
zamoli da probam da Cicanu malo pustam u dvoriste, jer
nije NORMALNO da zivim sa mackom, psom i njom u malom
stanu. Iznesem Cicanu u stepeniste i stavim joj neku
prostirku ispred vrata. Gledamo se. Tako ceo dan.
Izlazim i ulazim u stan, ona lezi na prostirci, ne
izlazi u dvoriste i tako.... Ujutru je vise nije bilo
ispred vrata. Ni na ulici. Ni u dvoristu. Nikada je
vise nisam video.
Naravno, brak se takodje zavrsio.
Nema vise ni Boleta.
Hvala im sto su tu bili.
Sto kaze Kamala - odrzase me u zivotu.
Ovde. U Srbiji.
Sada hvala svima vama !
Blogerima