April madness...neki dan sam otišla na izložbu cveća pred Spensom i uživala u raznovrsnoj ponudi biljaka, od sobnih do onih prolećnih. Te prolećne su me osvojile, pa sam kupila ranunkle, ili anemone i još par plavih zumbula, ali onih starinskih sitnijih što imaju najlepšu nijansu plave boje, a o mirisu, da ne govorim. Setila sam se kako su govorili nekada za ženu s najlepšim plavim očima na svetu, Elizabet Tejlor...da ima oči boje hijacinta!
U aprilskom odapinjanju Amor strelica, na sve strane, mene opsedaju jedne oči, momka, koji je ovog proleća totalno osvojio moje srce... Uroš. Ja mu dođem baba-tetka, (on je unuk mog pok. brata) i očekujem ovih dana njegove prve korake, premda svi kažu da su momci što se toga tiče malo veći lenjivci od devojaka, i sumnjaju u to. Ja mu dajem podršku i podsticaj, kad god mogu, dok me ne oteraju, i ne razdvoje od njega. On je od svog dede, kojeg na žalost nije imao prilike da upozna, nasledio „oči boje hijacinta“( na radost svojih mladih roditelja koji oboje imaju smeđe oči), a na koje sam ja uvek bila ljubomorna, prigovarajući mojim roditeljima - šta će momcima takve oči ?
Žurila sam na dejt sa B. koji je bio dogovoren u bašti obližnjeg kafea. Stigla sam prva, kao obično, i naručila makjato... odličan. Dok sam čekala, konstatovala sam da sam popušila dve cigarete, i bila besna na sebe...miris proleća i hijacinta...(volim ovo ime za zumbule) iz moje torbe su me stalno opominjali, da radim nešto ravno skrnavljenju ... ( malo samobičevanja nije na odmet).
B. je stigao u frci kao obično, i pitao šta ćemo imati za ručak. Ohh, sweet laziness... Opuštena i zavaljena u udobnoj stolici, opijena aprilskim ludilom i prolećem, rekla sam, kao da me to ne dotiče – bruskete sa rukolom i pršutom. Akhm...dooobro, khm...!!! rekao je on, snuždeno. Pogledala sam u njega, a nisam morala...Oduvek je bio loš liar.