znate, ja se ubih da dobijem ulogu rezisera. napisah roze hemijskom moje ime, ubacih u sesir i za divno cudo (koje sam sve vise ubedjena da ne postoji..nego kad te sere onda te sere, ali za uzvrat moras da si iskren do guse i da zivis bez beskompromisa)... anyway, izvuce mene profa da ja budem reziser!!
mojoj sreci nikad kraja, radujem se iako sam najstarija kobila u razredu, ili sto bi nasi rekli u klasi (kenja mi se od tog izraza...tako je folirantski).
zadatak je da se snimi scena iz filma koji definitivno nisam mogla da gledam sa mirom, pa sam verovatno uzdisala dosta, vrtela kosu, gledala u plafon, piskila, isla da popijem vode, setila se da se nisam dovoljno olaksala ...pa opet....da, da rec je kopolinoj cerci i njenom umetnickom radu 'lost in translation' sa typecast bill tuznim.
imamo 4 sata fore da snimimo scenu, sa 400 ft filma i kameru neko cudo sto ne mogu da drzim rucno....mada ja i nisam bila kamerman.moja uloga je bila = reziser :))
i kada smo podelili uloge odmah smo morali da prionemo na scene.
eh to je izgledalo ovako:
Lepa I need your fucking shotlist and storyboard (ja njemu 'are you fucking crazy I just got a script - nisam ga jos ni procitala)
Lepa, how do you want your actors to be dressed? (a ko su mi glumci?!? ..mi smo svi podelili uloge u roku od 3 minuta, da li oni misle da ja kao predstavnik polugerijatrije mogu da zapamtim ko je ko???)
Lepa, I need you here, we need to resolve lighting? (a mislim se u sebi..jebo vas lighting mrzim ga ko kugu, to je stvarno nauka za sebe, udaracemo ga od zidove tako je najlakse)
i onda iza mene stoji Phil, mrsavica visoka koju mogu jednom rukom da zadavim, i lici na onog skocka iz kviza....e taj je mamicu mu bio producent i zamalo da ga ne zadavim. ako covek nije na svakih pet minuta ponavaljao koliko je sati...jer jebiga imamo 4 sata.....a onda krene da me kljuka i koliko nam je samo fiti filma ostalo, jer smo privh 100 sjebali na pogresnom f-stopu, pa ce nam izaci sve tamno.
i onda onako pod stalnom prismotrom od strane phila, izadjem u hodnik i dreknem na ove moje iz razreda da budu tisi. sokirani sto sam tako reagovala, jedan hrabar kaze 'sorry lepa', a ja njemu 'i'm sorry I'have a period'. i olaksam(o) napetost.
okrenem se da udjem u ucinicu, kada ono skocko pilji u mene i samo sto nije zinuo da mi kaze koliko ima sati...
prevrnem ocima i kazem mu '..just shut up.'
phil meni (prateci me): "but that's my JOB! I have to bother you!.... 2 more hours Lepa."
Lepa se misli u sebi "ubicu te.......i to slowly"