Srpske energetske mogucnosti - Celulozni etanol

energobull RSS / 08.04.2009. u 09:42

 

 

Hajde da krenemo od otpada kojim raspolazemo.
Po svetkom savetu za resurse Srbija ima sledece kolicine otpada:

Biomasa

Gradski otpad

Kolicina raspolozive sirovine 33 600 TJ

Poljoprivredni otpad
Kolicina raspolozive sirovine 58 400 TJ

Vocnjaci
Kolicine raspolozvive sirovine 15 000 TJ

Vinogradi
Kolicina raspolozive sirovine 6 400 TJ

Ako bi gradski otpad bio koristen za proizvodnju celuloznog etanola, to bi bilo grubo prevedeno negde 819.512 (osamstodevetnaesthiljadapetstotinadvanaest) tona energetske nafte (ten). A gde je tek ostalo?

Srbija uvozi oko 42% potreba za energijom u vidu 3 miliona tona energetske nafte.(Studija kogeneracije Energoprojekt)
Grubo sracunato od 6,5 milijardi neto dohotka, Srbija daje 25% na uvoz nafte i gasa.
I to u devizama, jer ruska braca kada ugovaraju uvek prvo pitaju: jest u tebja dhengi?

Pa, posto su nam se politicari rasplakali, kako svako ko ima ideje je dobrodasao, evo jedne ideje koju je interesantno razmatrati.
Ali prvo da predstavimo sta je celulozi etanol:

Pogledajte sliku osnovnog tehnoloskog procesa:

image.php?id=7 

Pitam se sta je ovde ono sto mi ne bismo mogli da uradimo? Dakle tehnoloski proces hidrolize, separacije, fermentacije sa par temperatura, par pritisaka, par analizatora hemijskog procesa, malo pumpi, malo transportne trake, malo dihtovanja.
Da napomenem istoriju celuloznog etanola:
Malo pogleda u nazad:
Tehnologija proizvodnje je osvojena u drugom svetskom ratu od strane Rusa I Nemaca za ratne potrebe, posto u to vreme nije bila toliko razvijena industrija vadjenja nafte, i sluzila je kao rezervna varijanta za pogonsko gorivo.
Sve vecim nestankom fosilnih resursa, razvojem biomase tehnologija je vracena na dnevni red i koriste je Japanci (Arkenol) SAD LINK, Kinezi koriste cak i korov.
Malo pogleda unapred:
Sta ako bi recimo prvo Beograd inicirao tu ideju (grad sa najvecim otpadom i sa blizinom dosta poljorpivrednih resursa za otpad), da se proizvede celulozni etanol, poceo da koristi u javnom saobracaju u mesavini E85 (15% nafte). Grad ima sve sto mu treba: zemljsite, ljude svih zanimanja, svih kategorija da to urade, (pojedinacno u drzavi postoje mogucnosti da se svi delovi proizvode).

Hajdemo dalje i da vidimo koja je dokazana efikasnot takvog proizvoda:

Ulaz:

* Sirovina 454 tona
* Sumporna kiselina 18 tona
* Krec 3.6 tone
* Struja 4000 Kw
* Para 55 tona/sat

Izlaz:

* Etanol 159 tona
* Drvo (bez celuloze, lignin) 365 tona
* Ugljen dioksid 121 tona
* Otpad 33 tona
* Kvasac 55 tona

Dalje se vidi velika kolicina ugljen dioksida, koja ako bi se filtrirala dobila bi se sirovina za metanol dok bi se lignin mogao kombinovati sa drugim gorivom (ugljenim prahom recimo) napravilo mesovito gorivo i koristilo dalje kao energent. Dakle da dodam , preciscavanje bi islo obicnim elektrodama sa tresacima, visokonaponskim napajanjem i adekvatnom regulacijom impulsa (vec razradjena tehnologija i kod nas).Pa da malo razmislimo: usteda u devizama, cistiji vazduh u Beogradu, uposlen jedan dobar deo ljudi od nesretnih Roma do profesora Univerziteta, sa svim kvalifikacionim medjukategorijama.

Sta je to toliko tesko da se recimo:

1.Napravi idejni projekat (i to veoma brzo, jer su to vec znane stvari)

2.Kupi konsalting od nekih od proverenih proizvodjaca.

3.Napravi inzenjering koji bi definisao na osnovu konsultinga projekat.
(Napravio podloge, definisao parcijalne projekte, angazovao kuce koje bi to uradile.)

4. Sa napravljenom detaljnom specifikaciom materijala, upozorenje domacim proizvodjacima delova da srede svoje certifikate, da bi se moglo pristupiti,soptvenom proizvodu.

5.Odrediti zemljiste gde bi se to sagradilo, angazovali domaci izvodjaci.

6. Inzenjering bi saradivao sa jednim od naucnih instituta za ospobljavanje kadrova, udzbenika za obuku i same obuke.

Sve navedeno bi mogli sami da uradimo.

Ko bi bio investitor? Pa neka drzava ili grad sami odrede ali da ne cekaju. Odakle pocetne pare? Pa dva dinara akcize na svaku litru nafte i gasa bi bilo vise nego dovoljno za pocetak, dok se na animiraju pravi investitori. Moglo bi i akcionarsko drustvo za obnovljivost,sa jasno postavljenim ciljevima, pa neka izvole komsomolski bogatasi ili strani interesenti.

Sta ako uspe? To bi bilo strasno. Recimo posle toga pet takvih fabrika za poljorpivrednu logostiku u Banatu, Stigu, Macvi.
Za koje vreme bi se to uradilo? Pa sa odlucnim ljudima, dobrom organizacijom, adekvatnom nadoknadom za rad moglo bi za najduze dve godine prva fabrika da proradi a za pet sve navedeno. Kriza je vecna da znate, jedino ako braca Rusi ne izmisle kako se pravi nafta za dzabe i tu nauku daju nama iz bratske ljubavi.


Koja su vasa razmisljanja?

 



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana