Jednom davno u jednoj dalekoj zemlji u jednom malom gradu živela su tri Romčeta. Pošto su već dovoljno porasli, a još uvek su živeli sa svojim roditeljima, odlučili su da se osamostale. Jednog dana obavestili su svoje roditelje da odlaze u beli svet, odnosno u beli grad. Roditelji su plakali i pokušavali da ih od toga odvrate. Plašili su pričama da u gradu belom ima mesta samo za bele ljude, o zlim ljudima koji u njemu žive, o Velikom Gramzivom Mišku i njegovom drugu Velikom Zlom Đilasu. Na njihovu žalost te priče nisu uspele da uplaše tri Romčeta, te su oni spakovali svoje stvari i krenuli ka gradu belom. Pratili su danima put od bele cigle i stigli do grada bele boje gde du odlučili da se nastane. Belograđani su ih gledali popreko, jer nisu bili beli, ali to Romčiće nije mnogo brinulo.
Našli su jako lep plac i odlučili da tu naprave kućice za sebe. Pošto su želeli da se osamostale, odlučili su svako napravi kućicu za sebe.
Prvo Romče je odlučilo da napravi kuću od slame.
Skupljalo je okolo slamu i vredno pravilo svoju kućicu. Nije bila nešto, ali je prvo romče bilo jako srećno i zadovoljno u njoj.
Drugo Romče je odlučilo da napravi kuću od kartona.
Skupljalo je okolo karton i vredno pravilo svoju kućicu. Nije bila nešto, ali je drugo romče bilo jako srećno i zadovoljno u njoj.
Treće Romče je odlučilo da napravi kuću od cigle.
Vredno je skupljalo glinu i peklo ciglu i pravilo svoju kuću. Izgradnja je dugo trajala, ali kad je izgradnji došao kraj, treće Romče je bilo jako srećno i zadovoljno u njoj.
Godine su prolazile, oni su porasli, zasnovali svoje porodice i živeli srećno koliko su to prilike dozvoljavale. Beli stanovnici belog grada ih nisu posebno voleli, gledali su ih popreko, neki su ih čak i maltretirali. Život je tako tekao sve dok jednog jutra Veliki Gramzivi Miško nije izašao na terasu svog penthausa i ugledao lep plac na kome su živela tri Romčeta i njihove porodice. U Mišku se odmah javila gramzivost i odlučio da se po svaku cenu dokopa tog placa.
Pokušavao je na razne načine da se dokopa tog placa, da za male pare potplati tri Romčeta da se odsele, pokušavao da ih na razne načine zastraši, ali mu nije uspelo da se placa dokopa. Na kraju je odlučio da pozove svog prijatelja Velikog Zlog Đilasa da mu pomogne da se placa dokopa. Veliki Zli Đilas je sa zadovoljstvom prihvatio da učini uslugu za svog prijatelja Velikog Gramzivog Miška.
Jednog jutra došao je Veliki Zli Đilas do kuće od slame u kojoj je živelo prvo Romče s porodicom, na placu koji je Veliki Gramzivi Miško želeo za sebe. Uzeo je megafon u ruke, nakašljao se i povikao:
- Poštovani sugrađani Romi i Romkinje, dok izbrojim do tri da ste pokupili vaše stvari i napustili kuću od slame, to je naređenje.
- Jedan.
- Dva.
- Tri.
- Ja kad dunem i tajfun sunem, srušiću vam kuću, - reče Veliki Zli Đilas.
Đilas krenu da skuplja vazduh. Malo se zakašlja. Ponovo uze vazduh, i krenu da ga duva i sruši kuću od slame.
Nakon toga, Veliki Zli Đilas dođe do kuće od kartona u kojoj je živelo drugo Romče s porodicom, na placu koji je Veliki Gramzivi Miško želeo za sebe. Uzeo je megafon u ruke, nakašljao se i povikao:
- Poštovani sugrađani Romi i Romkinje, dok izbrojim do tri da ste pokupili vaše stvari i napustili kuću od kartona, to je naređenje.
- Jedan.
- Dva.
- Tri.
- Ja kad dunem i tajfun sunem, srušiću vam kuću, - reče Veliki Zli Đilas.
Đilas krenu da skuplja vazduh. Malo se zakašlja. Ponovo uze vazduh, i krenu da ga duva i sruši kuću od kartona.
Nakon toga, Veliki Zli Đilas dođe do kuće od cigle u kojoj je živelo treće Romče s porodicom, na placu koji je Veliki Gramzivi Miško želeo za sebe. Uzeo je megafon u ruke, nakašljao se i povikao:
- Poštovani sugrađani Romi i Romkinje, dok izbrojim do tri da ste pokupili vaše stvari i napustili kuću od cigle, to je naređenje.
- Jedan.
- Dva.
- Tri.
- Ja kad dunem i tajfun sunem, srušiću vam kuću, - reče Veliki Zli Đilas.
Đilas krenu da skuplja vazduh. Malo se zakašlja. Ponovo uze vazduh, i krenu da ga duva, ali kuću od cigle nije mogao da sruši duvanjem.
Kad su to videli prvo i drugo Romče, sakriše se sa svojim porodicama kod trećeg Romčeta u kući od cigle.
Ali Veliki Gramzivi Miško, koji je sve to gledao kroz durbin sa terase svog penthausa, pozajmi Velikom Zlom Đilasu buldožer, te se on na njemu vrati na mesto zločina. Uzeo je megafon u ruke, nakašljao se i povikao:
- Poštovani sugrađani Romi i Romkinje, dok izbrojim do tri da ste pokupili vaše stvari i napustili kuću od cigle, to je naređenje.
- Jedna.
- Dva.
- Tri.
- Ja kad vozim buldožer i stisnem gas, srušiću vam kuću - reče Veliki Zli Đilas.
Đilas stisnu gas. Buldožer se malo zakašlja i sruši kuću od cigle. I tako Romčići ostadoše bez krova nad glavom.
Veliki Zli Đilas i njegov drug Veliki Gramzivi Miško bili su jako srećni, što su bez mnogo muke uspeli da se dočepaju tako lepog placa.
Ali, tu se pojaviše neke žene crne, neke crne nevladine organizacije, neki crni stranci, neke crne institucije, te počeše da maltretiraju Velikog Zlog Belog Đilasa. On nemaše kud, te poče da razmišlja kako da se izvuče iz ovog problema. Danima je sedeo i razmišljao, razmišljao i na kraju je došao do konačnog rešenja romskog pitanja. Sagradiće im veliko Prihvatilište za Rome, sa raznim zabavnim sadržajima i visokom bodljikavom žicom, koja će ih štiti. Čak će u znak dobre volje i crvenu vrpcu da preseče.
Predrag M. Azdejković
www.gayecho.com