Ne znam za Vas , ali ja volim Liverpul.Ipak, zbog Baneta mi se sve više svidža i Čelzi...
''Kralj'' je mrtav ... živeo Bane!
Kad ste , osim Vidića, poslednji put bili ponosni - ali stvarno, na nekog našeg igrača koji je direktno svoj tim uveo u polu - finale Lige šampiona.
Golgetera - a ipak samo beka.
Moj ćale je nekad imao običaj da kaže, iznerviran zbog lošeg centar - šuta :''IDI BIDI BEK''
Došlo je novo vreme.Da bi bio dobar bek, moraš i da daješ golove.Našem Banetu je to specijalnost.
Branislav Ivanović (188 cm, 83 kg) rođen je 22. februara 1984. u Sremskoj Mitrovici.
Karijeru je započeo u lokalnom ligašu Sremu iz Sremske Mitrovice, da bi se potpuno afirmisao u dresu OFK Beograda (2003-2006). U dresu superligaša sa Karaburme za dve i po sezone odigrao je 55 prvenstvenih utakmica, postigao pet pogodaka i zaradio samo četiri žuta kartona. Ponovo u zimskom prelaznom roku, odlazi trbuhom za kruhom, ali ne u centar evropskih fudbalskih zbivanja, ni u srpski vrh (Zvezdu i Partizan), već u Lokomotivu iz Moskve, koju je tada trenirao Slavoljub Muslin. Kvalitet je potvrdio već u prvoj sezoni, kada je odigrao 28 meča u šampionatu. Na terenu je proveo 2.492 minuta i dao dva gola. Samo dva puta je bio zamenjen, a pet puta je opomenut. Prošle godine je odigrao 26 utakmica (jednom zamenjen) i za 2.311 minuta postigao tri pogotka, uz četiri žuta kartona. Dakle, na 113 susreta dao je deset golova, uz samo 13 žutih kartona i bez isključenja.
Za mladu selekciju debitovao je 15. decembra 2003. protiv Makedonije u Ohridu (4:1). Prvi pogodak postigao je dva dana kasnije na istom mestu i protiv istog rivala (7:0). Odigrao je 38 utakmica, dao četiri gola, a 12 puta nosio kapitensku traku. Jedan je od rekordera sa tri uzastopna učešća na evropskim prvenstvima mladih i dve srebrne medalje. U sva tri je stigao do završnice. Pre četiri godine u Nemačkoj je bio drugi, 2006. u Portugaliji je eliminisan u polufinalu na penale, a u Holandiji 2007. ponovo vicešampion. Za najbolji državni tim debitovao je 8. juna 2005. u Torontu protiv Italije (1:1), pošto je u 77. minutu zamenio tadašnjeg klupskog kolegu Marka Bašu Stena, ali ipak samo čovek.Potpisao je u januaru 2008. godine ugovor sa Čelzijem.Nije mnogo igrao.Čekao je svoju šansu strpljivo , kako to umeju samo veliki ljudi i pravi fudbaleri.Vratilo mu se sve sa kamatom.Ovih dana je novi Kralj''Stamford bridža.''Pred njim je strašna karijera.
Njegov otac je bio odličan centar-half u malenom FK Srem.Nudili su mu velike pare da pređe u neki tim velike ''četvorke''.On je ostao da radi zemlju i da igra fudbal iz zadovoljstva.Sin se vinuo u fudbalsko sazvežđe.
Svi srpski špicevi mogu danas da zavide jednom beku!
Dati velikom Liverpulu dva gola na njegovom terenu i u takvoj utakmici , mogu samo čudesni igrači.
Ovo nije blog o fudbalu.
Ovo je priča o ispunjenim snovima ćutljivog i vrednog momka iz male zemlje u velikom svetu.
Svaka čast majstore