Još jedna godina je prošla....

sećam se prošle... Išla sam da ti upalim sveću pred odlazak na posao i pred crkvom Svetog Đorđa na Banovom brdu sam se pomolila da mi Bog pomogne,da me spasi,da prebolim Nebojšu...Izlazeći iz okvira crkve na ulicu umalo nisam uganula nogu (samo je iskrivila) ... I tada,u tom momentu sam shvatila da neke stvari moraju da budu takve kakve jesu.... Ja i dalje volim Nebojšu.... Izvini,Anđele moj,to je jače od mene....I to tako zbog nečega treba da bude...

Nedostaješ mi....Svakim danomu toku godine sve više,do ovog dana kad se sve sakupii kada se ta tuga pretvori u reku suza...Jutros sam zažmurila,setila se tvoga lika,tvog osmeha... O,Bože,zašto si nam ga tako rano uzeo...Uvek si govorio - Ti si moja najjmlađa sestrica.... Ti si bio moj najjstariji brat.... 

Ostavio si mi njega....Da me kako odrasta seća na tebe....Ima tvoj osmeh,tvoj stav....Ima tvoje plave oči....I nekada,samo nekada uplašim se da ne izgovorim tvoje ime......Jebena bol......O,Zorane,tako mi fališ....I ti i Nada i Rada i baba i ujak i ujne obe i mali Gojko.... 

A ova pesma je za njega.... Tvog jedinaca.... Iskopala sam je na net-u....

Andrija Izvođač:Dado Topić

Tebe, Andrija, donio je dan
kad je zlatno sunce nebo ljubilo
donijela te nam ruka anđela
svjetlost rajskog vrta nam podarila

U trenutku tom uz radost i bol
znao sam ko što znam i sad
da voljeću te vječno
i neću prestat' nikad

Ref.
Andrija, dobri Andrija,
ti svjetlo moje, moja zvijezda si najsjajnija
mali Andrija, ti pjesmo moja
suzo moga oka, dušo anđela

I kad ne budem tu
ti ne boj se jer visoko među zvijezdama
ja pratiću svaki korak tvoj
i čuvacu te, sine moj

Ne brini,čuvamo ga Zoko....