Istorija| Sport| Život

O Bobu i adrenalinu

Budimac RSS / 16.04.2009. u 23:12

Boba sam upoznao na Nagy Fül iliti Big Ear festivalu alternativne muzike u Budimpešti onog dana kada je obavešten da je dobio mađarsko državljanstvo. Bio je srećan kao mali majmun. Meni nije baš bilo najjasnije zašto se rođeni Kanađanin, dakle posednik jednog sasvim pristojnog pasoša, raduje mađarskom državljanstvu, pa makar i bio mađarskog porekla. Na postavljeno pitanje sam dobio iznenađujuće koncizan i precizan odgovor: "Znaš, ovo je jedina zemlja na svetu u kojoj svako čita moje prezime pravilno."

Bob je totalni frik konvencionalnog izgleda. Kratko podšišan, obrijano lice, naočare, jeftino zgužvano odelo i kravata. Malo me je podsećao na crtanu varijantu Garfildovog gazde. Rođen je u Kvebeku, tako da je bilingvalan, pa se u zemlji iz koje su njegovi roditelji emigrirali 1956. izdržavao od davanja časova francuskog i engleskog. Madžarski je slabo divanio.

Na pitanje zašto je uopšte došao da živi u Mađarsku sam dobio neuobičajeno dugačak i krajnje otvoren odgovor. On je hemičar (mnogo kasnije ću saznati da je u english speaking community Budimpešte bio poznat pod nadimkom Crazy scientist), ali je i strastan konzument produkata kanabisa iliti duvač. Još na studijama je razvio mali do srednji biznis proizvodnje sintetičkog dopa (speed, ekstazi, LSD, you name it) koji je onda trampio za travu. Pao je vrlo brzo posle diplomiranja i dobio 2 i po godine zatvora od kojih je odležao 18 meseci. Mislio je, ili bolje nadao se, da je time frka završena, te da će se baviti svojim obožavanim zanimanjem. Međutim, criminal record ga je pratio i ubrzo mu je postalo jasno da nema šanse da dobije smisleni posao u struci. "Ako bi im rekao, ne bi me primili zbog toga, ako bi prećutao proverili bi me i saznali, pa me opet ne bi primili." Mađarska je krenula putem tranzicije, te je pomislio da je bolje davati časove jezika u Budimpešti nego biti dostavljač pica u Kvebeku ili Montrealu. Simple as that.

Ah da, od te životne epizode je rešio da nikad ne kupuje travu nego od tada gaji svoju. S obzirom da mu je životna deviza bila it's always better too much than not enough to su bile pristojne količine koje bi mu trajale godinu dana. Bivajući hemičar od otpadaka (lišća i stabljika) je pravio ulje. Elem, bilo je lepo družiti se sa Bobom.

Jedan dan nazove Bob da mi saopšti da ima VIP karte za "večiti derbi" Ferencvaroš – Ujpešt i da me pita da li bih išao sa njim u subotu na isti. Dobio ih je od učenika inače poslanika u mađarskom parlamentu. Bob nikad nije gledao fudbal uživo, pa ga zanima. Što da ne? Nisam ljubitelj fudbala ali sa Bobom će to svakako biti zanimljivo. Kažem mu da dođe kod mene jedno dva-tri sata pre meča, pa će mu se ispuniti želja da proba pravi apsint. On je svojevremeno, još na studijama, pokušao da napravi to piće (tada još uvek zabranjeno u svim osim 5 (pet) zemalja sveta) ali nije imao pojma da li je to uopšte bilo blizu pravog. Zahvaljujući činjenici da je sedište Slobodne Evrope u Pragu, glavnom gradu jedne od tih pet zemalja (u kojoj se apsint i proizvodi), ja sam imao redovno snabdevanje tom tekućinom, preko prijatelja koji je radio za taj radio.

Posle tri čašice apsinta (samo jednu smo popili po pravilima sa sve paljenjem i karamelisanjem šećera) i tri džointa od ulja (moram naglasiti da je Bobovo ulje bilo blago ali je radilo), prilično high, linijom plavog metroa smo otišli na Ferencvaroš stadion. Naša VIP loža je bila na severu. Sastojala se od bara na desnoj strani i stolova i stolica na levoj, a centralno su bile tri kaskade sa redovima fotelja. Sve to iza debelog stakla, tako da se prevruća atmosfera na stadionu jedva osetila. U gornjim uglovima prostorije su bila dva TV-a na kojima je išao prenos iste te utakmice.

Disciplinovano odgledasmo prvo jezivo dosadno bezgolno poluvreme da bi tek na pauzi ukapirali da je sve što se nudi za šankom bara free. Pošto smo zasitili zveri u našim stomacima gomilom sendviča navalismo po pivu. Mislim, nije valjda potrebno naglasiti da se nismo makli od šanka do kraja utakmice i duže... osim na kratko kada smo na pomenutim televizorima gledali reprizu gola koji je dao... pojma nemam koji tim (kasnijim research-om ustanovljavam da je to bio Ferencvaroš).

Kad je utakmica završena slika sa tih televizora nas je ubedila da ostanemo malo duže. Naime, sada se direktan prenos preselio van stadiona na pičkažu navijača, a videsmo da interveniše konjica i da je upotrebljen suzavac. Sačekajmo da to prođe, a i pivo je džaba. Dosta dugo smo bili sami sa šankerom kad je on u jednom trenutku rekao: "E momci, ja ostavljam frižider otključan vi se služite, a ja idem kući." No problemo!

Lagao bih kada bih rekao da znam koliko smo piva sunuli u sebe, ali znam da je Bob četiri preostale konzerve uredno spakovao u svoj ranac (uvek je nosio ranac što i nije bila uobičajena kombinacija sa odelom). Na moj predlog vratili smo se kod mene i nastavili sa apsintom i duvanjem da bih u jednom momentu zaključio da smo se dovoljno dobili, pa možda i nije tako loša ideja da napravimo pauzu i recimo odgledamo jedan film u bioskopu koji je samo jedan blok od mene. Imao sam na umu koji film hoću da gledam ali, jebi ga, uspeo sam da kupim kartu za film koji ne bih gledao ni pod pretnjom waterboarding-a – ah, ti glupavi multipleks bioskopi. Neka usrana komedija o američkom fudbalu i tipu koji timu donosi vodu. Kad smo ukapirali grešku bilo je, avaj, kasno – sedeli smo u sredini reda i bez pravljenja frke teško da bismo mogli napustiti bioskop.

Ta bedastoća nas je skoro skroz prizemila ili se to nama tako činilo, te se vratismo kod mene u kuhinju i nastavismo sa ubijanjem kako apsinta tako i tog Bobovog ulja. Ono što pouzdano znam je da je u flaši ostalo pića s prsta kad sam primetio da se Bob naginje napred, da mu pogled baš ne odaje prisustvo duha, a bogami i da mu bala malo curi iz ugla usana. Kako sam to primetio tako je Bob, sve u sedećem položaju, pao sa stolice na nos. Sva sreća pa nije razbio naočare. Nekako sam ga osovio na noge i uspeo da dovedem do vrata od WC-a, kad sam ih otvorio Bob je opet pao ali ne potpuno nekotrolisano, naime nije se povredio, a položaj koji je zauzeo tim padom je ležanje potrbuške sa glavom u WC šolji – direktna telefonska linija sa bogom, kako je Patrik, naš poznanik Škotlanđanin, definisao tu situaciju. Veći deo Boba, je bio izvan WC-a, praktično pregradivši na tom mestu usko predsoblje.

U tom, rekao bih ključnom, momentu iz dnevne sobe dolazi moja eks supruga (sa kojom sam živeo poslednje dane našeg odavno puknutog braka) i pastorak (19 godina tada). Dok je Bob praznio sadržinu svog probavnog trakta u WC šolju, sve grleći je, moja eks, na svom izuzetno kiknjastom mađarskom (profesor mađarskog jezika i književnosti), je krajnje suzdržanim i ljubaznim glasom počela da govori (Bobu) kako je njeno mišljenje da bi on trebao da ide kući. Bob naravno nije bio svestan bilo čijeg prisustva, pa zaboga on je u direktnoj komunikaciji sa bogom. Nekako ubedih familiju da se povuče u svoje odaje, a ja ću smestiti Boba u taksi i sve srediti.

Nemali problem je bio iscediti iz Boba adresu i izdržati taksistin pogled opipljive mržnje i nezanemarive doze gađenja. No, uspeo sam.

Vratih se u stan priključih se na internet da vidim najnovije vesti i skinem poštu. Valjevo, fabrika Krušik... ... nije bilo poginulih... Posle toga padoh u krevet i zaspah mrtvim snom.

Tri dana kasnije Bob mi je "svečano" priznao da sam ja prvi koji ga je napio under the table. Da li to znači da ja mogu da popijem i poduvam izuzetno velike količine navedenih toksina? Apsolutno ne! Postoji vrlo jednostavno objašnjenje – opisani događaj je bio 17. aprila pre tačno deset godina.

Adrenalin čini čuda.

––––––––––––––––––––––––––––––––––––-

Beleške na margini

Događaju prepričavanom u english speaking community Budimpešte, na žalost, nisam prisustvovao, ali poznavajući oba aktera, Boba i pomenutog Patrika, jako plastično ga "vidim". Verovatno opet preko nekog Bobovog učenika uvalili su se na neku eksluzivnu popodnevnu žurku koja se dešavala na brodu koji se vozao Dunavom. Ono baš high class. Elem, žurka se završila pristajanjem broda koji su sve zvanice imale napustiti. Prelazak preko daske je bilo too much kako za Boba tako i za Patrika, te su pali u vodu između keja i broda. To ne bi bilo ništa vredno prepričavanja da OBOJICA u rukama nisu nosili čaše sa šampanjcem i da je refleksna radnja OBOJICI bila da iste sačuvaju podignuvši ih visoko iznad glave, tako da su se u jednom momentu od njih videle samo ruke sa čašama iz kojih (ponosno navode obojica, a svedoci potvrđuju) nijedna kap nije prosuta.

–––

Bobov nadimak (crazy scientist) je bio potpuno zaslužen. Tokom školovanja, eufemistički da se odrazim, nisam voleo hemiju. Boba sam, međutim mogao da slušam satima kada priča o istoj – i gle čuda, sve mi bilo jasno.

Po definiciji Gordana(c) Bob je štreber na deseti stepen. Naime, njegova radoznalost je išla u svim mogućim pravcima. Jednom je napravio Faradejev kavez jer ga je veoma zanimalo da li bi isti neutralisao onaj alarmni sistem baziran na lepljenju metalne tračice na zaštićeni predmet. On i Tibor (njegov poslednji budimpeštanski flat mate) su kontemplirali testiranje u univerzitetskoj biblioteci u kojoj je Tibor radio. Međutim, Tiborov strah od gubitka radnog mesta je prevagnuo, te eksperiment nikad nije izveden.

–––

Iste godine (2000.) kada sam se ja preselio u Istanbul Bob se vratio u Kvebek. Prijatelj sa studija ga je zaposlio da radi na spektroskopu koji je njegova firma (u usponu) kupila. Danas je Bob jedini vlasnik te kompanije koja se bavi ispitivanjem kvaliteta vazduha u zatvorenim prostorima i prodavanjem saveta (know how) kako ga (kvalitet vazduha) poboljšati.

–––

Pre odlaska zabavljala ga je misao o jednom socijalnom eksperimentu. Naime, imao je jednu ogroooooooomnuuu staklenu činiju punu sitnog novca – To je devetogošišnji sitniš, – rekao bi svakome ko bi primetio tu činiju. Razmišljao je kako bi bilo da ga prospe na stepenište neke metro stanice, Blaha Lujza trg mu je bio u glavi. Posle nekoliko minuta opisivanja kako bi se ljudi verovatno lomili oko skupljanja istog odmahnuo bi rukom, – "Naaaah, neko bi mogao biti ozbiljno povređen." Bob ipak nije lik iz Bogosijanovih priča.

 



Komentari (215)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dragoljub92 dragoljub92 12:28 18.04.2009

Re: i još jedan..

даклем џоле пише најбоље народњаке скраја двадесетог века а и шире,даље,какогод
Budimac Budimac 12:55 18.04.2009

Re: i još jedan..

gordanac
..što ume da popriča o svemu što prethodi porastu adrenalina
Ćaletova pesma ...ubilo se za dert i nedostatak adrenalina!

Gordana(C) moram da ti se pohvalim i obnarodujem, opravio mašinu tako da zaobilazi fatvu na YouTube samo tako... vidim embedovane klipove ko da sam u inostranstvu
(postoji čitav sajt posvećen tips & tricks kako zaobići tursku fatvu na YouTube i neki dobri ljudi objavili kako editovanjem fajla pod imenom "hosts" u a Windowssystem32driversetc i/ili u linuksu rootetc veza ide direktno sa yutubovim serverom, pa se zaobilazi IP)
dragoljub92 dragoljub92 13:45 18.04.2009

Re: i još jedan..

Budimac
gordanac
..što ume da popriča o svemu što prethodi porastu adrenalina
Ćaletova pesma ...ubilo se za dert i nedostatak adrenalina!

Gordana(C) moram da ti se pohvalim i obnarodujem, opravio mašinu tako da zaobilazi fatvu na YouTube samo tako... vidim embedovane klipove ko da sam u inostranstvu
(postoji čitav sajt posvećen tips & tricks kako zaobići tursku fatvu na YouTube i neki dobri ljudi objavili kako editovanjem fajla pod imenom "hosts" u a Windowssystem32driversetc i/ili u linuksu rootetc veza ide direktno sa yutubovim serverom, pa se zaobilazi IP)

хехе,расте мали линуховац
dragoljub92 dragoljub92 13:51 18.04.2009

порука полу-нинославу

камга видиолинак.н.е.о.з.б.и.љ.но
vishnja92 vishnja92 13:58 18.04.2009

Re: порука полу-нинославу

e, mi isli da navijamo ali smo izgleda malo zakasnili. otiso ninoslav. onda smo docekali drugi krug maratonaca, pa otisli na karate. tamo je bilo puno ljudi koji su trcali na traci - boze me sacuvaj, po ovakvom divnom danu.
dragoljub92 dragoljub92 14:00 18.04.2009

Re: порука полу-нинославу

vishnja92
e, mi isli da navijamo ali smo izgleda malo zakasnili. otiso ninoslav. onda smo docekali drugi krug maratonaca, pa otisli na karate. tamo je bilo puno ljudi koji su trcali na traci - boze me sacuvaj, po ovakvom divnom danu.

стварно неозбиљно.НЕОЗБИЉНО.ИДАЉЕ ЧЕКАМ ВИДЕОЛИНАК
Budimac Budimac 14:31 18.04.2009

Hotelicopter

Experience the adrenaline rush of taking off and flying high in the largest helicopter ever produced.

The Hotelicopter features 18 luxuriously-appointed rooms for adrenaline junkies seeking a truly unique and memorable travel experience.




LINAK
vishnja92 vishnja92 14:37 18.04.2009

Re: Hotelicopter

ebozemesacuvajisakloni......
vishnja92 vishnja92 15:12 18.04.2009

eh,

200 :)
Budimac Budimac 15:22 18.04.2009

Re: eh,

vishnja92
200 :)

yugaya yugaya 10:47 20.04.2009

sitnis

m i smo prve godine sitnis trpali u veliku teglu parkiranu na ulazu u stan pod geslom "deci za sladoled"...tu nakupilo oko sto evra u novcicima, ali su ovdasnje vlasti onda odlucile da povuku iz opticaja najsitnije apoene od jedne i dve forinte, pa smo morali da menjamo u posti, a posto je ovo madjarska, i za to je bila sila pravila tipa "mozes dnevno da zamenis samo pedeset novcica besplatno, urendno slozenih a i za to moras da ostavis licne podatke i da ih napises stampanim slovima na onaj papir u koji je to upakovano "....nekoliko hiljada je zavrsilo u kanti za smece jer sam , probivsi limit za zamenu, odbila da im dam 50% provizije

Budimac Budimac 12:54 20.04.2009

Re: sitnis

a posto je ovo madjarska, i za to je bila sila pravila tipa "mozes dnevno da zamenis samo pedeset novcica besplatno, urendno slozenih a i za to moras da ostavis licne podatke i da ih napises stampanim slovima na onaj papir u koji je to upakovano"


Ne sećam se kad se izmenilo pravilo da ako plaćaš više od jednog računa moraš na papiriću sam da izračunaš zbir i napišeš specifikaciju novca koji daješ, ali znam da je to još važilo 1994. na svim poštama uključujući i glavnu poštu u Bp. Mislim da je to bio jedan od najvećih kulturnih šokova koje sam tamo doživeo.
yugaya yugaya 13:42 20.04.2009

Re: sitnis

e to nema vise...ali pazi kad mi ne zvuci suludo da su to ovde verovatno svi uredno radili ....



mi smo imali neprijatnu situaciju prosle godine u tesco hipermarketu.... selili smo se 1. avgusta, i radili smo shoping za "punjenje spajza, zamrzivaca i stana uopste" , cifra je bila velika, troja kolica i sve ispada napolje, kad na kasi prvo muz pokusa da pocasti kasirku koja je to brdo CELO spakovala pazljivo u kese, pa ne moze, pa to mora supervizor da ubelezi i odnese u humanitarnu kutiju etc.....na to dolazi batica iz obezbedjenja i zahteva od supruga da ostavi licne podatke, jer svaka kupovina preko 50 000 forinti mora da se ubelezi....sto je on naravno odbio, i porucio im da hoce pare nazad, a oni ono brdo da vracaju kako znaju i umeju nece njega da legitimise neki noname u prodavnici.....batica se spetljao pa kao zn ate pravila su pravila , upadam ja sa stomakom do zuba i krecem da se smejem i placem od muke jer znam da moj dragi nece odstupiti i mogu da se pozdravim sa kupovinom....kasirka je morala da stornira racun i prekuca sve na dva manja....

ovde ljudi sve nekako rade po automatizmu, stanu u red na posti i ne pogledavsi da li radi drugi salter....dole na varos csarnok pijaci ima interesantan socioloski fenomen...red je uvek pred jednom tezgom, cene i roba su identicni sa onom pored koja zvrji prazna, ali taj zov da stanes u red je prejak I guess ...


jedno pitanjce...koi brod je bio mesto desavanja iz sampanjac anegdote, jel' radio tada A38 ?
Budimac Budimac 18:55 20.04.2009

Re: sitnis

jedno pitanjce...koi brod je bio mesto desavanja iz sampanjac anegdote,

Nemam pojma, znam samo da je bila gala žurka...

jel' radio tada A38 ?

Nije, bilo je dosta brodova restorana, pa i jedan koji su držali Beograđani (Vogue, ne zna da li još uvek postoji) i jedan pa... bordel (taj je bio parkiran na budimskoj strani). A38 je novijeg datuma (2003.).
yugaya yugaya 21:05 20.04.2009

Re: sitnis

heh..gala zurke su jos uvek na brodovima....sto se bordela tice..ima i toga i na vodi i na obali (striktno sa budimske strane)

Vogue drze i dalje beogradjani, dobar provod za strance koji su tu poslom, a svake prve nedelje pre podne legendarna "sarena barka" za klince sa sve gibanicom u podne.

A38 su prosle godine sredili, tamo su najbolji koncerti u gradu, a i dobro se pije na gornjoj terasi ....samo je malkice opasno pentrati se po stolicama u stileto sandalama

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana