Sve je počelo još dalekih šezdesetih godina u Čikagu kada je Anthony Pellicano napustio posao uterivača dugova da bi postao privatni detektiv. I taj posao mu je baš išao od ruke. Vrlo brzo je postao poznat među imućnim ljudima. Krajem sedamdesetih učestvovao je u potrazi za nestalim posmrtnim ostacima producenta Mikea Todda, supruga Elizabeth Taylor. Kako mu je posao sve bolje išao, seli se u Los Angeles gde je svoje usluge počeo da nudi i ljudima iz sveta televizije, muzike i sporta. Njegova tarifa je bila 25.000 dolara, pa ko voli...
Naravno da je sav taj zarađeni novac vrlo pametno trošio na unapređivanje tehnologije za prisluškivanje. Početkom devedesetih je patentirao novu tehnologiju gde mikrofone za prisluškivanje više ne raspoređuje u prostoriju koju prisluškuje, već ih smešta u razvodne kutije telefonskih kompanija, odakle su telefonskom linijom bili spojeni sa njegovim kompjuterom gde je mogao da snima sve razgovore.
Novi način prisluškivanja je bio veliki hit, pa su svi požurili da angažuju ovog super detektiva. Njegova slava dostiže vrhunac 2002. godine kada je FBI upao u njegovu kancelariju i zaplenio preko 150.000 dokumenata i nekoliko stotina sninljenjih razgovora. Panika je zavladala među stanovnicima Holivuda jer niko nije više bio siguran kakve sve tajne mogu da procure dok je Pallicano čekao suđenje pod optužbom za prisluškivanje i urotu.
Nekoliko slavnih imena je procurelo za vreme istarge među kojima su bili Tom Kruz i Robin Vilijams. Pellican je imao za klijente i Courtney Love i Chris Rocka koji ga je angažovao da bi zataškao aferu vezanu za preljubu gde se čak pominje i silovanje, dok je Courtney imala problema sa svojim asistentom koji je pretio da će objaviti njena pisma upućena Drew Barrymore, Russelu Croweu i njenom vidovnjaku. Pellicano je upeo da čitavu aferu drži podalje od žute štampe, što je i bila jedna od tajni njegovog uspeha među slavnima.
Za vreme istrage, prvi put se pominje i ime slavnog reditelja Johna McTiernana, koji je unajmio Pellicana da proveri informacije da li ga za vreme snimanja filma "Rollerball", producenti pokušavaju diskreditovati kod finansijera filma.
Ipak je to bio preveliki zalogaj i za samog Pellicana koji je svoju istragu nazvao "traženje igle u plastu sena", pa je on sam obustavio svoju istragu ali je za svaki slučaj sačuvao sve snimljene razgovore. U celoj aferi najgore je prošao McTiernan jer je on prošle godine kažnjen zbog davanja lažnog iskaza FBI-ju jer je rekao da Pellicana nikad nije upoznao.
Međutim McTiernan ne čeka zatvor od četiri meseca skrštenih ruku. On je snimio dokumentarni film "Političke optužnice Karla Rovea" u kome napada ljude koje smatra odgovornima za celu aferu. Tu je naravno pre svih Karl Rove, savetnik bivšeg predsednika Busha, kojeg optužuje da je iz političkih razloga pokrenuo sudske procese protiv ljudih povezanih sa demokratama.
U dokumentarnom filmu McTiernan opisuje proces Pellicanu kao "preventivni udar protiv predsedničke kandidature Hillary Clinton" i opisuje kako su glavni donatori kampanje morali da svedoče pred porotom. Pellicano se u ovom procesu spomine kao neko koga je angažovao bračni par Clinton u vezi ljubavne afere predsednika i Gennifer Flowers 1992. godine.
McTiernan je odlučio na napravi dokumentarni film kada je saznao da je za vreme Bushovog mandata optuženo nekoliko uglednih demokrata. Istraga protiv Pellicana trebala je otkriti sav prljav veš koji bi bio korišćen protiv Hilary Clinton, pa je jedan od metoda bio i snimanje filma "Hillary: the movie".
O ovom filmu treba da se izjasni i Vrhovni američki sud, a indirektno i o slobodi medija. Očigledno da niko nije imun na finansiranje prljavih političkih kampanja. Sud treba da presudi da li je film "Hillary: the movie" bio podoban za emitovanje na televiziji za vreme predizborne kampanje. Prodicenti filma su tvrdili da je film više informacija nego reklama, ali je nadležni sud prošle godine odbacio njihove argumente i ocenio da je reč o plaćenom filmu napravljenom da motiviše ljude da glasaju protiv Hillary.
Film je napravljen kao kolaž izjava kojima se kritikuje Hillary i njena politika. Producenti su želeli da se film prikaže za vreme kampanje za izbor predsedničkih kandidata, ali je lokalni sud zabranio TV reklamiranje filma i njegovo emitovanje na kablovskoj televiziji. Međutim, film se mogao pogledati u bioskopima i na DVD-ju jer to ne podleže oštrim saveznim zakonima.
Sporna stvar je da li se politički dokumentarac može tretirati na isti način kao i poluminutni reklamni spot. Negativa kampanja je dozvoljena ali sa jasnim pravilima igre od toga da mora biti jasno koja organizacija stoji iza reklame, dok javnost ima pravo da zna i donatore te organizacije.
Posle mnogo žalbi, slučaj je dospeo i do Vrhovnog suda. Jedan od sudija se zapitao da li treba zabranjivati i knjige koje pre izbora govore o kandidatima. Odluka suda se još očekuje, dok je sudija Stephen Breyer izjavio da je pogledao film i da nije reč o "o muzičkoj komediji".
Što se McTiernana tiče, bez obzira što su mnogi prozvani odbili bilo kakvu umešanost u zaveru, on se ne predaje. Sam je finansirao snimanje filma u kome se na kraju filma obraća publici i govori o političkim progonima. Film se neće naći u bioskopima niti na DVD-jevima ali zato ga možete pogledato ovde:
http://www.politicalprosecutions.org/
Detektiv Pellicano rešio je da svoju životnu priču debelo naplati pa je započeo saradnju sa Micahelom Mannom na scenariju o privatnom detektivu koji sakriva mračne tajne slavnih od javnosti i koji se bavi prisluškivanjem za 25.000 dolara. Projekat nije baš zaživeo pa je Pellicano pokušao da od cele priče napravi scenario za seriju i ponudi je kanalu HBO.
HBO je odbio ponudu, međutim Michael Mann je i dalje bio zaiteresovan samo što bi on priču smestio u tridesete godine, dok bi detektiva glumio Leonardo DiCaprio koga angažuje MGM da bi sakrivao skandale svojih filmskih zvezda od očiju javnosti. Film je i dalje u pretprodukciji.
Pellicano je osuđen na 15 godina zbog ilegalnog praćenja ljudi.