Sve je pocelo krajem februara, "neocekivano toplog za...", i Milosevom odlukom da "mobilnost" zameni stalnim prisustvom u selu. Prostrana kuca, velika basta, skoro duplirana plata, divota...Istina, sad je Gospodja morala da putuje na posao ali je dete moglo da zameni plisane igracke zivim.
I, tako su stan u Beogradu proglasili za vikendicu a seosku kucu za domicil, bar do zime, i poceli da uredjuju novi zivotni prostor. Unutrasnjost kuce je bila, pomalo, stilski neujednacena, starinski svapski stolovi i stolice naknadno, posle preuzimanja od proteranih vlasnika, prefarbani u belo, izmesani sa krevetima i kaucima na razvlacenje iz doba ranog socrealizma, raznih nesaglasnih boja i ormanima boje jasena...Kao kruna svega, u trpezariji se sepurio njihov licni doprinos sajmu namestaja, relikvija iz doba druge vlade kneza Mihaila, nasledje iz miraza Miloseve prababe, "kredenc" sa gornjim delom od brusenog stakla i donjeg, svog u zlatnim intarzijama. Gde, inace, da se drzi posrebreni escajg?
Za razliku od kuce, basta je bila stilski potpuno ujednacena, korov od dva metra, od kucnog praga do komsijskih ograda.
Hm, kad se ovako pogleda, izraz "Kucica u cvecu..." dobija sarkasticni prizvuk.
Naravno, iskorenjivanje korova je najtezi posao u svakom novom pocetku.
Za razliku od politike, ovde je postojala puna saglasnost zainteresovanih a nije bilo sabotera, resursi su bili na raspolaganju a vodja projekta je mudro izbegao da smeta izvodjacima radova, zadovoljivsi se nadzorom i, na kraju, placanjem ucinjenog. Permanentno snabdevanje radne snage pivom se podrazumeva.
Nije bilo komplikovano, cetiri dnevnice, jedan traktor sa dve prikolice i plugom, tanjiracom i "frezom", od tecnosti 10 litara loz-ulja i 20 litara piva.
Rezultat - 12 ari baste za zasad, fino spremljena zemlja, nema grumenja veceg od zrna graska.
Zena hoce travnjak i petunije, Milos navija za krompir. Pluralizam interesa.
Sporazum je ubrzo postignut, cvece na dva ara, krompir na deset, sta ce Ti tolike petunije, sta ces sa tolikim krompirom, nije vazno, lako je biti tolerantan kad imas 12 ari za toleranciju. I tako se mladi i zadovoljni novopeceni poljoprivrednici povukose u tisinu nocnog mira.
Sutradan je Milos nabavio lepo naklijalo seme, od najboljeg proizvodjaca krompira, "Desire", Prva reprodukcija (nije ni znao sta to znaci), i, protiv saveta iskusnijih, organizovao setvu kad jos niko u selu nije zasadio ni jedan krompir, kazu mnogo je rano, ako naidje mraz...?
Te godine vise nije bilo mraza. Bilo je malo kise, i bilo je prohladno ali nije bilo mraza.
A onda je, kao u filmovima koji treba da sire optimizam i veru u zivot, sunce obasjalo baba-Martu a vec pocetkom aprila niko nije mislio na dzempere, i majce su bile visak u kasno popodne i rano vece.
Jedne takve vruce veceri, u basti od dva ara, opijeni mirisom petunija, a mozda i viskijem koji se pio iz sirokih, a bogami i dubokih, casa, Milos i njegovi gosti iz Beograda, Gos`n Dipl. Ing i G-dja Sudski pripravnik, g-djica Mlada perspektivna zvezda Yu-diplomatije i njen Buduci, perspektivni dobitnik Oskara za reziju, i Milosevi zena i svastika, svi u stilu Velikog Getsbija, sedeli su i razmatrali tekuca svetska pitanja i lako su dolazili do saglasnosti da su oni nada ove zemlje i da ce sve biti drukcije kad oni preuzmu kormilo. Sunce koje je zalazilo prelamalo se zlatnim odsjajima u casama a pogledi Getsbijevaca su se odmarali na zelenoj povrsini od deset ari na kojoj je, nepun mesec ranije, zasadjen krompir - "Desire", Prva reprodukcija.
Milos je otisao da raspali rostilj a dim iz rostilja i miris dima iz viskija (dobar viski ima miris dima, zar ne) skretali su mu paznju sa razgovora koji su vodili gosti, nogu ispruzenih oko stola koji je napravljen od starog duda, precnika vise od metra, u centru cvetnog dela baste. Kasnije se prisecao da je cuo reci kao "korov", "ma, zasadice nesto drugo", "iznenadjenje", "pola sata posla" i "ko ce brze".
Dok je rostilj jos cvrcao, mrak je pao a gosti su usli u kucu, seli oko jednog od onih belih stolova cija je belina, prigodno, bila sakrivena belim stolnjakom i posrebrenim escajgom (iz prababinog "kredenca") sa viskija presli na vino i pivo, sa razgovora na zvakanje i gutanje, dan se blizio ugodnom zavrsetku i prijateljskom rastanku posle lonca kafe.
Milos nije brinuo o sudovima, prvi put od kad se izmigoljio ispod maminog skuta.
To ce da sredi Vera, zena kojoj su ukazali cast da se brine o sudovima, prasini, kuvanju, basti, detetu, sve za minimalnu propisanu zaradu, uz radnu knjizicu, sve po propisu. Uzgred, Vera je imala divan talent, rezultati njenog rada su bili vidljivi a ona je bila nevidljiva.
Uglavnom, ali ne i tog jutra!
Morate da primetite zenu od sto kila koja, u mirno aprilsko jutro, stojeci na bastenskim vratima, vice glasom koji bi postideo Jerihonske trube:
"DOKTORE, NEKO JE POCUPAO KROMPIR"!
P.S.
Zivot je, ipak, jaci od brzopoteznih strucnjaka sirokog spektra.
Krompir je, posle sedam dana, ponovo iznikao.