Skrining (skreaming)

razlichak RSS / 25.04.2009. u 13:35

 

U poslednje vreme  po raznim medijima možemo čuti i videti velikog humanistu gospodina ministra zdravlja i njegove medicinske samarićane kako apeluju na neuke i neinformisane srpske žene da dođu na preglede u svoje Domove zdravlja  te na taj način izbegnu sigurnu smrt od neke opake bolesti. I, da budemo načisto, ja tu akciju zaista podržavam. Ono što mi para uši, međutim, su izjave naših mudraca iz ministarstva zdravlja da su isključivi krivci za veliki stepen smrtnosti sami pacijenti i da našem sistemu zdravstvene zaštite ne fali ama baš ništa, nego, eto krivi su građani i građanke Srbije jer ne vole lekare i bolnice. Valjda imaju neku urođenu, kolektivnu fobiju od  belog mantila, sindrom malog Alberta valjda,  šta li…

E, pa zamislite da neka žena skupi hrabrost, pobedi tu svoju fobiju i  posluša prepodobnog Tomicu i odluči da poseti svog ginekologa-spasitelja, kao što sam ja nedavno to učinila. To spasonosno hodočašće bi izgledalo otprilike ovako:

 

Dan prvi: Faza Zakazivanje I

Prvo mora da vam bude jasno da ne može svako baš kad mu padne na pamet, ili ga nešto zaboli da ode pravo kod svog lekara i požali se na svoj problem. Kao i sa svakom važnom ustanovom koja je iznad prostog naroda morate da molite za audienciju, da se kao lepo vaspitani najavite i stisnete zube šta god da vas tišti.

223 456……… tuuuu……..tuuuuu…..niko se ne javlja….

Nakon pola sata:

223 456……. tuuuuu……tuuuuu….tuuuuu…..naravno niko se ne javlja…

Nakon dva sata:

223 456…… tuuuu….tuuuuu….tuuuuuu….. nikome ne pada na pamet da digne slušalicu….

Zovem centralu:

-Molim vas odeljenje za zaštitu žena. (kakva ironija)

tuuu…

-          Halo!

-          (konačno, pomislim) Molim vas, htela bih da zakažem pregled kod dr. Marković.

-          Zovi sutra između 13 i 14 direktno u doktorkinu ordinaciju.

-          Dobro, hvala, doviđenja.


Dan drugi: Faza Zakazivanje II

 

13:00   

234 555 ……..tu….tuuuu…...niko se ne javlja.

13:10  

 234 555……. tu…tuuuu…tu…tuuu. Niko.

13: 30

234 555…….. tuuuu…..halo!

 

 Ja: Dobar dan, molim vas htela bih da zakažem kod doktorke Marković.

Sestra: Nazovite kasnije, doktorka radi pregled.

Ja: ?

Sestra: doktorka, da zakažem?

Doktorka (iz daleka): pa ajd, zakaži.

Sestra: hm…da vidimo…..(lista)…jel može 23. april?

Ja: Izvinite ali to je tek za tri nedelje…nema ništa ranije?

Sestra: (iznervirano) Nema, jel može il ne može?

Ja: Pa, recimo da može. Zatekli ste me, stvarno ne znam šta ću raditi za 20 dana.

Sestra: Pa kako to recimo?  Jel može sigurno?

Ja: Dobro. Može.

Sestra: 23. aprila u 16 časova. Dajte nam broj telefona na koji možemo da vam otkažemo.

Ja: ?....ok evo: 28….

 

Dan treći: (23. april, tri nedelje nakon zakazivanja) Faza Šalter&Čekaonica

 

Imam zakazano u četiri ali, kao da budem fina, dolazim malo ranije, 15 do četiri. Naravno pauza je, šalter je potpuno prazan. Telefon zvoni nekoliko puta. Niko se ne pojavljuje. Ipak, pauza je svetinja. (Setih se sebe kad sam pokušavala da zakažem). Pred šalterom se polako stvara gužva. Ispostavlja se da osim mene još 3 pacijentkinje imaju zakazano u četiri. Zatim njih 3 u četiri i petnaest i tako redom…Pa, dobro, kad mogu da se izdaju duple karte za međugradske autobuse, što ne mogu i termini kod lekara…a i ti lekari su ipak super rasa, možda i mogu da pregledaju više ljudi u isto vreme…mnogi i nemaju zakazano, nego im je doktorka juče rekla da dođu.

Sestra koja radi na šalteru se pojavljuje u 16:10. Dajem knjižicu.

-          sačekajte ispred sobe 105.

Ispred sobe 105 ima još nekoliko trudnica i jedna starija žena sa štapom. Naravno sve one su ispred mene, nezakazani slučajevi. Kako ko dolazi svi se pitaju zašto su uopšte i uveli zakazivanje kad  opet moraš da čekaš minimum sat vremena. A naravno svima je hitno i svi bi preko reda.

 

Faza Pregled:

 

Nakon 45 minuta konačno sestra me proziva. U trenutku kada ja ulazim u ordinaciju u njoj se nalaze: doktorka i sestra (za stolom, zadubljene u neku administraciju), dve higijeničarke i pomenuta starija žena sa štapom, pacijentkinja koja je unutra ušla pre 45 minuta. Sa radija trešte Rolingstonsi, svi vrlo veselo i glasno ćaskaju, zvrče telefoni, prvo fiksni pa mobilni,ha-ha, hi-hi, šala šalu stiže, ne zna čovek prosto da li da se skine il da naruči piće. Ipak, odlučim da se skinem. Provirim iza zavese pitam:

 -Jel da se namestim za pregled?

 Niko me ne konstatuje. Pričaju svi u glas o nečemu veoma zanimljivom.  Sačekam minut, dva, pa se obučem i izađem iza zavese. Gledam ih i čekam da me neko konstatuje. Kad sestra skoči:

-Vidi ova se obukla!

Ja se pravdam, kažem ne znam šta da radim.

- Jesi ti došla na pregled? Skidaj se! kaže sestra.

Skinem se opet. Starija gospođa i higijeničarke su i dalje tu i sve gledaju u mene. Sekund oklevam da li da izađem iza zavese, a onda vidim da mi nema druge, pa se, s oproštenjem, onako gola, prošetam ordinacijom do stola iza paravana. Valjda je to normalno.

Doktorka i dalje razgovara sa svima u ordinaciji i van nje (telefonom) osim  sa mnom. Ležim tako pet minuta. Onda prilazi i počinje pregled koji je užasno bolan. Zvoni telefon, sestra se javlja, doktorka odlazi, iz mene štrči neki instrument, osećam kako mi pucaju kapilari od bola. Doktorka priča mobilnim telefonom nekoliko minuta. Na moju veliku radost, vraća se i nastavlja pregled. Viče :

 -Opusti se! Vrata od ordinacije se otvaraju i čujem kako ulazi neki čovek (muž od pacijentkinje koja hoće neki uput). Okrećem se panično prema ne baš neprovidnom paravanu i mislim se sad će da upadnu sa kamerama i da viknu “ Smile, ovo je skrivena kamera!“.

-Imaš neke papilomatozne promene.

Kaže doktorka, prvi put se obraćajući meni. I to je sve. Nikakvo objašnjenje, šta je to, ima li terapije, jel to opasno…ništa, seda za sto, piše neki uput:

 -Evo ti uput za Narodnog Fronta, nek oni to pogledaju.

E, sad, srećom pa postoji internet, i srećom ja znam da koristim internet, i srećom volim da se informišem, tako da sam ja znala šta su papilomatozne promene, te da njih izaziva hpv virus, a pojedini njegovi tipovi mogu da izazovu karcinom grlića materice. Al ja to nisam saznala od svoje doktorke, niti ona uopšte ima nameru da me o tome informiše.

Dakle, da sam žena sa sela, neuka domaćica ili da jednostavno nisam informisana, ne bih uopšte znala šta me je snašlo, osim da je mom pregledu prisustvovalo pola osoblja ginekološkog odeljenja, jedna starija pacijentkinja i jedan iznervirani muž, da su me svi oni (sem, nadam se, muža) videli nagu, da sam se naslušala bolničkih tračeva i da sam prokrvarila od grubog pregleda. (Za šta sam, naravno, sama kriva jer se nisam opustila).

 

Dan treći: Poslednja Faza: Pokušaj zakazivanja- Narodni Front.

 

Prazan šalter. Na šalteru dva postera sa veselim natpisom Zdravlje se osmehom prenosi. Pokušavam da zamislim  medicinsku sestru koja se smeje, al mi ne ide…Na šalteru se pojavljuje starija medicinska sestra. Pokušavam da pronađem osmeh.  

 - Molim vas, da li mogu da zakažem? i pružam presavijen uput.

- Soba desno!

„Soba desno“je zaključana. Na vratima stoji natpis:

 Odeljenje za ranu dijagnostiku karcinoma grlića materice.

Opet zamišljam da sam neupućena, po prirodi plašljiva žena, koja nije dobila informaciju od svoje doktorke šta su to papilomatozne promene i na kakav ja to pregled idem u Narodnog fronta, a zatim zamišljam kako bih se u tom slučaju sad sasvim sigurno odmah onesvestila i stropoštala na pod, tu pred zaključanim vratima.

Ovako, stojim  i čekam da se pojavi njeno veličanstvo sestra koja zakazuje preglede. Konačno pojavljuje se, ne konstatuje me uopšte, dok otključava vrata, ja je ponizno pitam da li mogu da zakažem.

- Ne mogu da zakažem pre prvog maja. Nemam raspored.

Ja: ? ….Kako nemate raspored?

Sestra:  Ne mogu sad ništa da vam kažem dođite posle prvog maja.

Ja: A, izvinite, kad dođem posle prvog maja, za kad bih najverovatnije mogla da zakažem?

Sestra: A, pa sigurno ne pre druge polovine juna.

Ja: a-ha. Dobro. Hvala. Doviđenja.

 

Uput nije ni pogledala. Na njemu je moglo da piše i da umirem.

 

Da podvučemo: Od zakazivanja pregleda početkom aprila do konačne dijagnostike treba da prođe najmanje dva i po meseca. I to ako imate dovoljno vremena  i živaca za sve gore opisane Faze. Srećom po mene relativno sam mlada i zdrava, nemam decu i živim u gradu.

 Da li žena koja ima puno radno vreme, obaveze oko dece i ne živi u gradu, može da prođe sve ove Faze da bi došla do onoga što joj po zakonu pripada: kakve - takve zdravstvene zaštite. Da li će joj išta biti jasno nakon pregleda i da li će moći da sačuva i ono malo dostojanstva, živaca i zdravlja što ima? Ili će kao i ja ostati uskraćena za dostojanstven pregled i preciznu dijagnozu.

Al, da  ne bude sve tako  crno, doktorka bar ima dobar muzički ukus, pa vam se može desiti da na pregledu slušate Stonse.

 

 

Napomena: imena i brojevi telefona su izmenjeni, jer mi namera nije da kritikujem pojedinačno, već takozvani sistem zdravstvene zaštite. Događaj je, nažalost, istinit.

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nmiric nmiric 21:51 27.04.2009

jel ovo na slici razlicak?

NEsto nece da mi salje komentar, hmmm....
Socijalna kritika, he he, nista manje nisam ni ocekivala
Bravo za pocetak.... pa da te citamo
Pozdrav iz Zemlje Gripa od Svinje
razlichak razlichak 22:09 27.04.2009

Re: jel ovo na slici razlicak?

Jeste razlicak. "Ovo je jedna od biljaka za suva, neplodna, ocedita, kamenita sto bi rekli nikakva zemljista.
Ne trazi nikakvu negu osim prostora za sirenje." (svetbiljaka.com)

Socijalna kritika, nego sta! Larpurlartizam u Srbiji? hm, ne bih rekla....nazalost.

Hvala za komentar. i zaobidji rostilj ovih dana.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana