Život| Životinjski svet

A sad malo o fauni

Bojan Budimac RSS / 30.04.2009. u 21:58

Do sada sam često pisao o flori, faunu osim domaće (kamile) nisam obrađivao. Današnji bliski susret sa predstavnikom divlje mi je dao inspiraciju za ovaj tekst.

Juče kad je delegacija klinaca koji su došli po svoju dnevnu dozu bombona odlazila, prethodno nam otpevavši ceo repertoar iz obdaništa, Džan je dotrčao nazad da nas obavesti da su videli zmiju "hortum gibi" (hortum – crevo, baštensko crevo, gibi – kao). E sad, ako ste pomislili na onu "u strahu su velike oči" moram reći da niste u pravu. Džan, švrća od svojih 6 godina koji me svojim ponašanjem, na granici da bude dijagnostikovano kao hiperaktivnost, podseća na mene u tom dobu, ne zna za strah. Uostalom samo nekoliko minuta pre nego što su došli kod nas je ubio škorpiju, što nam je Sanije sa ne malom dozom divljenja ispričala, sve imitirajući samrtni ropac škorpije (Sanije je devojčica u roze haljinici na fotki koju sam onomad okačio kod Unfa. Inače sanije znači sekunda na turskom, ali je i uobičajeno žensko ime).

karajilan.13300.jpgElem, danas sam se uverio da Džan nije preterao i da u bašti imamo zmiju – jako lep primerak Karayilan iliti crne zmije (guja pada na pamet, zbog serije, naravno). Karajilan (Coluber jugularis Linnaeus, 1758 ili Dolichophis jugularis), kao što ime kaže je crna zmija sa lepim crvenim akcentom na donjem delu glave koja živi na bliskoistočnim prostorima. Može da naraste do 2.5m. Nije otrovna i zapravo sa ljudskog aspekta je korisna živina, jede miševe, pacove, a kad je na dijeti guštere. Plaši se čoveka, pa nije neka opasnost, mada sam negde pročitao da ume da bude agresivna kada je saterana u ćošak i da bezubi ugriz osim što je freaky doživljaj ume i da zaboli (uhvatiti za rep i napraviti nagli trzaj poput pucanja bičem je savet za oslobađanje od ugriza – ako se pre toga ne onesvestite).

Fu se nije onesvestila prvi put kad je videla zmiju, dve nedelje posle naše selidbe u ove krajeve, ali je vrištala tako da se skupio i bliži i dalji komšiluk. Ja sam bio u Srbiji u to vreme, te sam dobio panični telefonski poziv koji se sveo na informaciju da tamo ima zmija. Dobro. Od tad se navikla i više puta se srela sa istima ovde na našem placu. Tvrdi i dan-danas da je jednom zmija zarežala na nju, ali ja sam skloniji da poverujem da je pokojna keruša Herkul koja je bila sa Fu u tom momentu zarežala na zmiju.

Seljani ne vole zmije bilo koje vrste i pletu raznorazne mitove oko njih. Od Aškdil, žene vlasnika kuće koju smo iznajmljivali prve godine u ovim krajevima, smo čuli da pri susretu sa crnom gujom treba nežno reći, – Idi karajilan, idi. (Git karayilan, git) – te da joj se ne sme učiniti ništa nažao jer će, u suprotnom, bliža i šira familija zmije doći da se osveti. Vrsta osvete je ostala nespecifikovana. Ovoj koju sam video danas nisam tepao, nisam joj ništa nažao učinio, jedino sam je malo ganjao da bih je bolje osmotrio, no brzo je nestala među kamenjem suvog zida, za koji od ranije znamo da im je omiljeno sklonište. Bila je dobra 3cm u prečniku i jedno 2 metra dužine.

zmaj01.13302.jpgOsim zmija od ovih gmizajućih hladnokrvnih živuljki imamo guštere. One "obične" sam onomad snimio u ljubavnom zagrljaju. Imamo i zelembaće koji su jako stidljivi i retko ih se može videti u njihovoj punoj lepoti. Međutim, imamo i neke zaostatke iz praistorije poput ovog guštera na slici. Uhvatio sam ga bukvalno tako što sam ga Nataši (mojoj keruši ljubimici) oteo iz usta, inače no chance da bez neke zamke uhvatite ovu opreznu živuljku. Nataša je najveća kukavica među psima koju sam ikad upoznao, plaši se bukvalno svega, osim guštera. Njih lovi iz sve snage i pored naših pokušaja da je ubedimo da to ne čini, jače od nje valjda. Ovaj šokirani je upravo izgubio levo zadnje stopalo međ' njenim zubima, ali verujem da se oporavio. Naime, pustio sam ga pošto se Fu prethodno konsultovala sa veterinarom.

zmaj02.13304.jpgTe male zmajeve je interesantno gledati. Menjaju boju u zavisnosti od okoline, pa ako stanuju u maslinovim stablima onda su sivkasti, ako stanuju u suvom zidu onda su riđkasto-crni poput kamena. Umeju da se raspištolje u sezoni parenja i da se ganjaju po maslinovim stablima poput veverica, pri čemu ih odaje zvuk trenja kandži o koru drveta pre nego što ih čovek uoči. Blesave pokrete glavom i gornjim delom tela, pretpostavljam u svrhu hlađenja na velikim vrućinama, neću ni da pokušam da opisujem. To treba videti.

Baštom se muva i omanja armada oklopnika – kornjača. Pošto smo usvojili četiri komada (Karakorum, Ana, Greenhead i Bajram), sada je standardna procedura kad naiđemo na neku divlju kornjaču da je očistim od krpelja i vratim tamo gde smo je našli. Naime, kornjače su pravi magneti za krpelje. Međutim, zbog njihovog izuzetnog imunosistema krpelji im ne nanose nikakve štete.

kornjace.13301.jpgČini mi se malo nepravedno da su kornjače simbol sporosti. OK, nisu brzi Gonzalesi i nindža kornjače jesu blago preterivanje njihove brzine i veštine. Međutim, ko god da ih posmatra u prirodi mora doći do zaključka da nisu one baš tako spore, a veština kojom savladavaju određene prepreke i strme uspone trajno menja mišljenje o njima kao mahom bespomoćnim stvorenjima. Ni njih seljani ne vole, jer im grickaju bundeve, krastavce i slično u baštama. Karakorum je preživela pokušaj ubistva, najverovatnije čapom (alatom sličnom našoj bradvi) pa ima razbijen oklop i poremećenu koordinaciju zadnjih nogu.

Prelazim na sisare. Uveče i noću se može nabasati na ježeve. Prvi susret je bio dramatičan. Sunce je već bilo zašlo, ali je još bilo vidljivo kada sam šetao sa Zejnom, jednim od 4 psa koje smo doveli iz Istanbula (dva su još među živima uključujući nju). U jednom momentu se sjurila u neko žbunje da bi izašla iz istog još brže krvolipteći iz usta i njuške. Naravno, odmah sam video o čemu se radi odveo je kući izvadio bodlje (bilo ih je zabijenih i u nepce) i zaustavio krvoliptanje. Posle se vratih da vidim šta je sa ježom. Njemu nije ič falilo, samo mu se nije dalo da se otklupča. Razumljivo. Kao nadoknadu za pretrpljeni strah odneo sam mu čančić mleka (svojevremeno sam u Novom Sadu imao ježa, jedno kratko vreme kad sam stanovao u kući, koga sam pripitomio po Bremovom receptu – naime, napio sam ga, pa znam da ježevi osim alkohola obožavaju i mleko).

Zejna je par nedelja kasnije ponovila istu glupost. Šta zna urbani istanbulski dodž* šta je jež.

Veverice sam pominjao u tekstu o maslinama. Mislim da ne treba da pišem kako je zabavno gledati te glodare. Ono što je u ovim krajevima sveta neobično je da ljudi love veverice. Puškama... Mesa radi... Sačmaricama...

Pri tom ne biraju mnogo gde će da pucaju. Prošle godine kada mi je sačma proletela tako blizu da sam osetio vazdušne talase na obrazima, a to je bilo drugi put da mi sačma prozuji pored ušiju, zvali smo žandarme. Došli su za nekih 10-tak minuta i bili veoma ljubazni i puni razumevanja. Pošto su nas saslušali rekli su nam da ako želimo oni će iz istih stopa napraviti pretres od kuće do kuće i naći će čija je puška još vrela, a usput će naći gomilu neregistrovanih pušaka. Ispričali su nam da su pre dva-tri dana sličnu akciju napravili u selu Sazkoj i da je kazna za posedovanje neregistrovane puške 3000 novih lira (oko 1500 evra). Rekli smo im hvala, ne hvala. Mi bi ipak da ostanemo ovde da živimo, te će biti dovoljno da se provozaju polako, onako malo teatralno, po selu, a mi ćemo pustiti aber zbog čega smo ih zvali i da ako se nešto slično ponovi desiće se isto što i u Sazkoju. Naravno, nije trebalo čekati dugo (2,5 minuta) da delegacija u vidu Memnune hanum, žene Sulejmana Katara, ne onog preko puta nego onog dijagonalno sa nadimkom Fidedži, dođe da se raspita. Verujem da je radio Mileva bio brži i od žandara, a fakat od tada se ne puca po selu.

Sa vevericama se završava vidljivi deo sisarske životinjske populacije i prelazim na onaj koji znamo da se muva ovuda, ali znamo samo po tragovima. Lisice u stvari spadaju u prelaznu kategoriju po vidljivosti. Nekad kad se vozimo noću ih vidimo kako pretrčavaju put ili ih negde oko puta osvetlimo farovima, no to je sve. Nije neobično naići na gomilu kokošjeg perja gde joj mesto nije, siguran znak da im je lov te noći bio uspešan.

Komšija Sinan, povratnik iz Nemačke, koji je zapravo prvi "stranac"** u selu (mi smo drugi) mi je pričao da je jednom video lisicu ranom zorom u svom dvorištu kako se igra sa njegovim psima. To me navodi na pomisao da se poslovična lukavost lija zapravo sastoji u diplomatiji i.e. uspostavljanju prijateljskih odnosa sa čuvarima.

Na kraju, tuda idu divlje svinje. Njih nismo nikad videli (žive), ali pre nego što smo se doselili sa sve čoporom naših pasa, ostavljale su vidljive tragove. Naravno, ne bih imao pojma da su to tragovi boravka divljih bravova i bravica, da mi Hasan (usamljeni jahač na magarcu) nije to objasnio. Naime, leti u potrazi za njihovom poslasticom – puževima – divlje svinje ruše suve zidove između njiva i riju po srušenom kamenju. Pošto se one ne druže sa psima, a plaše se laveža, ne nailazimo više u blizini na njihove tragove.

Eto, hteli ne hteli potiskujemo životinjski svet, koliko god se trudili da ga ne uzemiravamo.

* dodž – domaća obična džukela

** Pojam stranca ovde je veoma rastegljiv, Fu s obzirom da je čak iz Istanbula je definitivno stranac, kao i Sinan koji je iz Burse. Štaviše Džanova mama je jednom u razgovoru za sebe rekla da je stranac, ona je naime iz sela Mazi nekih 20 km od našeg.

––––––––––

Beleške na margini

Delove divljih svinja (butove) ili pak čitave (ako su male) mi povremeno lovci iz sela, zimi kad je sezona lova, poklanjaju. Tako da ponekad imamo gozbe dostojne Asteriksa i Obeliksa.

To je krenulo tako da se čovek iz sela, koga sam tada prvi put video u životu, pojavio u dvorištu sa butom od jedno desetak kilograma (sa sve kožom) i rekao da zna da stranci vole da jedu bravetinu, pa eto. Fu ga je zamolila da dovrši taj poklon tako što će ga odrati (ona meso kaotakvo može da gleda, veoma retko i da jede, ali dok to podseća na deo životinje ne može ni da gleda).

Tek onda je nastala panika šta sad sa tim? Telefoniranje mami u NS, budući da je odrasla u Iloku u vreme kad su dvorac još uvek posedovali italijanski grofovi Odeskalki (Odescalchi), koji su organizovali lovove na kojima se upucavalo mnogo više nego su grofovi i gosti im mogli da konzumiraju, iločki puk je mogao da nabavlja ili ponekad i dobija najkvalitetniju divljač, normalno je da je naučila da je sprema.
Elem, marinada, špikovanje itd. itd. bilo je zaista kraljevski, naročito ambijent – struja je nestala kad je večera bila gotova pa smo obedovali uz sveće...

------

Ptice su priča za sebe koju ću možda jednom (računam na pomoć albicille oko identifikacije) napisati, pre toga ih treba fotografisati.

 

Atačmenti



Komentari (154)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Unfuckable Unfuckable 01:23 01.05.2009

Re: Cekaj,

jede se to. šarski, itekako (znam na šta misliš..ali kada padne noć, svi smo krvavi ispod kože)
samo malo da se pazi oko bobica i trihi - hi hi (tako se smeju prasići u Mačvi)
najbolja fora kod njihovih mladunaca je da imaju neke fuckin' pege po leđima, sve do prve godine kada nestanu
(i Lipicaneri imaju, btw)
što ti je pegava ta ...fauna !
Bojan Budimac Bojan Budimac 01:24 01.05.2009

Re: Cekaj,

nsarski
Delove divljih svinja (butove) ili pak čitave (ako su male) mi povremeno lovci iz sela, zimi kad je sezona lova, poklanjaju.


Zar oni love divlje svinje? Mislim, da li ih love za jelo, ili za trofej?

Love ih zato što su štetočine. neki ih 'ladno jednu neki ne. Trofej je zadnja stvar... ako nemaju kome da daju, a sami ne jedu ostavljaju je tamo gde su je odstrelili (na užas moje majke :)))
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 02:44 01.05.2009

Re: Cekaj,

nsarski
Delove divljih svinja (butove) ili pak čitave (ako su male) mi povremeno lovci iz sela, zimi kad je sezona lova, poklanjaju.


Zar oni love divlje svinje? Mislim, da li ih love za jelo, ili za trofej?

Најукуснији гулаш који сам икад пробао био је од дивље свиње. Једној је био досадио живот, па се бацила, како су ми рекли, под кола на неком сеоском путу, мислим – изрешетали су је као мету у стрељани. Ја сам post festum учествовао у том злочину, једући жртву.

Како би то реко Аца Стошић: препорука! И за Будимца, наравно, не само за мртву фауну.
miloradkakmar miloradkakmar 01:16 01.05.2009

Belouške

Podseti me, ovom predivnom pričom , na rodni kraj i druženje sa zmijama , gušterima, kornjačama ...
Kada su me doveli u panonsku ravnicu nastavio sam da tragam za "drugarima " iz krša. Jednom prilikom na đubrištu gde su rasle bele bundeve naletim na beloušku. Kada sam je uzeo u ruke i podigao ostala deca se razbežaše. Dugo nisam mogao da shavtim , zašto. Đubrišta i kanal DTD, tada u izgradnji , bila su moja omiljena mesta.
Bojan Budimac Bojan Budimac 01:57 01.05.2009

Re: Belouške

Dugo nisam mogao da shavtim , zašto.

Ja ne kapiram ni danas taj iskonski strah (i predrasude) prema zmijamama. Bliži sam u tom pogledu, što reče Pižon, hindusima. Ovo za kanal kapiram totalno (i đubrišta).
ssvetlana92 ssvetlana92 03:22 01.05.2009

Setila sam se!

Moguće da oni koji se baš i ne plaše tih živuljki ostaju uvek mladi (u duši).
Jedne godine mi se pojavio miš u stanu, kad sam ga ugledala momentalno sam sa nasapunjanom kosom, navukla bade mantil i sjurila se kolima kod mame. Dok ga se nije otarasila, nisam se vraćala kući. Sledeće godine odem u Crnu Goru u planine..i bila najezda miševa..na stotine ih se pojavilo, a ja ni da trepnem! Kao šta je tu je..Ista situacija mi se desila i sa zmijama..na jednu sam vriskala i zapomagala, ali kad sam otišla na Dunav gde ih ima koliko hoćeš i koliko nećeš..opustila sam se. Ja krenem u šetnju a one sa mnom, pa šta da im radim? I one imaju dušu! :)))
Moji, sada pokojni psi nisu obraćali pažnju..samo omirišu živuljku i nastave put. Živeli smo uvek u mirnoj koegzistenciji sa svima!:)
Bojan Budimac Bojan Budimac 09:14 01.05.2009

Re: Setila sam se!

Jedne godine mi se pojavio miš u stanu, kad sam ga ugledala momentalno sam sa nasapunjanom kosom, navukla bade mantil i sjurila se kolima kod mame.

Fu mi je ispričala sličan slučaj njene poznanice iz Istanbula. Poznanica se nije vratila u stan dok isti nije potpuno renoviran uključujući menjanje keramičkih poličica u kuhinji i kupatilu.
topcat topcat 04:34 01.05.2009

No da...

vidi ovu gradsku djecu, uplašili se zmija!

Šala, šala...
Ne volim zmije... sjećam se da je davno, davno, susjed u vrtu nekakvu rasijekao lopatom i da su se na preostalom komadu skupljale muhe. Glupa slika, al meni se urezala.
Braco je volio poskoke, do te mjere da ih je hvatao i derao im kožu.
Poskoka si se inače morao bojati kad si išao u šparoge.

Gušteri, ovi koji su se skrivali u grmlju ružmarina, su prema ovim sa slika tek amateri...
Naučili smo ih loviti jednom prilikom kad smo "uhvatili" ježa i sanjali da će nam to biti ljubimac. Mo'š mislit. Ježurka se nažderao guštera i u noći zbrisao.

Pade mi na pamet da je jedan prijatelj imao iguanu u spavaćoj sobi.
Al ajde...to nije za ovaj blog.


Inače, mali trol...1. maj je maloj topcat bio nesretan dan.
Na prvi maj sam uspjela:
jednom se razvaliti na stepnicama (3g) - prošlo bez šivanja, al nosim ožiljak
šivati bradu nakon nesretnog pada
šivati bradu 2 nakon nesretnog pada
šivati čelo nakon neuspjelog pokušaja skakanja na glavu sa stepenica na - beton.

I tako...
Tko zna što me sutra čeka.
Unfuckable Unfuckable 04:38 01.05.2009

Re: No da...

Na prvi maj sam uspjela:
jednom se razvaliti na stepnicama (3g) - prošlo bez šivanja, al nosim ožiljak
šivati bradu nakon nesretnog pada
šivati bradu 2 nakon nesretnog pada
šivati čelo nakon neuspjelog pokušaja skakanja na glavu sa stepenica na - beton.

tyson, boktemolovo !
topcat topcat 04:43 01.05.2009

Re: No da...

Unfuckable

tyson, boktemolovo !

Ćuti, bre.
Ovu prvu bradu su mi šivali bez anestezije.
Tata me držao a ja sam se tako derala da se, nakon što su me zašili - onesvijestio.

edit:
kad su mi šivali čelo onda je doktoru objašnjavao da sam "žensko dijete"...ne bi li ovaj bio malo nježniji, a ožiljak manji.
Unfuckable Unfuckable 05:03 01.05.2009

Re: No da...

onda je doktoru objašnjavao da sam "žensko dijete".

noušit topcat...
ako je tatko....
doktoru to morao pojašnjavati :
mislim - da si žensko dijete....
onda ...ili je bio jako težak pad (do neprepoznatljivosti)
ili -
imamo problem
topcat topcat 05:14 01.05.2009

Re: No da...

Unfuckable

onda ...ili je bio jako težak pad (do neprepoznatljivosti)
ili -
imamo problem

Pa rasječeno čelo iz kojeg šiba krv sigurno nije obećavalo...
Ali problem je bio taj što "moj doktor" - jedan jedini kojem se vjeruje - tada nije bio dežuran.

Podsjećam:
1. Maj
Praznik
Hitna
Unfuckable Unfuckable 05:20 01.05.2009

Re: No da...

Ali problem je bio taj što "moj doktor" - jedan jedini kojem se vjeruje - tada nije bio dežuran

sretno dijete

thanks to radojicic
maksa83 maksa83 07:39 01.05.2009

Re: No da...

Pade mi na pamet da je jedan prijatelj imao iguanu u spavaćoj sobi.
Al ajde...to nije za ovaj blog.

Naravno da nije.
To je najstarija fora na svetu (kad sve drugo propadne): "e, dođi da vidiš, imam iguanu u spavaćoj sobi".

Kad vi tamo, a ono međutim
topcat topcat 13:45 01.05.2009

Re: No da...

maksa83

Kad vi tamo, a ono međutim

Aj sad...da je dotle došlo ne bi iguanu ni primijetila.
Ovako sam snimala terarij sa svjetlom različitih boja i blesavu životinju koja sjedi na onoj svojoj grani i izgleda kao da stalno podriguje.
Blade Runner Blade Runner 05:19 01.05.2009

Iz nasih krajeva



topcat topcat 05:52 01.05.2009

Re: Iz nasih krajeva

Blade Runner

Zaboravio si ovog nevaljalca



Kad zasmrdi znaš da je stiglo proljeće...
Blade Runner Blade Runner 16:22 01.05.2009

Re: Iz nasih krajeva

Zaboravio si ovog nevaljalca

Nisam nego se slika iz nekog razloga ne vidi.
Kad zasmrdi znaš da je stiglo proljeće...

njanja_de.manccini njanja_de.manccini 16:24 01.05.2009

Re: Iz nasih krajeva

samo se vi smejte kad sam ja pregazila jednog morala sam da perem auto sa sokom od paradajza.
Blade Runner Blade Runner 16:28 01.05.2009

Re: Iz nasih krajeva

perem auto sa sokom od paradajza


Da Pepe ume da bude nezgodan

maksa83 maksa83 07:59 01.05.2009

uživancija

Lemur koji voli da se češka:


bauer. bauer. 08:12 01.05.2009

Re: uživancija

maksa83 maksa83 08:23 01.05.2009

Re: uživancija

Bojan Budimac Bojan Budimac 09:22 01.05.2009

Re: uživancija

Vidre koje plutaju ruku pod ruku.

bauer. bauer. 09:37 01.05.2009

Re: uživancija

Ej, Boki, ovo Max i ja imamo neke nerešene račune, a sve glede FB. Nemoj da se ljutiš...

Max,
Kazezoze Kazezoze 09:44 01.05.2009

tachno vreme

Bojan Budimac Bojan Budimac 10:01 01.05.2009

Re: uživancija

bauer.
Ej, Boki, ovo Max i ja imamo neke nerešene račune, a sve glede FB. Nemoj da se ljutiš...

A sad se lepo pomirite i uhvatite za rukice kao ove vidre iznad
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:02 01.05.2009

Re: tachno vreme

genijalna scena
niccolo niccolo 08:41 01.05.2009

I ptice

Ptice su priča za sebe koju ću možda jednom (računam na pomoć albicille oko identifikacije) napisati, pre toga ih treba fotografisati.


Evo jedne, Lisabonske

rembo rembo 09:28 01.05.2009

Nisi valjda....


A kako si to obradjivao' kamilu,nesreco?!
*vidi uvod posta.
Bojan Budimac Bojan Budimac 09:36 01.05.2009

Re: Nisi valjda....

rembo

A kako si to obradjivao' kamilu,nesreco?!
*vidi uvod posta.

pismeno pesniče, pismeno...

EDIT: i množina je u pitanju
jednatanja jednatanja 10:59 01.05.2009

Svaka ti čast

iz Novog Sada pravac medju zmije i guštere...nema šta, prilagodljiv si...

p.s. ovo je verovatno najlepši tekst koji sam ikad pročitala o gmizavcima, svaka ti čast i na tom umeću...
Bojan Budimac Bojan Budimac 13:08 01.05.2009

Re: Svaka ti čast

Hvala
zeks92 zeks92 13:10 01.05.2009

Blavor

Cesmu u dvoristu, kraj obale mora redovno je posecivao Blavor-dvometras...
Silazio je sa stenja iznad kuce, prelazio preko krova, pa se spustao niz palmu prislonjenu uz zid kuce ...
Najcesce nocu... Postovali smo i njega i njegovo pojiliste... niko ga nije dirao, cak ni psi ...
Ziva dusa, nek' se napije vode!
Bojan Budimac Bojan Budimac 14:55 01.05.2009

Re: Blavor

Ziva dusa, nek' se napije vode!

NNN NNN 16:21 01.05.2009

Odgovornos'



Nije kurtoazija, a ni zezanje (na račun nekih "bisera" b92loga), ali već neko vreme živim u ubeđenju da si ti moj najomiljeniji bloger, gledaj da ne zasereš!
(izvini na rečniku, došlo mi )
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:12 01.05.2009

Re: Odgovornos'

gledaj da ne zasereš!

Gledaću, šta mi drugo preostaje?
Blade Runner Blade Runner 19:51 01.05.2009

Re: Odgovornos'

ali već neko vreme živim u ubeđenju da si ti moj najomiljeniji bloger, gledaj da ne zasereš!

E ako si mu rekao!
crossover crossover 20:08 01.05.2009

Re: Odgovornos'

NNN
gledaj da ne zasereš!

То и ја кажем. После нема кајања.
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:21 01.05.2009

Re: Odgovornos'

То и ја кажем. После нема кајања.

VRH!!!


Usput otkrih da čovek ne može ni da se smeje koliko hoće na blogu

Unfuckable Unfuckable 20:34 01.05.2009

Re: Odgovornos'

e, Cross
ti kad ga opraviš...
NNN NNN 23:05 01.05.2009

Re: Odgovornos'

...dešava se svima
Unfuckable Unfuckable 22:58 01.05.2009

i to oko kornjača :

definitivno nisu brze, ali imam dojam da su uporne k'o mazge, ne znam zašto.
Nikad nisam video krpelja na kornjači, ovo je novost za mene. Patogenost ne ispoljavaju verovatno zbog temperature tela domaćina, mislim da će pre to biti, nego imunitet, mada nisam siguran
mirelarado mirelarado 15:56 02.05.2009

Њих смо заборавили

Лепо смо се испричали о свим животињама у вашем ближем и даљем окружењу, нисмо споменули једино инсекте. Како ствари стоје са осама, мувама, комарцима? Ево, код нас ће ускоро почети да зује, а прибојавам се да ће СЕКА бити оправдање за још мање запрашивања.
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:17 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

Како ствари стоје са осама, мувама, комарцима?

ODLIČNO! Ima ih u ogromnim količinama
mirelarado mirelarado 19:59 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

Bojan Budimac
Како ствари стоје са осама, мувама, комарцима?

ODLIČNO! Ima ih u ogromnim količinama


Онда и вама и нама преостаје да се на време снабдемо убојитим оружјем:

Unfuckable Unfuckable 20:41 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

majkumubožju, pa gde je tu prirodni poredak stvari ?
Budimac, pa trebalo bi tamo da imate slepih miševa, da malo regulišu svu tu žgadiju

...mene se nešto i nisu najeli kad sam bivao u tim krajevima, na obali uvek duva vetar što je vrlo dobra stvar u odbrani od moskitosa - ali ne znam da li duva i u brdima
maksa83 maksa83 20:44 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

Budimac, pa trebalo bi tamo da imate slepih miševa, da malo regulišu svu tu žgadiju

I nad slepim mišem postoji stonoga.
Unfuckable Unfuckable 21:02 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

brattte
zaledio sam se, ne radi mi to subotom, pliz :
pa ovo je fuckin' alien !
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:32 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

...mene se nešto i nisu najeli kad sam bivao u tim krajevima, na obali uvek duva vetar što je vrlo dobra stvar u odbrani od moskitosa - ali ne znam da li duva i u brdima

Bodrum zaprašuju itekako, da se dragi turisti ne bi češali gde ih svrbi.
Pirka i ovde i fakat pomaže protiv moskitosa, a i ljiljci rade svoje, no lagao bih kad bih rekao ma supeeeer nema creepy crawlies i letećih krvopija, no alkohol spolja (oni Off sprejevi su u stvari alkohol) i iznutra, čini noći ovde pod vedrim nebom ne samo podnošljivim nego i lepim...
Unfuckable Unfuckable 21:52 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

meni je najsmešnije kada u neko gluho doba - a ja napolju - odjednom stane vetar...
braaattte, obruše se na plen
k'o gorkiplod na blog,
'leba mi !
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:36 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

k'o gorkiplod na blog,
'leba mi !

mirelarado mirelarado 22:47 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

k'o gorkiplod na blog,


Овде сваки нови дан донесе неку нову врсту пошасти.
Unfuckable Unfuckable 23:37 02.05.2009

Re: Њих смо заборавили

eh, što su te mutacije...boktemolovo...
čudo !

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana