Čega se, kada i zašto sjećamo?

dunjica RSS / 29.09.2007. u 16:54

Svaka porodica ima svoje priče. Uspomene što se prenose s koljena na koljeno, ravnopravno s očuvanjem prababinog svadbenog servisa ili djedove vojne knjižice, dokumenta neke države koja je davno prestala postojati.

To su priče koje su-izgrađuju identitet porodice, daju joj značaj drugačijosti i/ili posebnosti. Ponekad nas te priče, jednostavno, podsjećaju na svakodnevicu nekih herojskih ili mučnih vremena o kojima smo u školi učili samo u superlativima i opisima sudbonosnih društvenih događanja. To su često osobne priče koje o vremenima značajnih povijesnih događanja govore iz perspektive pojedinca, svjedoka vremena, najčešće objekta povijesnih turbulencija.

Moja pokojna majka se često spominjala svoje najdraže prijateljice iz djetinjstva – Margot. Nebrojeno puta sam čula majčinu priču o Margot i ona je, uz minimalne varijacije opisa, išla ovim tokom:

Margot, rođena 1932. u Osijeku, imala je 5 lutaka od kaučuka: Albert, Gustav, Reinhard, Julius i Herbert. Margot je već tada znala da će kada odraste imati 5 sinova.

Dolaskom rata, Margotin tata je počeo nositi uniformu. Margotin tata je, po mišljenju djece, ali i odraslih iz ulice, zračio strogoćom. Posebno strog je bio u uniformi, djeca su ga se počela plašiti. Odrasli su mu se sklanjali s puta. Margot je počela inzistirati da joj se prijateljice obraćaju na njemačkom. Do tada su igre i razgovori bili vođeni na hrvatskom i njemačkom, pa nitko nije pouzdano mogao reći kada i koliko na kojem jeziku. Od sada je jezička bezbrižnost postala narušena.

Ljeto 1945. Margot i njen stariji brat Hans (Hanzika, kako su ga svi u kraju zvali) su s roditeljima morali napustili Osijek, Jugoslaviju i otići za Njemačku. Tu se pričanje moje mame uglavnom završavalo uzdisajima i napomenom da je Margot, kada je odrasla, rodila 5 sinova, baš kako je i predvidjela. Jedan od njih je postao professor jugoslavistike u Berlinu.

Zahvaljujući tatinoj upornosti, mama je ´70tih ponovo uspostavila kontakt s Margot; 1-2 pisma godišnje su bila mjera njihovog obnovljenog druženja.

Prošle godine u januaru, otprilike 2 tjedna pred svoju smrt, mama mi je posljednji put pričala priču o Margot. O 5 muških lutaka, strogom ocu u uniformi i naprasnom odlasku iz rodnog Osijeka u domovinu svojih predaka, koju do tada ni Margot, ni njeni roditelji nisu poznavali. I onda, u istome dahu, po prvi put od kada sam čula priču o Margot, mama je dodala:

"Tek kada su otišli u Njemačku, saznali smo da su od ´42. do kraja rata krili jednu židovsku porodicu u kući. Sada znamo zašto je Margotin otac bio strog, u uniformi, zašto su insistirali da im se obraćamo na njemačkom. Bojali su se.se."

“Draga mama, zašto mi to prije nisi rekla? Pa, to je najbremenitiji detalj cijele priče o Margot,” pitala sam je. Mama mi nije znala reći zašto je sve te godine prešućivala ono suštinsko, ono što cijelu priču postavlja naglavačke. Da li se i ona bojala? Čega?

 

Nedavno sam se srela s Margot, živi pokraj Berlina. Pričale smo uglavnom o životu njenom, njene porodice u DDRu, o za istočno-njemačke građane tada svojstvenom strahu od StaSi (Staatssicherheit – tajna unutrašnja služba DDRa), o pokušaju najstarijeg sina da 1985. preko mađarske granice pobjegne u Jugoslaviju, uhićenju i kako ga je nesvrstana Jugoslavija isporučila nazad u DDR. (Dakle, novi štof za neku novu priču o životu koji piše romane.)

Slijedeći put bih željela s Margot porazgovarati o ovome što sam vam ovdje ispričala.



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 17:35 29.09.2007

STRAH

Taj strah je bio sasvim opravdan..ako ne znate. Odmah posle pada Berlinskog zida odlucimda podjem za DDR da vidim muza koji je tamo radio,tak su to vece na nasoj TV rekli da nam ne treba viza. Tad je jos star Jugoslavija bila i vize nam nisu ni bile potrebne osim za DDR,poznato je iz kojih razloga.

Dolazim pred hotel u kome je on i tamo na recepciji ne mogu da udjem ni do njegove sobe,cekam... Badava dokazujem pasosem da sam mu supruga ,sve tu pise ,isto prezime..sve. Pojavljuje se sluzbenik ,koji ,cini mi se nije iz hotela,i objasnajva mi da ja ne mogu ni da udjem u taj hotel jer nisam prijavljena (ne kaze gde da se prijavim ni zasto) ali nam konspirativno predlaze da dan dva ,koliko cu ja biti u DDR u provedemo u stanu njegovog prijatelja ,inace poslovnog saradnika te firme ged radi moj muz.

Potvrdjuje mi i muz da sve to tako ide tamo ,da to nije kao kod nas i mi dva dana spavamo u tudjem stanu,on je slobodan dva dana i mi odlazimo malo dalje da vodimo kakva je DDR posle pada zida. Putujemo tramvajem od Halea do Lajpciga,treses se i mili ,meni se cini satima.Kondukterka naplacuje karte nekim sitnim novcem i uredno vraca jos sitnije. U Lajpcigu ,na trgu,kamioni poredjani u polukrug i redovi redovi ,svi strpljivo cekaju..do tada nisam videla redove ni takvu disciplinu. Posle su i kod nas poceli... ali da nastavim ..iz onih kamiona direktno su prodavane rude salame ,kobasica ,banana ,svaki kamion imao je svoju robu.

Straiji ljudi ,koji su imali neku traumu kao vase majke prijateljica,ono skrivanje i strah, pa ako posle dodju u zemlju gde je svako svakoga spijunirao...to je trauma za ceo zivot. I mozda je vasoj majci taj strah prenet ,bas onim decijim recima "NE smes nikome da kazes" Tuzno.
dunjica dunjica 17:52 29.09.2007

Re: STRAH

Hvala na to što ste svoje iskustvo objavili ovdje, Mariopan!

Jučer je na ARTE TV -stanici prikazan film o Jutti Gallus, ženi koja je uspjela izbjeći iz DDRa (otkupljena je od strane Zapadnje Njem. iz zatvora - što je bila uobičajena praksa, u kojem je bila zbog pokušaja bijega) i koja se 6 godina borila za svoje 2 kćerke, da opet svi budu na okupu. Naime, kćerke su nasilno bile zadržane u DDRu i date na usvajanje nepoznatoj obitelji. Bio je to jedan od uobičajenih načina pritisaka na ljude da se vrate u DDR odn. drže u strahu gdje god da su.

Duga priča i sve to... Trenutno radim na jednom projektu komunikativnog sjećanja na noviju povijest ovdje u Berlinu i potpuno sam obuzeta tom temom. Puno priča sam čula, a i taj dio prošlosti je veoma prisutan u njemačkoj javnosti, što je - naravno - veoma važno i dobro.

mariopan mariopan 19:03 29.09.2007

Re: STRAH

Moram da kazem da sam tada dosla iz one stare Jugoslavije i bez straha od bilo cega ,potpuno mi je bilo strano da se necega bojim,ali za ta dva dana ,uhvatila sam sebe da u onom stanu sapucemo ,da se stalno preslisavam da li se dobro ponasam ,da ne uradim nesto pogresno ,iz neznanja itd. Zato i kazem da strah,iracionalan ili stvaran ,zaista menja ljude. I grozno je sta su sve ljudima uradili zbog politike,prevlasti ove ili one sile ,taj period pun je tako strasnih prica... ne ponovilo se.
dunjica dunjica 19:06 29.09.2007

Re: STRAH

Margot, mamina prijateljica, je tek predprošle (2005.) godine prilikom temeljitog renoviranja kuće, otkrila prislušne uređaje svuda, svuda ugrađene.
mariopan mariopan 19:51 29.09.2007

Re: STRAH

AAAAHHHH, pa sta da kazem? A znate,ovde po novinama malo malo pa osvane neki transkript nekih razgovora,ne znam u vezi nekih sudjenja ,te ovi mafijasi,te oni mafijasi... transkripti od pre 5 ili 7 godina ,sve je neko uredno snimio..pa je negde cuvao...pa se sada po potrebi za ovo ili ono sudjenje odjednom pojavljuju... a niko ne pita gde su bili do sada,ko je to snimio,zasto se cutalo... niko ne sme da pita..niko nije toliko hrabar.

Pa sad kad ste napisali da su tek sada nasli te uredjej imamo i mi ovde ljude koje su slusali i koji veruju da ih jos uvek slusaju. STRAH je nacin da se citavi narodi drze u pokornosti a isti strah mnoge ljude drzi u zamci i oni ,ako su snimljeni u nekoj nedozvoljenoj mahinaciji,kasnije za ceo zivot budu ucenjivani. Ovde u Srbiji sada ima raznih sudjenja koja mene frapiraju bas tim "dokazima" koje je neko snimao godinama pa cutao cekajuci da mu cas objavljivanja probitacan bude ,to jest da nekome donese korist,politicku ili materijalnu... Pa nemam poverenja ..to je neka paranoja u narodu,ne bih rekla bez osnove.
lilit lilit 00:59 30.09.2007

Re: STRAH

dunjica
Margot, mamina prijateljica, je tek predprošle (2005.) godine prilikom temeljitog renoviranja kuće, otkrila prislušne uređaje svuda, svuda ugrađene.


Cao Dunjice,
evo posle duzeg vremena da ti se javim. Dugujem ti izvinjenje, jer sam ti bila obecala da cu ti pisati, no u mojoj ne bas ne nasilnoj borbi protiv zoxtera na bivsem blogu, beh izbrisana iz ovog virtuelnog kosmosa.
Elem , moj prethodni nick je bio Miju, mozda se secas a mozda i ne, da ne duljim, dakle, nije moja krivica sto ti nisam odgovorila, svejedno zao mi je.
Povodom ove tvoje interesantne pricice, bas neki dan smo muz i ja, u svom malom sedmicnom ritualu odlazenja u bioskop sredom posle podne, kada je karta jeftinija i nema zive duse, pa ti se cini da su projekcije samo za tebe, odgledali jedan sjajan film: "Zivoti drugih" je u Italiji prevedeno, od Floriana Henckel von Donnersmarck sa Martinom Gedeck, Ulrichom Mühe (izvanrednim), Sebastianom Koch i ostalim, a dobitnika proslogodisnjeg Oskara.
Ne znam da li si ga videla, ako nisi trci ili skini sa interneta, film je malo remek delo.
To je jedan psiholoski triler, ako bas moram da ga nekako definisem, a radnja se odvija u DDR-u.
Naime, poznati pisac koji ne ulazi u kontrast sa rezimom menja svoj stav kada se njegov prijatelj pozorisni reziser ubija zbog otpustanja sa posla i nemogucnosti dobijanja drugog iz politickih razloga.
Odlucuje da publikuje clanak o skrivanju broja samoubistava u DDR-u i to u casopisu Savezne Republike Nemacke.
Stasi sumnja na njega ali nema dokaze i postavlja mu prisluskivace svuda po kuci i spijune na tavanu koji ga kontrolisu 24/7.
Elem, jedan stazijevac (Ulrlich Muhe), u jednom momentu odlucuje da i sam pise svoj scenario u izvestajima, prikrivajuci tako subverzivnu delatnost glavnog junaka i supruge mu (koja je u medjuvremenu ucenama prisiljena da daje svoje telesne usluge izvesnom ministru ne bi li sacuvala svoj i posao svoga muza).
Necu dalje, jer ako nisi gledala film ne zelim da ti uskratim ugodjaj, mi smo apsolutno uzivali i ja ti ga toplo preporucujem.
Pa posle mozemo i debatu...
Nego sam htela da te nesto zamolim, ako je moguce: u jednoj od tvojih prepisci, cini mi se sa Vuckom, na starom blogu, si govorila o nekim radionicama o rasizmu, te je bila izvesna lista nekih 10 tipicnih izjava osoba koje ne prepoznaju da su rasisticki raspolozene, ili predisponirane. Nesto kao: "Ja nisam rasista, ali...Nisam rasista, moja kucna pomocnica mi je prijateljica..." i tako dalje.
Da li je moguce da se setis koji je to bio blog ili da mi prosledis neki link o toj tematici i toj radionici.
Hvala unapred i pozdrav iz Milana

dunjica dunjica 16:54 30.09.2007

Re: Lilit/Miju

Prije svega isprika za kasni odgovor. Nekako se obaveze nagomilale...

Film koji preporučuješ, "Das Leben der Anderen" sam gledala tek nedavno. Dugo sam odbijala da gledam taj film, unatoč tome što je tema suočavanja s DDR, odn. poslijeratnom prošlošću dvije Njemačke, dio posla kojim se bavim. Opirala sam se gledanju filma, jer sam od svjedoka tih vremena čula uglavnom komentare da je u pitanju jedna romantizirana verzija tih teških vremena. Na kraju sam popustila kada me je u kino pozvala kolegica koja je docent na studijama za komunikativno pamćenje (sjećanje) i s kojom sam ikasnije vodila zanimljivu diskusiju na teme kojima se film bavi.

Osim toga, pok. Ulrich Mühe (umro proljetos) je jedan od mojih omiljenih njemačkih glumaca, pa je to bio dodatni razlog da na kraju ipak odem pogledati film.

Što se tiče radionica o rasizmu koje pominješ, radi se o metodi koju je razvila Jane Elliott u USA, a koja je vrlo kontrovezna. Mnogi koji se bave anti-rasističkim radom optužuju njen način kao hard-core, povrijeđujući za učesnike. Naravno, postoji i mnogo pristalica. Njena web stranica je JANE ELLIOTT, a na istoj se mođe pronaći i lista s tipičnim izjavama prikrivenog rasizma OVDJE, plus mnogo zanimljivih i korisnih stvari.

Znam da je TV B92 prije 3-4 godine prikazivao dokumentarac o njoj i njenim radionicama, a inače je moguće preko ove web stranice, a i drugdje, nabaviti video materijal o njenom radu. Vrlo impresivno i doista kontroverzno.

Srdačno te pozdravljam!
lilit lilit 00:03 01.10.2007

Re: Lilit/Miju


Hvala Dunjice,
bas mi je drago da nekako uspostavismo kontakt.
Posto smo se medjusobno ispricale jedna drugoj, da neopterecene zapocnemo da razgovaramo!
Salu na stranu, hvala puno na ovom linku, pogledala sam samo u letu, nekako mi mnogo lici na one upitnike kad ulazis u USA, no kad bismo ih primenili na Rome ili drugu manjinu sa kojom mi imamo predrasude, situacija je manje banalna. No, da vise ne trolujem.
Ovo oko filma, zanimljivo da je vidjen kao romanticarski pristup. Ja se sa tim naravno ne slazem.
Mislim da potencira bas ono o cemu ti govoris a to su odgovornost, ljudskost i gradjanska neposlusnost.

Ono sto mi ipak nije jasno je zasto je tvoja majka to cuvala za sebe svih tih decenija, iz straha, iz neslaganja njenog licnog secanja sa kolektivnom vizijom koju je rezim prikazivao svima nama, zbog cega?

Pozdrav i tebi
dunjica dunjica 08:44 01.10.2007

Re: Lilit/Miju

Ono sto mi ipak nije jasno je zasto je tvoja majka to cuvala za sebe svih tih decenija, iz straha, iz neslaganja njenog licnog secanja sa kolektivnom vizijom koju je rezim prikazivao svima nama, zbog cega?


I ja se to pitam. Pitala sam i nju kada mi je prvi put ispričala punu verziju, ali mi nije odgovorila. Tada je već bila teško bolesna, mislim da bi svako moje insistiranje bilo prenaporno. Možda više saznam kada uskoro posjetim Margot, koja je sada na sat i pol vožnje udaljena od mene.
ivana23 ivana23 18:01 29.09.2007

Checkpoint Charlie


1986.g.
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:07 29.09.2007

Lepa priča

Dunjice, baš lepa. A i ime je lepo - Margot.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 18:56 29.09.2007

Re: Lepa priča

Jelica Greganović
Dunjice, baš lepa. A i ime je lepo - Margot.


Evo i ja da se javim da sam preporucio ... samo jednom, sta cu kad ne moze vise puta
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:48 30.09.2007

naopaka priča

Bojali su se

naopaka priča, a dobri ljudi
dok hodam ulicama, pogledom prelazim preko obraza, obrva, posmatram šake, poglede, osmehe, hod...čudo, kako i kad znaš, ne znaš; i ko zna koliko dobrih prolazi, nekad i sasvim namerno pored tebe, a ti slučajno ne uspeš da ih primetiš...a ja baš takve tražim - margot, u tri slike dobiješ sve, čime god da ih popuniš, nećeš pogrešiti
mali ljudi, obični ljudi, koje svakodnevno, nekad i namerno zaobilazimo, što reče Vlasta, jer nisu od našijih, već njinih, a oni u stvari sasvim naopaki.
dunjica dunjica 17:03 30.09.2007

Re: naopaka priča

Hvala, Snežana, radujem se da te opet čitam!

Ja sam u zadnje vrijeme mnogo zaokupljena Margotinom pričom, jer je doživljavam univerzalnom za sva podneblja i sva vremena. Pitanje osobne odgovornosti, ljudskosti i građanske neposlušnosti.

Priznajem, iznenađena sam da se diskusija vodi uglavnom oko teme koju sam navela u jednoj zavisnoj rečenici (Margotina StaSi iskustva). Ostatak teksta govori o, kako rekoh, pitanju osobne odgovornosti, ljudskosti i neposlušnosti jednom (naci) režimu (2.svj. rat), te o strahu i njegovoj moći. O tome kako je jedna njemačka familija u Hrvatskoj u vrijeme 2. svj. rata krila jednu jevrejsku familiju i kako svjedok tog vremena (moja mama) tek nakon 60 godina o tome progovara.

Pitam se gdje sam u razvoju priče propustila šansu da tu temu još više istaknem, odn. kako li je jedna polu-rečenica dobila toliku važnost?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 09:01 02.10.2007

nikako da te pitam

što obrisa supermoda? ili se supermod sam obrisao?
i gde nestade pipi?
ps. može li onaj sajt na engleskom za nas što ne znamo nemecki?
dunjica dunjica 10:24 02.10.2007

Re: nikako da te pitam

Snežana,

Supermoda sam obrisala, jer je bio test i jer smo se čuli putem privatne poruke. Nadam se da je i za tebe OK, jer je tu bila i tvoja kratka poruka (test uspio, tako nešto). Radi šparanja prostora.

Pipi je još uvijek među mojim tekstovima, prvi objavljen, 2 x 3 = 4. Da li ga vidiš? (Javili mi neki ljudi da imaju poteškoća oko komentiranja i otvaranja mojih tekstova, pa sam se zato bila obratila Supermodu za pomoć.)

Koji sajt? Rado ću poslati, ali ne znam na koji misliš?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 10:30 02.10.2007

Re: nikako da te pitam

ok - ja to njegovo "test" shvatila malo drugačije i baš mi se svidelo :)))) (moj komentar nema veze s tim)
pipi - slička, avatar
tvoj sajt, videla ti sličku tamo, piše svašta a ja niš ne razumem

sad pobriši sve ovo
lepo ljudi stavili pp
dunjica dunjica 11:05 02.10.2007

Re: nikako da te pitam

Snežana,
Pipi nestala, ne znam ni ja kako. Valjda zato što sam slike uzela bez licence iz interneta (lopovluk, drugim riječima), pa se kasnije samo izbriše.

Aaa, moj sajt, nov je, biti će i na engleskom. Još i na ovome radimo, mislili smo bolje išta, nego ništa. Ovih dana će početi i blog na tom sajtu, engleski i njemački tekstovi, možda i na Jeziku.

A šta piše? Piše šta nudimo, poslovno: seminare/kurseve/radionice na temu komunikacije, civilne (nenasilne) razrade konflikata, change management (strateško planiranje, razvoj organizacija, pomoć i priprema poslovnih ljudi, ili privatno, za otvaranje biznisa ili neki drugi posao u ex-Yu, što uključuje i on-line kurseve jezika). Možda ovdje nešto možeš bolje pohvatati:
XING PROFIL

A fotke na onom mom sajtu su iz Osijeka Biće još i drugih gradova čim digitaliziram.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana