Ah, proleće - vreme ljubavi, rekonstrukcije vlade, štrajkova, gladnih „visibaba" i „visideda", prvog kragujevačkog „punta" i konačno izglasanog Zakona protiv diskriminacije.
Međutim, ono što svakako najavljuje bolje dane jeste sve primetniji optimizam na licima Cvetkovićevih samuraja - ili su na pragu rešenja finansijske krize, ili je staro spadalo Krkobabić na sednici opet pričao o svojim zaslugama u desetogodišnjoj opsadi Troje i kako je čitavu porodicu uspeo da ubaci na Nojevu barku?
Tek, ministarka finansija Diana Dragutinović pre nekoliko dana slavodobitno uskliknu: „Znate li šta Vlada radi...", opčinivši kameru da zadrži krupan kadar na njoj kao da će i da odgovori, ali... Bio je to tek još jedan od onih telefonsko-televizijskih kvizova u kojima se od gledalaca očekuje da daju tačan odgovor, sastavljajući reč od ponuđenih slova.
U ovom slučaju prvo je bilo N poslednje A, a sudeći po ministarkinom pogledu, negde u sredini krilo se i Š?!
Znam - NIŠTA! Vlada ne radi ništa i daće Bog da tako i ostane, jerbo ćemo u suprotnom proći „ko Mančester"...
Naime, po gabaritima i efikasnosti jednaki su slonu u staklarskoj radnji i shodno tome najbolje je da baš ništa ne rade.
Eventualno neka na sednicama bace neku ruku jamba ili odigraju partiju „zanimljive privatizacije", samo neka se više ne mešaju u svoj posao.
Naročito ne premijer, kojem kako se probudi na pamet padne ideja za novi porez: „Hmmm, porez na san, to bi moglo da prođe"?!
- Dobro jutro, premijeru - da, da, da... Porez na dobro jutro, zašto da ne?!
- Mlađo, sine, osmisli mi do podneva set poreza na poreze; pa na ćelave; debele; klempave; ružne; lepe; plavooke; pirsinge u pupku; prvi, treći i peti padež...
Dakle, sa čika Mirkom treba naročito nežno, jer iako deluje kao arhetip muškarca lovca, nežniji je i osetljiviji čak i od Đelića, kojem boja glasa zavisi isključivo od zategnutosti čvora na kravati i čija će imovinska karta doveka imati samo tri stavke: „jugo" kabriolet, tetkin kauč i nepresušni ekspertizam.
Rečju, da se pred Nemanjinom 9-11 okupi milion ljudi u štrajku, Cvetkovićevi „kolibri" bi to protumačili kao miting podrške i sišli među narod da zajedno probijaju kordon policije skandirajući: „Dole vlada"!!!
Šta je onda rešenje - Žika Obretković!
Za one koji ne znaju o kome je reč: Žile je legenda Beograda, malčice mrdnut u pamet, u helankama i sa dvojnicama iskače pred automobile na raskrsnici kod „Politike", ali deluje kadro da preuzme budućnost Srbije u svoje krofnaste ruke.
Lepo, Žiku za mandatara, Travoltu iz Borče grede za vicepremijera, Muju Lopova iz Subotice za ministra finansija, Natašu Kandić za ministra pravde, Stolet piksiju policiju i naravno Tomica Milosavljević još jedared za ministra zdravlja, i eto vlade nacionalnog spasa, koja sigurno ne bi bila manje efikasna od postojeće.
Štaviše, da Žile uleti u sedište MMF-a i raspali svoj hit: „Moja mala nema prednji zubi, kad me ljubi jezikom me ubi", verujem da bi budžetski deficit bio samo gorka uspomena.
Već vidim Solanu kako zbunjen potpisuje pristupnicu Srbije Evropskoj uniji, pitajući se: „Whats that-zelena salata, zelena devojka, zelenico moja, spajalico moja spajaj našu ljubav" (još jedan od hitova Ž. Obretkovića, prim. aut.)?!
Uz dužno poštovanje prema dobrom i zlosrećnom čoveku, Žiki Obretkoviću, mislim da bi u toj situaciji najozbiljnije bilo da ih na crvenom tepihu dočekuje on, dok bi vojni orkestar duvao u dvojnice: Moja draga, moja draga glavico kupusa, ljubio b' te, al' nemaš ukusa..."!!!
M.M.