Volim drugu! (Frazeoloska prica o staroj ljubavi.Kurvi!)

Proveo sam godine voleci te. Nisam ni znao da bilo ko drugi postoji osim tebe. Govorili su mi da si savrsena, da nisam mogao proci bolje, da imas takvu istoriju kojom se mogu samo ponositi, da ti druge nisu ni do koljena...da si duhovna i ponosna, da nema traga lazi u tebi...

Govorili su mi da takvu vise nigdje i nikada ne mogu naci, da si jedna i da si velika u toj svojoj osobenosti: govorili su mi o tvojoj ljepoti, tvojim vrijednostima svaki dan i ja sam slijepo slijedio tvoje stope. Slusao te upijajuci svaku tvoju rijec, divio se tvojoj ljepoti misleci kako nijedna druga ne moze da te zasjeni... Izgovarao sam tvoje ime sa ponosom, pokazivao sam tvoje slike poznatima i nepoznatima, naucio sam svaki djelic tebe napamet, poslijednja misao prije sna bila je za tebe...Pisao sam ti pjesme koje sam sa ponosom izgovarao pred mnogima.

Strasno i bezglavo sam te volio...a onda si me zajebala.

Nikada me nista nije tako uplasilo. Bio sam obezglavljen. Ostao sam bez daha. Pitao sam se kako to da sam bio takva budala. da nisam osijetio da si laz, da si izgradjena od tudjih zelja i da u tebi nema ni trunka onoga sto ja trazim. Niko me nikada nije tako upropastio.

Dugo sa se oporavljao od pocetnog soka jer sve se to desilo jako brzo. nisam se ni okrenuo a ti si vec bila necija, i kao sve zrtve vlastite gluposti, opet si se dala u ruke nesposobnjakovica koji misle da je slika o tebi i tvoja prava priroda. Opet sa tobom mlate okolo i pokazuju te kao Cigani medu da uzmu koju paru. Sve si jadnija i nekako mi te ipak zao. 

Mislio sam nikada necu doci sebi. Mislio sam da sam upropasten  za cijeli zivot tom pocetnom strascu ugusenom u spoznaji da nisi ni malo nalik onome u cemu sam zivio godinama.

Danas, volim drugu! 

Bilo je mnogo jednostavnije nego sto sam mislio.

Oni isti ljudi govore mi da je moja veza pogresna, da nikada niko nije bio sretan sa zenom druge nacije i druge vjere. Ponekad se zamislim nad tim rijecima a onda osijetim duboko u sebi kako se , pri samoj pomisli na nju i na njenu plemenitost i jednostavnu ljepotu, razliva po meni stotine malih ljubavi koje se uzdizu u velicanstveni hram pripadanja.

Oni isti ljudi govore mi da moja draga ne moze da me razumije i da ne govorimo isti jezik a ja opet osijecam da je jezik nasih potreba, nasa estetika i moralnost iz iste torbe.

Jako je volim. Prvi put kada smo se sreli nije me nista razumjela. Ucili smo jezik skupa. Bilo je tesko. Cesto sam bio umoran poslije nasih razgovora ali sam uvijek prepoznavao njen blag izraz lica i zelju da mi pomogne. Razumjela je moje nesnalaznje i osijecala je kako nam malo treba da budemo sretni u svojoj jednostavnosti. Ponekad je bilo dovoljno da samo gledam njen mir i da znam da je tu moje mjesto.

Volim je svakim danom sve vise. To se nekako radja iznova svaki dan sa svakim zagrljajem njenim.

Sretan sam sada. Tu sa Engleskom, mojom dragom.

A tebe Jugoslavijo, tebe sam sahranio.