....da dugo nisam plakala zbog njega.....
Pre neki dan sam srela Miloša.... Sećam se one večeri kad sam odlučila da dam otkaz.... Bio je tu,uz mene.... Pričali smo dugo o tome što sam odlučila.... Nije mi rekao da ne dam otkaz,nije mi rekao mnogo toga.... Ali,obećao je da će Goranu reći da sam otišla i šta su uradili da odem.... Da su me prisilili da dam otkaz... Da on nije bio tu...
Gledala sam u Miloša i ne znam zašto mu se nisam javila.... Bio je sa sinom.... Jednostavno nisam mogla da mu priđem.... Šta ako me zaboravio? Šta ako je zaboravio da kaže Goranu? ...
Ne znam zašto plačem i patim... Prošlo je 4 i po meseca - on se nije javio.... Očigledno mu nisam ništa značila.... Ja ne mogu njega da tražim... On mene može naći za 5 minuta - da želi.... Očigledno da ne želi....
Svideo mi se... Jako jako... Toliko da sam bila spremna da zaboravim Nebojšu i da sa njim krenem i na kraj sveta.... Koja glupača... Šta će meni slobodan,simpatičan dečko - kad ja imam onoga koji je oženjen i ima dvoje dece... Naravno da sam sarkastična....
Nekad kao večeras se pitam - da li ja stvarno sve ovo zaslužujem... Da li je ovo kazna za tvrdoglavost,samostalnost,želju za slobodom... Ne znam... Ali,znam da mi večeras baš baš nedostaje...
----------------
Dodatak (baš je noć bez sna) : Nije mi jasno - zašto nam se uvek javljaju oni ljudi koji su imali 1000 puta šansu kod nas i sjebali je... Zašto se javljaju neke prošle,ljubavi koje su bile bolne... Odakle im pravo??? A ne javljaju se oni koji treba da se jave.... !!!