Svrstani su u one ciji put vise nije interesantan . Ona vise nije namjestala ukrase na kosu a njemu je brada obrasla ljubicastim algama. Zivjeli su na svojoj straini puste obale i nisu se jasno znali. Ona je naslucivala po mirisu mrzlog vjetra da na drugoj strani ima nesto sto u njoj budi zelju da u vlagu pjeska utisne mladicu smokve. On je znao po pljusku vode da obala ima tajnu. Mocio je vrele sake u meke trbuhe vode i prenosio nesto gusto i dobro na svoje prepone.
Bili su zidari vjecnosti . Cinili se bespotrebnim i prestajali se cuti.
Ona je imala cvrste listove i siroka stopala u sandalama od koze zlatnog kita i zrna zelenog bisera. Bila je niska i cvrsta sa duguljastim grudima i velikim siljatim bradavicama boje zrelog meda. Na usima su joj visili grozdovi korala a na visokoj jagodici lijevog obraza imala je tetovazu morskog konjica. Kosa joj je bila teska od naslaga soli i pijeska sa dna slane rijeke u kojoj je zbacila kosuljicu I zaplivala.
On je drzao pod desnom miskom suvi bakalar I bio je bos. Na ledjima je imao trag nemoci, crtez snova I zelju gusara.U ocima je pricao dubinu postojanja
Ispod noktiju je cuvao miris predaka i tajnu snage koja cuva krv.
Nije imao znanje o nemoci i
nikada nije zaplivao u slano.
Vjerovanja su im bila ista.
Na velikoj udaljenosti nisu mogli osijecati.
Oduzeti nekada davno iz zajednicke istine
hodali su posve svoji i prestajali prepoznavati nekada dobro poznato.
On nije imao kucu.
Ona je imala rijeku.
On nikada nije oblacio haljine.
Ona je imala novu kosuljicu od zelenog drhtaja i ljubicaste tajne.
On je zapetljao dlaku I velike pramenove prebacio preko prepona.
Jela je kapi vodene zitnice.
Pluskala vodom korale i cistila ih ostrim noktom maloga prsta.
Pokazala mu je kucu u kojoj je dobrodosao.
Zelene drhtaje koji blagoscu tjese
I miris prisnosti za kojim je tragao.
Zive na svojoj adi od poludragog kamenja.
Sretni.