Eto mene, sedim u kancu, prvi dan na poslu, ponedeljak, pa još i početak poslednjeg kvartala iliti tromesečja ove godine. Još malo pa idem domu svome u koji sam se sveže uselio. Najbolje bi bilo da ovaj novi serijal postova otvorim jednom pesmicom. Ali pre toga da pojasnim kako je pesmica nastala. Elem pre jedno tri godine vozimo se mi kroz Bosnu na putu za Tuzlu. Šiki vozi, a Beli i ja pravimo internacionalne verzije domaćih patriotskih i lokalpatriotskih pesama.
Kako se to radi?
Evo ovako: uzmeš melodiju, npr. "Sa Ovčara i Kablara" i internacionalizuješ, pa dobiješ nešto ovako:
Sa planina Himalaja
Tibetanska kuka raja:
Dalaj Lamo, dođi smesta
Mi smo ispod Everesta
itakodaljeitakobliže. Mislim ima ovih pesmica popriličan broj, ali za sada sam mislio da ovde nabacim pesmicu kojom ću nagovestiti svoj blogovski doprinos u nadolazećem poslednjem kvartalu ove kalendarske godine. Melodija je dobro poznata, to je ono "Beograde" od Đorđa Marjanovića, ali ide ovako:
Vašingtone, Vašingtone,
Na ušću Potomaka kraj Belekuće.
Vašingtone, Vašingtone,
Ti godinama čuvaš svetski mir.
itakodaljeitakobliže...