Porodica| Život

Selidba

Bojan Budimac RSS / 18.05.2009. u 17:30

Kad god čujem tu reč setim se Oblomova i njegovog monologa o istoj koji je moj otac znao napamet i u prigodnim situacijama citirao. – E moj Zahar, znaš li ti šta znači seliti se? ... Čizme u istom zavežljaju sa brašnom... – je sve što je od toga ostalo u mojoj memoriji pamćenja.

Juče me je Fu podsetila da je danas četvrta godišnjica kako smo se doselili u ove krajeve. Svaka selidba je frka, ne kaže naš premudri narod džabe "ko se seli taj se ne veseli". Obavio sam dovoljno svakakvih seoba u životu da mogu odgovorno da tvrdim da čak i u slučaju kad čizme nisu u istom zavežljaju sa brašnom taj čin ne može biti elegantan. Seliti se unutar istog grada je stresno. Seliti se preko granice je stresan i logistički zahtevan poduhvat. Seliti se na 800 km unutar Turske sa sve četiri psa i sedam mačaka je ultrastresno i logistička noćna mora.

Početkom maja te godine "naš čovek" u Bodrumu (zapravo je iz Mumdžulara, opštine na čijoj teritoriji je i naše selo) nam je javio da je našao "super kuću" za nas. Taj "naš čovek", Memet, lokalac, hodajuća agencija za nekretnine i blejač po čajdžinicama u kraju je tip na koga je Fu natrapala u svom izviđanju terena, koje je usledilo nakon mog, opisanog na privatnom blogu u pet nastavaka. Posle te javke Fu ponovo odlazi tamo na 48 sati da baci pogled na kuću (posle je ispalo da ju je zaista ovlaš pogledala, ali nije bitno). Tamo je dogovorila izgradnju ograđenog prostora za džukce, instaliranje WC šolje umesto čučavca (posebna priča), promenu prozora na kući i iznajmila je. Kad se vratila čekali smo da nam jave da je sve to urađeno i počeli da planiramo selidbu.

Trebaće nam tri vozila, kamion za nameštaj i stvari, teretni kombi za pse i naš auto u kome će biti mačke. Za prvo zovemo dve firme za selidbe, obe dugo u transportnom biznisu tako da Fu ima poverenja u njih, neće da zove one za koje nikad nije čula. Njihovi agenti dolaze da vide volumen posla, donose nam sjajne brošurice i liflete. Iz neke balkanske perspektive sve izgleda vrlo impresivno. Mislim se možda to i neće biti tako teško. Dobijamo dva predračuna i to nas već baca u frku, razlika je duplo. Odlučujemo se, logično, za jeftiniju, misleeem obe nude istu uslugu.

Pričam o neverovatnoj razlici cena prijatelju Emreu i to da smo se odlučili za jeftiniju, a on me pita, – Je si li siguran da su oni ukapirali da treba da te sele u Bodrum, a ne u podrum? Znaš, ipak su oni Lazi. – (bodrum = podrum na turskom) Lazi – crnomorski narod, je predmet većine turskih viceva, kao kod nas... je l' se sme to reći sada u vreme političke korektnosti?

Ispostavlja se da je iznajmiti teretni kombi problem. Rent a car kompanije nam nude samo super-hiper putničke vanove po ceni koja se kolje sa cenom cele selidbe. No, kako sreća prati hrabre (i pričljive) rešenje je došlo iz sasvim neočekivanog pravca – od Fulijinog frizera. Oboje smo otišli kod frizera Alija da se sredimo pre selidbe. U mom slučaju je to bilo radikalno jer sam tada imao kosu do dupeta ili možda bolje da kažem da sam tada još imao kosu, dužina nevažna. Elem, u čaprac divanu Fu pomene problem transporta pasa, a Ali reče da ima poznanika koji ima teretni kombi i koji često ide za Bodrum, jer se tamo bavi vodo&električnim instalacijama. Okrete on Osmana i ugovori nam sastanak u našem stanu za sutradan.

Osman je OK, voli pse i ne plaši ih se. Vrlo bitna stvar kad su naši istanbulski uličari u pitanju, jer dvoje od četvoro su "kao oštri", a logično još su oštriji kad namirišu nečiji zort. Nema fiksiran datum kad mora biti u Bodrumu, ali u sledećih nedelju dana bi mu odgovaralo. Spreman je za pokret ako mu javimo dan ranije. Vozi Hjundai teretni kombi. Super.

Herkul.jpgČekajući da nam Memet iz Bodruma javi da su kuća i ograda spremne mi polako pakujemo ono što ne bismo voleli da nam pakuju "profesionalci". Na slici je pretprošle godine preminula nam keruša Herkul koja se eto malo spakovala u kofer (kad ti trogodišnji rođak određuje ime psu onda to baš nema mnogo veze sa polom psa, naročito ako mu je maternji turski koji ne poznaje rodove). Ne sećam se više tačno kog dana nam se Memet javio, ali mislim da smo ostavili nekih 5-6 dana fore od tog momenta do selidbe i fiksirali je na 18. maj. Sa firmom za selidbu je bio sledeći dogovor, spakovaće stvari i utovariti ih 17. ujutro, a kamion će krenuti negde oko ponoći, jer mu treba nekih 18-19 sati vožnje. Mi – Fu, Osman i psi u kombiju, a ja i mačke u kolima ćemo krenuti 18. u 6 najkasnije 7 ujutro, jer nam sa solidnom pauzom za ručak treba oko 10-11 sati vožnje, ako poštujemo ograničenja brzine. Tako bi, prema planu, negde u poslednjoj fazi putovanja pretekli kamion i stigli pre njega, taman da se malo opasuljimo i da komandujemo istovarom. So far, so good, mada, u stvari, ništa još nije ni počelo.

Šesnaestog uveče pravimo malu oproštajnu žurku. Ljudi se razilaze rano, sutra je radni dan, a nas šta čeka da ne govorim.

Fu je bila u šetnji sa jednim od pasa kad mi je čopor radnika zazvonio na vratima. Pružio sam sve od sebe da ih obuzdam i da im objasnim da bi bilo mnooogo bolje po sve nas da sačekamo Fu.

Nisam uspeo i oni su se rastrčali po stanu samo povremeno me pitajući, – Je l' ovo ide? Sva sreća da sam pre nego što sam im otvorio zaključao sobe sa psima i mačkama, ne smem ni da zamišljam šta bi se desilo da nisam. Izgubio sam kontrolu nad situacijom u sekundi. Druga sreća je da taj haos nije trajao duže od 10-15 minuta koliko je Fu bila odsutna. No, i to je bilo previše.

Prvo što je ugledala sa vrata je bio radnik koji je u istu kutiju pakovao stvari iz frižidera, prljavo suđe od doručka i kristalne čaše. Do tog vriska sam mislio da dobro poznajem moju suprugu. Moj turski je tada bio na mnogo slabijem nivou nego danas, tako da sam prepoznavao samo neke reči i sintagme poput hayvanoğlu hayvan (hajvanolu hajvan – životinjo sine od životinje). Tu do punog izražaja dolazi razlika između naših porekla, njenog, uslovno rečeno, otomanskog i mog socijalističko-samoupravnog. Bespotrebno reći njeno je bilo mnogo korisnije i uspela je da zavede koliki-toliki red u sledećih pet minuta.

No, jednostavno ima situacija kada nikakav autoritet ne pomaže, jedna od takvih je kada selite klavir. Dobro, nije klavir, pijanino. Ufačlovali su ga u nekoliko slojeva nekog ćebastog materijala i onog najlona sa mehurićima, tako privlačnim za pucketanje s tim što su ovi king size mehurovi. U brošuri je bila fotografija dva nosača kako pomoću gurtni nose pijanino sve slobodnih ruku. Na ovaj naš se bacila njih gomila bez gurtni. Pitam jednog kamo gurtne, a on mi pokaže na svoj biceps debljine moje butine. Doduše, moram da priznam da bi gurtne na našem strmom, zavojitom i uskom stepeništu (koje je tamo samo zato što zgrada mora da ima isto, a ne da se koristi) možda bile od koristi onom koji je gore, a nemoguće za primenu onom koji ide prvi niz iste. Kaj god, iako me je Fu terala da idem za njima i kontrolišem njihovu nežnost prema njenom omiljenom predmetu, videvši prve korake odbio sam da prisustvujem tome i zadovoljio se audio kanalom. Zvučalo je kao da su ga kotrljali (8 spratova).

Za to vreme je Fu objašnjavala radnicima u kuhinji da reklamne Efesove krigle nisu vrednije od kristalnih čaša za šampanjac i da je njih dovoljno uviti u jedan-dva sloja novinske hartije, a ne u pet, što je preporučljivo za ove druge, dakle, upravo obrnuto od onoga kako su počeli. O načinu demontaže plakara neću. Sećati se toga je previše i za mene (Fu je odbila da čuje onaj pasus o pijaninu).

Do podneva se ta oluja kroz stan završila. Ustanovili smo da plinska boca za šporet nije spakovana, a ni kamenje koje sam ja redovno dovlačio sa obale Mramornog mora nisu odneli. Mislim da bi riknuli od smeha, da su znali da se i to seli, a ja u celom tom haosu nisam primetio da su zaobišli kamenčine za koje sam se ja vremenom emotivno vezao. Dobro, spakovaćemo to u kombi i kola.

Popodne smo trčali po birokratijama. Odjava TV kabla, telefona i ADSL-a, srećom na jednom mestu, reeeeeeeeeed. Odjava električne energije malo manji red na drugom mestu, odjava boravka na dva posebna mesta najmanje 15km udaljenih. Rano uveče padosmo u san na starim minderima od troseda i fotelja koje smo zadržali kad smo renovirali iste, a koji će nam dobro doći da njima postavimo Osmanov kombi.

Budimo se u četiri, treba prošetati pse, što radimo na smenu. Oni znaju da se selimo, pričali smo im o tome. Herkul, potpuno van svih svojih običaja, po povratku iz parka me vuče ne prema zgradi kao obično nego da obiđemo krug po dvorištu (kada bi je šetao bez povodca, ona bi sama išla kući i čekala bi me ispred ulaza u zgradu). Znam, znam, da patetično zvuči, ali to jeste izgledalo kao da se oprašta sa tim mestom, verovali ili ne. Fu je takođe primetila promene ponašanja Bab-baba i Zejne, jedino je sirota Džej-džej flegmatična na situaciju. Ona je već tada imala neodstranjiv tumor na desnom ramenu veličine omanje dinje, koji nije bio bolan ali joj je otežavao kretanje (preminula je tri meseca kasnije).

Sledeće, treba spakovati mačke. Kako je našem inače odličnom veterinaru palo na pamet da nam predloži da su obične kartonske kutije sasvim OK za transport mačaka je za mene i dalje misterija. Naime imali smo samo jedan onaj kavez za transport mačaka do i od veterinara. "Samo, naravno, probušite rupe da imaju dovoljno vazduha." Majke ti? Aj' ti stavi mačku koja to neće u običnu kartonsku kutiju! Da ne govorim o mački (Herijet) koju u životu nismo dodirnuli, jer je takav namćor da nas gleda kao niža bića, ili Žapcu mačku koga niko osim nas dvoje nikad nije video uživo (sva sreća imamo fotografije, pa se ljudi mogu uveriti da ne izmišljamo 7. mačku).

Posle pola sata bezuspešnih pokušaja da spakujemo one najpitomije Fu odlazi u veterinarsku kliniku da kupi još tri plastična kaveza za mačke i da pozajmi one veterinarske rukavice od goveđe kože do ramena – nema šanse da bez istih spakujemo Herijet bilo kuda. Ja se ionako posle dve nedelje vraćam u Istanbul, pa ću ih vratiti.

Fu se vraća sa tim oko pola osam, a od Osmana ni traga. Isključen mu je mobilni što je dodatno igranje po živcima. Dobro, ajde da spakujemo mačke. Ko će s kim je očigledan izbor, Mrs Pamuk će biti sama, ona je u respektabilnim godinama i ne voli da se meša sa ovom mlađarijom, Vili i Herijet, ćerke joj, u drugi kavez, Sarma i Žabac u treći i najzad Bondžuk i Piskoš u četvrti. Taman to završismo posle pa skoro sat vremena kad eto ga Osman.

Kažem da su psi znali, dok je Fu sa sve troje otišla još jednom do parka da se olakšaju pred put, ja sam pripremio kombi. Ničim izazvani osim verovatno mirisom mindera oni su sami krenuli u potpuno nepoznati kombi, ni ne pogledavši Osmana. Dok su se oni smeštali ja sam otišao po Džej-džej da je snesem u naručju.

Dva sata smo u kašnjenju. Dobro, ako malo ponegde nagazimo i baš se ne razbaškarimo za ručak opet smo dobri u odnosu na kamion.

Osim što je Zejna povraćala Fuliji u krilo negde iza Burse i što je bila nesnosna vrućina, prvi deo putovanja sve do malo okasnelog ručka kod Kosovskog ćuftadžije (Kosova Köftecisi – videti pomenuti putopis, ima i fotka) gde se jede odličan roštilj nešto malo ispred Manise, sve je bilo OK. Tamo, primećujem da je Sarmi pozlilo, da mu ide slina niz usta i da ne odaje baš prisustvo duha. Verovatno od vrućine, hladim ga malo ledom. U tom zvoni telefon. Kamiondžija pita gde je ta naša kuća oni su stigli.
– MOLIM!?!?!?
– Pa da, malo smo ranije krenuli...
Pošto smo se povratili od šoka Fu uspeva da organizuje da se Memet i kamion negde sretnu i da ih on odvede do kuće. Ja ću sad nagaziti koliko god mogu, da uhvatim bar nešto od istovara i rasporeda stvari po kući. Posle tri sata vratolomne vožnje stižem u kraj, znam otprilike gde bi trebalo da je kuća. Sa glavne džade vidim kamion sa znakom kompanije. Skrećem dolazim do njega, nigde nikog, a kamion je prazan.

Da skratim priču, na kraju sve organizujući preko mobilnih telefona Fu me spaja sa Memetom. Da to je kamion, a kuću nisam video jer je ona jednim strmim krivudavim puteljkom odvojena od puta i zabašurena u zelenilo. Kamion nije mogao gore, pa je gazda koji nam iznajmljuje kuću dovezao traktor i prikolicu, tako da su sve istovarali prvo u prikolicu, tih tridesetak metara gore traktorom, pa istovar sa prikolice u kuću. Sve je praktično gotovo.

Dolazimo do kuće, bogami nije ni Golfu lako da se popne uz tu 'S' strminu. Radnici, ovog puta ih je svega trojica plus vozač kamiona, mi se obradovaše ko rođenom misleći da ću im potpisati ćagu da je sve OK pa da pale. Nema šanse. Dok Fu ne stigne ne mičete se odavde. Kapiram da je Fu preko mobilnog davala instrukcije gde šta od nameštaja da ide. Zbrinjavam mačke, stavljam ih za sada sve đuture u spavaću sobu, dajem im da jedu i piju i organizujem im toalet. Sve vreme se pitam kako je Fu mogla da se odluči za ovako mali nikakav kućerak, a čudom ne mogu da se načudim da su ovi ipak uspeli da sastave plakare, doduše, u donjem prostoru koji je jaaaako nizak gorni delovi plakara nisu mogli da se stave tako da su raspoređeni po podu.

Dobacujem po konzervu piva svakom od prisutnom, radnici brundaju i ja tu u razgovoru između njih i Memeta kapiram zašto su oni toliko požurili. Hej, Bodrum! Night life! Strankinje! Pitaju Memeta, dirljivom naivnošću, – A gde da nađemo strankinje? – smejući se on im odgovara – Pa š'ajaznam, Gumbet, recimo...

Dolaze Fu, Osman i džukci. Fu vrši inspekciju ograde i ustanovljava da nema šanse da to zadrži Bab-baba i Zejnu. Pijanino je neraspakovan! Zašto? Ja upadam i kažem da ne vredi da ga raspakujemo ionako ovde planiramo da ostanemo samo koji mesec dok ne kupimo kuću. Radnici vidim odahnuli, kad je Fu pristala na neotpakivanje. Btw. eno ga dole u nedovršenom delu kuće još uvek uredno spakovan.

Smeštamo pse u donji deo kuće. Sve kutije su do zla boga izmešane trebaće nam dani da dođemo do stvari neophodnih za život. Fu otpušta radnike iako ima milion primedbi, jednostavno umor i stres čini da i ona kapitulira i poželi da svima vidi leđa. Onaj sa bicepsom me pita za bakšiš (dao sam im bakšiš u Istanbulu). Moj pogled mu je bio dovoljan da odustane.

Odjednom, najzad, ostajemo sami. Sedimo na terasi okupanoj nandžarastim svetlom bandere koja se nadnosi nad njom (vidi tekst Univerzalni izgovor). Pitam Fu hoće li pivo? Da, ali ona bi čašu. Setim se da mi je jedan od radnika rekao da su raspakovali deo stvari iz kuhinje, ali pošto je ista jedno pet-šest puta manja od one u Istanbulu nisu raspakovali sve. Setim se da je pominjao čaše. Odlazim do kuhinje otvaram viseći element i prasnem u smeh. Jedine raspakovane čaše su bile one kristalne za šampanjac.

--------------------------------

Beleška na margini

Mali predah od geopolitike. Nadam se da je prijao vama koliko meni.

Čega nema bez toga se može. Masa stvari nam je i dalje po kutijama (čaše za šampanjac including), jer donji (naš) prostor kuće nije gotov, a kada će biti ne zna se.



Komentari (152)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vishnja92 vishnja92 17:48 18.05.2009

auh

a ja mislila da spadam u teze slucajeve...

kad spomenu raspakivanje - pre dve nedelje sam otvorila poslednje dve kutije (doselili smo se ovde pre cetiri godine). pitaj me sta je sa sadrzajem istih... evo je gomila na podu, slusa moje pretnje kontejnerom, mudro cuti i smeta.

ps - onaj deo sa pijaninom boli :)
Bojan Budimac Bojan Budimac 17:52 18.05.2009

Re: auh

evo je gomila na podu, slusa moje pretnje kontejnerom, mudro cuti i smeta.

Jelena Gall Jelena Gall 21:17 18.05.2009

Re: auh

ja se doselila na poslednje odredište pre tri godine. kad uporedim, shvatam da preostale neraspakovane kutije u podrumu zapravo još mogu da sačekaju :)

p.s. bb, pa ti si zloća jedna. jel znaš ti kolko ja posla imam?! ali, evo samo da vidiš kome ja zavidim. bez i trunke ironije!

dragoljub92 dragoljub92 14:24 19.05.2009

Re: auh

Jelena Gall
ja se doselila na poslednje odredište pre tri godine. kad uporedim, shvatam da preostale neraspakovane kutije u podrumu zapravo još mogu da sačekaju :)

p.s. bb, pa ti si zloća jedna. jel znaš ti kolko ja posla imam?! ali, evo samo da vidiš kome ja zavidim. bez i trunke ironije!


kome od ovo troje
dunjica dunjica 17:53 18.05.2009

Od svega

me ovo naj-oborilo:
Ufačlovali
Budi topla sjećanja na lijepo essekersko djetinjstvo.

A selidbe... neću ni čitati post. Traumatizirana sam od seljakanja u max razmacima od 2 godine, i tako skoro 18 godina. Samo... rekoše mi dok sam još bila single da pri selidbi imam manje stvari nego prosječna Amerikanka (živjeli stereotipi!) kad ide na godišnji. Ja si to protumačila kao kompliment. A da je i s tim olakšavajućim okolnostima bilo naporno, jeste.

Sada je sasvim obrnuta priča. Eno još nekoliko kartona punih knjiga neotpakovani od predprošle selidbe.

Zato vama koji selite brda i vrijedne komade želim mnogo sreće, snage i motivirane pomagače!
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:02 18.05.2009

Nemoj Budimac, nemoj

molim te...ja sam još uvek na terapiji od onog seljenja babe i dede...dosta dobro mi ide, tiše režim, ređe ujedam...
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:03 18.05.2009

Re: Od svega

A da je i s tim olakšavajućim okolnostima bilo naporno, jeste.

Paradoks selidbi je da ako imaš više od jednog kofera to je već frka.

Pet puta u sedam godina Budimpešte, a nije loše? A di su seljakanja mojih roditelja po Cirihu (4 u 10), da ne govorim o onoj grandioznoj kad su se vraćali u YU. Pa moja seljakanja po Novom Sadu...
vishnja92 vishnja92 18:07 18.05.2009

Re: Od svega

moja tika je blizu sampionskog skora: cetiri stana za nepunih sedam godina.
u prve tri godine zivota selila se tri puta...
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:12 18.05.2009

Re: Nemoj Budimac, nemoj

.ja sam još uvek na terapiji od onog seljenja babe i dede...dosta dobro mi ide, tiše režim, ređe ujedam...

Verovatno bih grizao dovratak i dan-danas kad se setim toga da ova okolina nema jako terapijsko dejstvo.
ivana23 ivana23 18:02 18.05.2009

***

Jelica Greganović Jelica Greganović 18:14 18.05.2009

Re: ***

mimi09 mimi09 18:24 18.05.2009

Re: ***

Jelice, dobar ti ovaj plavi ticijan.
dunjica dunjica 18:26 18.05.2009

Re: ***

dunjica dunjica 18:26 18.05.2009

Ili po gospo´ski

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:29 19.05.2009

Re: ***

Neupadljiv...
nsarski nsarski 18:20 18.05.2009

Nemoj, molim te,

o ovim tuznim stvarima - politika je ipak veselija.
Ja se bas ovih dana selim (pakovanje, kontejner, itajrad). Ovo je 6. (sesti) put preko okeana. Previse i za tri zivota. Broj selidbi po kopnu ne racunam uopste.
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:26 18.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

nsarski
o ovim tuznim stvarima - politika je ipak veselija.
Ja se bas ovih dana selim (pakovanje, kontejner, itajrad). Ovo je 6. (sesti) put preko okeana. Previse i za tri zivota. Broj selidbi po kopnu ne racunam uopste.

Mislio sam na tebe dok sam pisao, mislio...
dunjica dunjica 18:27 18.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

Ovo je 6. (sesti) put preko okeana



l_m_d l_m_d 19:12 18.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

уф, ми бројимо дане (још 4 недеље) до селидбе.... страх ме и да помислим...
400км, унутар немачке...
неки лик се досетио, па поставиш на његов сајт опис селидбе, па фирме лицитирају, на доле...
са 2500 еура је цена пала на 1700, што је супер....
Jelena Gall Jelena Gall 21:19 18.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

Ovo je 6. (sesti) put preko okeana.

a kud si to opet kreno???
nsarski nsarski 22:17 18.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

a kud si to opet kreno???
*novo

Pa, nazad u Srbiju, gde drugde?
Dr M Dr M 23:00 18.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

Pa, nazad u Srbiju, gde drugde?



Na(j)zad u nazad..?
nsarski nsarski 23:02 18.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

Na(j)zad u nazad..?

Haha, za mene je to unapred...Stvar perspektive.
Dr M Dr M 23:11 18.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

Haha, za mene je to unapred


Salim se, mala igra reci...

Radujem se, dobrodosao u nazad, vazno je da nije unazad
jucaibin jucaibin 12:00 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

Dr M
Haha, za mene je to unapredSalim se, mala igra reci...Radujem se, dobrodosao u nazad, vazno je da nije unazad


jao, nsarski, ne bih da sam u tvojoj kozi sada! ne zelim da te obeshrabrim, ali kako sam jos uvek pod jakim utiskom nakon povratka iz zavicaja (citaj bgd do pre 7 dana) mogu samo da ti pozelim debele zivce za podnosenje 24-satovnog haosa koji vlada u nasoj zemlji.

ja sam bila na odmoru 12 dana, bez nekih obaveza, pa sam dobila gastritis - nako, samo sto me je sve, ama bas sve, uzasno nerviralo. u to sve pre svega spada: fusherisanje svake vrste & na svakom mestu, improvizacija bez razlosna, podmuklost kao bit prirode naseg prosecnog gradjanina, neljubaznost sveprisutna, nezainteresovanost...i da ne nabrajam...

savetujem ti da se ne bavis uporedjivanjem s ostatkom planete, prizivanjem iskustva i slicnim radnjama jer oni svi funkcionisu na samo svoj, nicim izazvan nacin!

budimac, tebi svaka cast na opisu najtraumaticnije situacije (posle smrti bliznjeg ili kucnog ljubimca) u kojoj covek moze da se nadje. selila sam se i suvise puta i jos uvek naravno imam neraspakovanih kutija od prethodne selidbe koja bese pre 5 godina....samo cekam zutu minuti kada cu najzad shvatiti da mi to ne treba, pa da bez raspakivanja sve ustupim otpadu...
Goran Vučković Goran Vučković 12:05 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

selila sam se i suvise puta i jos uvek naravno imam neraspakovanih kutija od prethodne selidbe koja bese pre 5 godina....samo cekam zutu minuti kada cu najzad shvatiti da mi to ne treba, pa da bez raspakivanja sve ustupim otpadu..

Ako nije trebalo 5 godina...
mariopan mariopan 12:42 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

nsarski
a kud si to opet kreno???
*novo

Pa, nazad u Srbiju, gde drugde?

DOBRO NAM SE VRATIO
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 14:20 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

Haha, za mene je to unapred...Stvar perspektive.

ja sam imala sledeci izbor: da odem u US u neki vuko*ebinu, 5 godina na doktorate i posle da odem u jos vecu vuko*ebinu i predajem teoriju muzike i slicne budalastine, takodje u US...ili da sedim u NS ili BG.
dobrodosao nazad, u evropu
dragoljub92 dragoljub92 14:25 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

nsarski
a kud si to opet kreno???
*novo

Pa, nazad u Srbiju, gde drugde?

ćimprije stigneš oma da odeš kod onog što te ućio matematiki da tražiš da ti vrne pare,pošto te nije ništa naućio da raćunaš.
nsarski nsarski 21:20 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

jao, nsarski, ne bih da sam u tvojoj kozi sada!

Vidim ovde se ne stedi dobrodoslica, pa i ja ne stedim zahvalnost svima.

Povodom toga "biti u necijoj (recimo mojoj) kozi" - situacija nije ni izdaleka tako losa. Naprotiv. Ja se vracam jer tako hocu, a ne zato sto, recimo, moram. Ima tu jos i drugih pogodnosti, da ne duzim.
Zivot je lep, i u Srbiji radjaju tresnje. Bas ovih dana pocinju najranije. Neko, meni najdrazi, ko je juce stigao u Bg., kaze mi malocas: "Ovde su biljke i svetlo i senke drugacije nego u Cikagu". Zato se vracam.
nsarski nsarski 21:27 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

oma da odeš kod onog što te ućio matematiki da tražiš da ti vrne pare,pošto te nije ništa naućio da raćunaš

Izraćunao, bolan, više puta. I slaže se, pravo.
mirelarado mirelarado 21:33 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

nsarski

Povodom toga "biti u necijoj (recimo mojoj) kozi" - situacija nije ni izdaleka tako losa. Naprotiv. Ja se vracam jer tako hocu, a ne zato sto, recimo, moram. Ima tu jos i drugih pogodnosti, da ne duzim.
Zivot je lep, i u Srbiji radjaju tresnje. Bas ovih dana pocinju najranije. Neko, meni najdrazi, ko je juce stigao u Bg., kaze mi malocas: "Ovde su biljke i svetlo i senke drugacije nego u Cikagu". Zato se vracam.


That's the spirit!

nsarski nsarski 21:46 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

That's the spirit!

Hehe, pa tamo i ranije svice nego ovde. Sedam sati ranije. (To sa ovih koordinata - bauera ni ne pominjem, on je dibidusara).
Ljuttko Ljuttko 22:00 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,


U miru se spakovao i u radosti se ti raspakovao ovde
A kako je ova blog prica dosla kao porucena da se utvrdi da postoji veliko drustvo doktora raspakivanja ako ne pakovanja, ako ti ustreba pomoc napisi i eto nas kvalifikovanih , koliko pozelis. Dok dodjes, bice i malina zrela

Naprotiv. Ja se vracam jer tako hocu, a ne zato sto, recimo, moram. I

mirelarado mirelarado 22:03 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

dibidusara

Нсарски, ти си се духом већ вратио овамо.
nsarski nsarski 22:24 19.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

postoji veliko drustvo doktora raspakivanja ako ne pakovanja

Jedan moj drugar ovde (sada vec u Hjustonu), akademski element, bio "manipulant kabastom robom" u vojsci. Njega da na'vatam, bolan!
bauer. bauer. 01:31 20.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

bauera ni ne pominjem, on je dibidusara

Devet sati razlike. Hehe, Šarski, zato je nebo ovde kod mene veće i plavše nego bilo gde drugo na svetu. A mislim da je o povratcima bilo reči još negde na starom blogu. Ja sam imao prilike da vidim na desetine različitih scenarija, ljude koji ni sanjali nisu da će doći ove pa su došli i ostal, pa ljude koji su oduvek želeli da dođu pa se brzo vratili, znam i ljude koji bi želeli da dođu, i trebalo bi da dođu, ali ne mogu da dobiju papire. Svih varijanti ima, samo nema pravde.

Siguran sam da ti znaš šta radiš i želim ti sve najbolje. Uostalom, soška je tu, pa ako ti se ne svidi tamo... Što se mene tiče, ja volim više da dođem u Beograd na odmor nego da odem na neko egzotično letovanje. Samo ove godine ne znam, da idem na nedelju dana, ne isplati se, a nisu vremena da uzmem dve, tri nedelje odmora, pa da ovi moji zaključe da mogu i bez mene. Videćemo.
radojicic92 radojicic92 10:15 20.05.2009

Re: Nemoj, molim te,

Zato se vracam.


evo ti pesma, razbise me Irci danas

bauer. bauer. 18:43 18.05.2009

...

ne bih da dužim, ali ko se nije selio, ne zna kako to izgleda.

nego sam hteo da pitam za rodove u jeziku evo vidim turski, čini mi se i mađarski ne poznaju rodove. na poslu imamo jednog filipinca, sa njim sprdnja svaki dan, mislim, kod njega he, she, nema nikakve veze. nikako ne mogu da ukapiram kako to funkcioniše?
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:55 18.05.2009

Re: ...

nego sam hteo da pitam za rodove u jeziku evo vidim turski, čini mi se i mađarski ne poznaju rodove. na poslu imamo jednog filipinca, sa njim sprdnja svaki dan, mislim, kod njega he, she, nema nikakve veze. nikako ne mogu da ukapiram kako to funkcioniše?

pa zato su teški jezici, jer se treba prešaltati na drugačiju logiku, a u suštini je jednostavno. Ako baš moraš da naglasiš rod onda dodaješ reč koja ga označava. Na primer reč koja označava mlađeg brata ili sestru, ali ako hoćeš da naglasiš kog je pola mlađi brat ili sestra dodaš reč ispred -- reč je "kardeš", "erkek kardeš" je mlađi brat, "kiz kardeš" mlađa sestra.
bauer. bauer. 19:02 18.05.2009

Re: ...

ali ako hoćeš da naglasiš kog je pola mlađi brat ili sestra dodaš reč ispred



umreću od smeha budimac. definitivno se radi o drugačijoj logici. ja sam svašta nešto u životu menjao ali mislim da se na ovo nikada ne bih navikao. ali, nužda zakon menja. ne daj blože.
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:13 18.05.2009

Re: ...

pa možda nisam dobro objasnio vidi ovako -- reč za mlađeg brata ili sestru je kardeš.

E sad kad predstavljaš mlađeg brata ili sestru kažeš ovo je moj kardeš očigledno je da li je žensko ili muško... ali ako pričaš o njemu ili njoj, onda ako ljudi ne znaju će ili pitati da li kiz ili erkek kardeš ili ćeš ti to reći sam. Inače je ovo redak primer da rodbinski odnos sa sobom već ne nosi rod. Već imaš recimo za strarijeg brata i sestru dve različite reči gde se pol podrazumeva "abi" starij brat i "abla" starija sestra.

A što bi recimo stvari imale rod?
vishnja92 vishnja92 19:15 18.05.2009

Re: ...

A što bi recimo stvari imale rod?

zato sto ga i reke imaju - to im je u prirodi :)
bauer. bauer. 19:22 18.05.2009

Re: ...

A što bi recimo stvari imale rod?

pa ajde stvari i nekako. ali mlađa braća i sestre? bre, čoveče?
bauer. bauer. 19:24 18.05.2009

Re: ...

zato sto ga i reke imaju - to im je u prirodi :)

de si višnjo (u srednjem rodu, da probam kako to izgleda :))

izdajnico
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:29 18.05.2009

Re: ...

pa ajde stvari i nekako. ali mlađa braća i sestre? bre, čoveče?

pa kažem, da je to jedini takav primer rodbinskog odnosa gde (osnovna) reč ne nosi sa sobom rod i zato dobar primer za objašnjavanje logike jezika...

Isto tako je njima teško objasniti da je sto zbog nekog razloga muško, a stolica zbog opet nekog razloga žensko...

@ Višnja, a sad ne znam o čemu pričaš
vishnja92 vishnja92 19:37 18.05.2009

Re: ...

izdajnico




sta sam uradila?

?
?

...?
vishnja92 vishnja92 19:52 18.05.2009

Re: ...

@ Višnja, a sad ne znam o čemu pričaš

:))))) znas tico, samo se pravis.... :)

pa reke - vozio me jedan covek nizvodno do neke ade (T...?) i kad smo uplovljavali iz Save u Dunav, poceo je potpuno drugacije da se ponasa -napeto i pokrenuto - i da usput objasnjava kako, eto, nije bezveze sto je Sava kod nas zenskog, a Dunav muskog roda.... jer Sava ima zensku prirodu, a Dunav je prirodna sila.

i stvarno je tako - Sava je svojim tokom zivotvorna i pitoma: ne dospeva da bude drugacija do svog usca. postoji, hrani i ne namece se. dok je Dunav, celim svojim srednjim/donjim tokom, potpuno beskompromisan i zacrtan - ljudi se pokoravaju njemu a ne on ljudima.

e sad ce da me apse i ovi mizogini i ove feministkinje....

aj kad sam mrtav covek da dodam po pitanju stvari: na faksu sam vise puta (glasno, pri odrzavanju pribora) primetila da nije cudo sto je rapidograf muskog, a olovka zenskog roda.
olovka pise srcem :)))

idem sad da se samobanujem, dan za blog mi je sacuvajmeboze....
dunjica dunjica 20:34 18.05.2009

Re: ...

Sava je svojim tokom zivotvorna i pitoma: ne dospeva da bude drugacija do svog usca. postoji, hrani i ne namece se.


Eh, sve kako treba. Sava pitoma i nenametljiva ravničarska rijeka. Baš kao što smo mi ljudi iz ravnice pitomi ;-) (to ja da skrenem pažnju dinaroidnima dok se mizogini i feministice srde zbog tvog opisa).

A Dunav gordi, prošo svijeta, pa misli može da se sili kako mu se mili.

Šalu na stranu, lijepo ti to sroči! (vjeruj mi i bez smajlića, plz)
Unfuckable Unfuckable 20:49 18.05.2009

Re: ...

primetila da nije cudo sto je rapidograf muskog, a olovka zenskog roda.
olovka pise srcem :)))

ako olovka piše srcem, moram da priupitam - čime li piše gospon' rapidograf ?
Dr M Dr M 23:07 18.05.2009

Re: ...

ako olovka piše srcem, moram da priupitam - čime li piše gospon' rapidograf ?


Pise tusOm, crnom dusom..
bauer. bauer. 05:45 19.05.2009

Re: ...

ako olovka piše srcem, moram da priupitam - čime li piše gospon' rapidograf ?

i rapidografi su pisali srcem, posebno štedlerovi, kad su imali šta da napišu. za rotringove već ne verujem. koristi li to neko danas?
vishnja92 vishnja92 13:56 20.05.2009

Re: ...

jack odmah da opozove ovo sa izdajicama, jer smo se privatno razjasnili a u javnosti je ostala ljaga na mom imenu.

jack?
posebno štedlerovi, kad su imali šta da napišu. za rotringove već ne verujem.

crrrrni sinko, evo gde se nadjosmo u suprotnim taborima.... stedlerove rapidografe si koristio? one plave, sve iste??? ccc...
bauer. bauer. 16:24 20.05.2009

Re: ...

jack?

evo me, evo, čekaj malo, tek sam se umio.. da, to o izdajicama, to smo vishnja i ja nešto trolovali, bez veze. nije ona izdajica, taman posla.

a štedler? ne samo rapidografe, nego i hamer sam koristio, i gumice i olovke, čini mi se da mi je i šina bila štedlerova. štedler used to be my middle name. ali te stvari danas više niko ne koristi pa nema svrhe o njima raspravljati, a da je drugačije, rotringa bi predložio za ukinuti jer se zapušavao samo onoliko. imala ova pored mene pa zato znam. sve mi se u glavi vrte slike onih umetaka kako plutaju u čančetu sa mlakom vodom. brrr!
vishnja92 vishnja92 18:47 20.05.2009

Re: ...

nego i hamer sam koristio

sve si zaboravio, jack. hamer je bio "seler". cini mi se - shoeller, sa onim okruglim vodenim zigom u uglu, gladak i savrsen - mogao si pet zileta na njemu da istupis a crtez da izgleda ko nov.

a to sa plutanjem u mlakoj vodi: pa to i jeste bila poenta recenice "spremam se da pocnem da pripremam pribor za graficki...." ja sam i sinu i lenjire u to ime prala svaka dva dana, sve u kadi, deterdzentom, hbli ih graficki.

ona moja diploma je ustvari jedno nestvarno postignuce :)

al nemoj da ides, moram posle nesto da te pitam.
bauer. bauer. 21:03 20.05.2009

Re: ...

šeler, u pravu si, ja kad se zaletim... davno je to bilo.
NNN NNN 18:47 18.05.2009

4 S iliti ...

Samo selidba studenta spasava: Trebalo je videti Studenjak polovinom januara. U to su vreme bila iseljanja/useljenja/preseljenja...Par hiljada ljudi gmiže tamo amo po snegu (i/ili ledu); okoliš kontejnera raj za sakupljače svega&svačega; noću se krišom prenose bolji kreveti i stolovi u novu sobu (ako je sreća da je u istom bloku); pregovori oko tzv. spajanja i doplate za bolja mesta kao na berzi.. Vreme radnje devedeste, podrazumeva se da sve nosiš: pa tako mi selismo neku izguljenu policu za cipele svetlo-plave (užasne ) boje nekoliko godina. U međuvremenu joj se pridružio i TV, frižider, ogromni rešo. I sve na leđa... A svi mamurni, jer, naravno, sinoć je bila žurka povodom iseljenja... Uživancija!
BFN
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 19:05 18.05.2009

uh...

setim se svoje selidbe iz nemacke, nazad u srb i pogadjanja i cenkanja sa kondukterom da mi primi 200 kila torbi!!!!...a za svega 20 ajvara. a pakovanje? mora.
pa selidba iz stana u studenjak na samo dva meseca (u .de), pa opet u novi stan, ubedjivanje taxiste da Moze i Sto i Stolice da stanu sve sa 200 kila gorepomenutih torbi+ja na prednjem...uzas!!! pa skora selidba od bivseg decka (cca 3x)...i sad gledam ove kese od bivseg pristigle...nemaju noge da se razvrstaju same. a u njima sve Vrlo Neophodne Stvari, dakako.


vishnja92 vishnja92 19:10 18.05.2009

Re: uh...

a u njima sve Vrlo Neophodne Stvari, dakako.

sve to u kontejner, ako ti nije trebalo par nedelja (meseci, godina) - nece ti trebati nikad. pajz sta ti kazem :)
a i nekog ces da obradujes, onoliko.

ja se spremam na tu akciju, kad ukucane poteram napolje
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:22 18.05.2009

Re: uh...

Moze i Sto i Stolice da stanu sve sa 200 kila gorepomenutih torbi+ja na prednjem...uzas!!!

to, kad je premalo za kamion, a previše za auto ume da bude vrlo nezgodno... misliš selidba pis of kejk nemam mnogo, a tek onda otkriješ koliko Neophodnih stvari imaš...
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:32 18.05.2009

Re: uh...

a i nekog ces da obradujes, onoliko.

to sam radila zilion puta! evo, i juce sam obradovala Neke sredjujuci ormane po kuci (a tu sto tek ima Neophodnih stvari?!...huh).


to, kad je premalo za kamion, a previše za auto ume da bude vrlo nezgodno... misliš selidba pis of kejk nemam mnogo, a tek onda otkriješ koliko Neophodnih stvari imaš...


pa zvala sam onaj, kakosezove, karavan a oni mi dovezli neki manji karavan. kako je taxista poludeo...!!!! ali sat vremena cekanja (dok smo sve utovarili, pa smo odsrafljivali sto...ja sam naivno mislila kako ce on da uleti Glatko!...), valjda mu se nije gubila kinta za cekanje +voznja.

u nemackoj postoji lepo organizovana sluzba kamiona i vanova za selidbe, ali kad si student u tudjuni, a sve kosta sto novaca...znas kako je onda moras da prevaris postenog taxistu.

mene bi trebala u oktobru da ceka nova selidba, kojoj se naaaaadam!!! nece mi biti teska, samo da uspe!
mirelarado mirelarado 22:03 18.05.2009

Re: uh...

vishnja92

ja se spremam na tu akciju, kad ukućane proteram napolje


И ја се спремам да поизбацујем ове моје, ал' нећу сад кад је лепо време, него кад дође зима. :))

Стварно ух, Бојане. Каква живописна селидба. Моји родитељи селили су се по Београду к'о чергари. Најежим се при самој помисли... Ипак, знам на основу твојих прича, у вашем случају вредело је.
А картонске кутије? Заштитни знак сваког нашег станишта. Чак и без селидбе. Имам гомиле непотребних списа потрпаних у те шкриње, требало би их бацити, али увек се мислим: шта ако ми нешто затреба?






Bojan Budimac Bojan Budimac 23:39 18.05.2009

Re: uh...

Ипак, знам на основу твојих прича, у вашем случају вредело је.

Jes' vala, uz sve teškoće oko izgradnje (nedovršene) kuće i ogromne promene sredine i načina života nismo ni sekunde požalili.

Unfuckable Unfuckable 19:38 18.05.2009

dok sam čitao

ovu epopeju osetio sam nevoljno trzanje mišića...tikovi, dakle...
a lepo i duhovito (pa ništa čoveku u tim okolnostima i ne ostaje nego - smeh) ispisan tekst me ipak mami na dalje čitanje i neizbežni pad u ponor sećanja
Bud, zab'o si u bolnu ranu polovine čovečanstva. Iseliš se za par dana, a posle se oporavljaš - godinama. Najčešće bezuspešno, jer će uvek nešto biti po tim prokletim kutijama
Ali - ako izuzmemo sav taj redovni bluz sa majstorima, nosačima i šoferima bržim od misli - meni je i dalje neverovatna za izvesti (a, opet - mora se ) ta akrobacija sa svim tim brojnim (i poprilično nadrkanim, koliko sam skapirao) životinjama pa još na svoj toj vrućini.
majkomila
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:03 18.05.2009

Re: dok sam čitao

Ali - ako izuzmemo sav taj redovni bluz sa majstorima, nosačima i šoferima bržim od misli - meni je i dalje neverovatna za izvesti (a, opet - mora se ) ta akrobacija sa svim tim brojnim (i poprilično nadrkanim, koliko sam skapirao) životinjama pa još na svoj toj vrućini.
majkomila

Koji mačji hor sam slušao većim delom putovanja nisam ni spominjao, kakav februar, kakvi bakrači... bolelo je...
Jelena Gall Jelena Gall 21:26 18.05.2009

Re: dok sam čitao

Bud, zab'o si u bolnu ranu polovine čovečanstva.

pa jes, kad pogledaš, valja od mojsija krenuti, onda je čoveku ipak malo lakše, kao da mu/joj selidba nije samo njegova/njena (moram ove rodne distinkcije da pravim, vidim da je gore bilo neke rasprave, a čovek je ipak imenica s dva roda, jelte), nego je deli s čovečanstvom... :)
da sam, recimo, po kutiju s knjigama samo osamdesettrojici u ruke, koliko bi mi bilo lakše, ej!
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:43 18.05.2009

ствар навике и спремности

Постојао је период у којем смо Њања и ја променили за 4 година, 4 станова, у 4 града, у 3 различите државе са међусобним растојањем већем од 1000 км (додуше било је и 6 станова за 6 година, али то је неважно за причу).

Уједно, то су биле прве 4 године живота наше ћерке. Убрзо откако смо стигли у четврти град (све су кутије, наравно, одавно распаковане) решимо да прошетамо мало по Тексасу, да видимо где смо то стигли. Одлучимо се за Сан Антонио па кажемо ћерки "Еј, идемо следеће суботе за Сан Антонио".

Она на то устаје, иде до своје собе, и почиње редом да пакује све своје играчке у картонску кутију.
vishnja92 vishnja92 20:01 18.05.2009

Re: ствар навике и спремности

pa da.
zamisli ti predvecernju setnju na moru: u nekom momentu neoprezno resimo da skratimo put i presecemo, sto nas je nenadano dovelo iza ledja supermarketa. jedino sto smo rekli - "gle one kutije kaaaakooo su dooobreeee"...

ne znam da li je bitno koliko se daleko selis. znas da je bespovratno i da sve moras da poneses i da je to - to.
a zvuk izolir trake ne mogu da podnesem :)
Unfuckable Unfuckable 20:07 18.05.2009

Re: ствар навике и спремности

ja sam negde pred kraj teksta samo čekao da konstatuju kako su im "majstori" ubacili stvari u neku pogrešnu kuću !!!
marco_de.manccini marco_de.manccini 20:09 18.05.2009

Re: ствар навике и спремности

Па има велика разлика колико далеко се селиш.

Кад идеш далеко апсолутно све до мрвице се мора понети из једног покушаја. Нема враћања по још нешто, нема остављања код комшије, нема посебна тура за цвеће, инструменте, или нешто друго тако осетљиво...

Друго, не исплати се кола возити посебно, па смо њих попели на приколицу па смо лепо сами возили камион са приколицом преко континента (не треба посебна дозвола - само изнајмиш камион, окачиш и приколицу и вози).
Jelena Gall Jelena Gall 21:31 18.05.2009

Re: ствар навике и спремности

ćerka je vrh!
a kad se seliš daleko, obično otpada još nešto - pomoć prijatelja. kad sam se selila na 20 km napunilo se nekoliko automobila, provezlo se nekoliko tura, u narednih par dana preostale sitnice, i super. a na 300 km i jednom 1500 - što je bilo u kamionu, to je bilo tu. e, jedino što kontinent nisam menjala, a vala i neću
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:53 18.05.2009

Re: ствар навике и спремности

ćerka je vrh!

Да знаш да јесте. А ми нисмо знали да ли да се смејемо или плачемо.
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:10 18.05.2009

Re: ствар навике и спремности

Да знаш да јесте. А ми нисмо знали да ли да се смејемо или плачемо.

Izljubiti i izmaziti, što ste uveren sam i uradili
sentinel26 sentinel26 19:45 18.05.2009

Night life in Bodrum

Svaka čast. Koliko vidim ovo je izvedeno bez kolateralne štete.
Ja imam samo jednu mnogo manje komplikovanu selidbu nego što je ova tvoja, ali se ne usudjujem da je opišem.

P.S. Nijesi valjda smanjio "beleške na margini" zbog toga što te Vojo "prozivao" ? :))
Unfuckable Unfuckable 19:53 18.05.2009

Re: Night life in Bodrum

Night life in Bodrum

a da zaboravih :
Gambet je Zakon, dobro im je rečeno !
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:14 18.05.2009

Re: Night life in Bodrum

Svaka čast. Koliko vidim ovo je izvedeno bez kolateralne štete.

Što je najvažnije, sve ostalo je eto na kraju šala komika...
P.S. Nijesi valjda smanjio "beleške na margini" zbog toga što te Vojo "prozivao" ? :))

Ma idi bre posle ovakvog čaršava nisam znao šta bih još, a da ne budem optužen za skribomaniju...
Черевићан Черевићан 20:07 18.05.2009

котрол, ание

. . . .у досадашњим што личним што породичним сеобама погубијосам,
омању библиотеку љубавни романа, те волем
Комплет намештај двособног стана
Голф ком. 1, граораст, имо 14 година,гуме нове тубелес биле
Једну ташту
2 таста
хрчка
Акваријум сдве пиране
Другу жену, спрвом се растурах па мирих неуспело и још ме воле каже искоро телефоном
О ципелама и доњем вешу да не начињем набрајање . . .

Жалијо ми се неки дан , земљак , упознали се на градилишту ,трећи пут срећно прижењен са младом рускињицом келнерицом укафеу, лелујавом ко бреза наветруштини.треба вели да пресели нешто мобилијара на друго острво овдашњег архипелага гозо јер тамо ради . друга жена скојом је овде живијо ,малтежанка, му ствари избацила угаражу а брава неради па се брине да га неко неолеши,а имаји такви овуда.додуше ни незна шта му је фукса незахвална кадгаје истана ногирала и довела другог новог, боксера по занимању, од заједничких ствари наменула.а стицали пар година.
-а ти јесисе селијо , интересујесе док сисамо пиво
-па и нисам сем кад ево дођох намалту, иматоме
-немислим то него тамо коднас кад си се оженијо,па после
-ха,чуј, моју жену допратила браћајој скратким цевима и њезиним трбувом до зуба кодмене укућу
-аа, него немој јој случајно шта преписати има те заврне сам тако
-ма неверујем да би тела она а и пише сваки шес месеци уписму штанпано да ме воле и, уме то, нацрта срца избушена синдијанским стрелама, убои
-е то је већ нешто друго, моје мени никад писале нису
-па ија се надам
-само се недај , него јел ти то једина жена досад
-аха
-па колко си издржо нузњу
-штајазнам ,ево прошло 40 г за Ђурђевдан
-па ти си . . луд човек . . ајд здраво
-здра’о
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:20 18.05.2009

Re: котрол, ание

Ne znam kako da zahvalim za ovaj predivni blog u blogu, sem da evo napišem od sveg srca Vam hvala g. Čer, osećam se počastvovanim, zaista. Baš me slatko nasmejaste. Drugi put danas me oraspoložiste, ovaj put uzpivo.
dragan17 dragan17 20:19 18.05.2009

Zavidim

Ja imam samo dve torbe i malo vecu vrecu za odela. Ova moja nadoknadjuje, ali ni blizu
Ljuttko Ljuttko 20:56 18.05.2009

Ako mi ko veruje

pre pola sata sam mislila o seobi. Selila sam fikus visine oko 2 metra iz vrlo velike saksija kuće u ultragigamega biljni dom, na dnu jedno 2 kg šljunka i nepoznata količina zemlje preko. Guram tu saksiju po sobi tražeći joj mesto i mislim , ako su trojica trebala da je popenju na četvrti bez lifta spiralnim stepenicama koliko će ih trebati da je snesu dole a da ga ne izlome. Kad to vreme dodje, a doći će kao što je došlo i prethodnih, više od deset puta , moraću ga sirotog sunititi da ne gledam kako se muče i nosači moje drvo.
Tako da, imati omanju baštu a nemati siguran dom je malo manje ludo od imati stado domaćih životinja
Sve u svemu, pridružujem se mrziteljima kartonskih kutija i velikih plastičnih kesa sa idejom da jednom organizujem ritualno spaljivanje istih na lomači, ako li se tako rešim te napasti i toga da u moj život više ne ulazi ništa od pomenutog.
Ej, živote lutalico
vishnja92 vishnja92 21:11 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

Tako da, imati omanju baštu a nemati siguran dom je malo manje ludo od imati stado domaćih životinja

e, moj bendzamin (2m) je svaku selidbu otpatio, a jelki su dvaput pri selidbi lomili saksiju i eno je sad u plasticnoj.
oni manji su preziveli to bezbolnije ("manji" su od 20cm do 1,5 metar visine, o rastu u polje da ne pricam)

ne dam moje biljke!!!

vodim ih bre subotom redno na kupanje u kadi i pevam im i pricam, sta je njih briga sto sam ja podstanar?
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:14 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

Tako da, imati omanju baštu a nemati siguran dom je malo manje ludo od imati stado domaćih životinja

Mi jesmo imali siguran dom, taj stan u Istanbulu je naš, nego se nama ćefnulo da živimo na moru, a isti da rentiramo.

Sve u svemu, pridružujem se mrziteljima kartonskih kutija i velikih plastičnih kesa sa idejom da jednom organizujem ritualno spaljivanje istih na lomači, ako li se tako rešim te napasti i toga da u moj život više ne ulazi ništa od pomenutog.


BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:20 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

meni biljke ne uspevaju. tek sad vidim koja je to sreca
vishnja92 vishnja92 21:22 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

pridružujem se mrziteljima kartonskih kutija i velikih plastičnih kesa sa idejom da jednom organizujem ritualno spaljivanje istih na lomači

pomaze i kad gazis po njima a onaj tvrd karton se lomi... nije los osecaj.
Ljuttko Ljuttko 21:22 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje


Ni ja moje.
Jutros mi je ruža prooocvetaaaala, na balkončiću od metar i kusur.

ne dam moje biljke!!!

Ljuttko Ljuttko 21:26 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

Posle toliko seoba ti si kao i većina nas doživeo genetsku modifikaciju dela glave zaduženog za stacionarni život i samo je pitanje dana kada će krenuti da te kopka kako bi to bilo na nekom drugom mestu. Ionako kuća još nije gotova.


Mi jesmo imali siguran dom, taj stan u Istanbulu je naš, nego se nama ćefnulo da živimo na moru, a isti da rentiramo.

vishnja92 vishnja92 21:33 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

i samo je pitanje dana kada će krenuti da te kopka kako bi to bilo na nekom drugom mestu.

pazi kad ja pocinjem da bivam zadovoljna sto nemam tzv svojinu, tj nekretnine :)
lose je jedino sto zavisis od drugog - al kad pa ne zavisis?

jedino, htela bih stan sa ljudskom internet konekcijom....
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:35 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

Sve u svemu, pridružujem se mrziteljima kartonskih kutija i velikih plastičnih kesa sa idejom da jednom organizujem ritualno spaljivanje istih na lomači, ako li se tako rešim te napasti i toga da u moj život više ne ulazi ništa od pomenutog.

najbolja selidba moje drugarice iz nemacke iz stana u stan: ogromne kese za djubre, nista torbe, kutije i to. natrpala za 15 minuta sve krpice! i onda smo ih rolale niz stepenice sa treceg sprata
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:36 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

Posle toliko seoba ti si kao i većina nas doživeo genetsku modifikaciju dela glave zaduženog za stacionarni život i samo je pitanje dana kada će krenuti da te kopka kako bi to bilo na nekom drugom mestu. Ionako kuća još nije gotova.

Da znaš da nisi daleko od istine, ne smem da se usudim da napišem "u sridu"
Ljuttko Ljuttko 22:01 18.05.2009

Re: Ako mi ko veruje


A šta da ti kažem potvrdjena modifikacija eksperimentalno na velikom broju tretiranih uzoraka. Ja se, čak i kad sam najzadovoljnija smeštajem( a imam ohoho taj gen i potrebu i za stacinarnim životom kako godine idu) nadjem u situaciji da merkam neke prozore i balkone gde god da sam . Sa idejom da se život u nekom prostoru i mestu može osetiti samo ako tu provedeš sva 4 godišnja doba. Da nam je onaj odozgo dodelio malo više vremna na zemlji lepo bi bilo probati ali bez nepotrebnog prtljaga
Poneko i uspeva. Moj prijatelj je pre oko 20 godina započeo svoje putovanje svetom odlaskom u Au transibrskom železnicom, za početak. I dalje je manje više na putu sa kontinenta na kontinent, iz zemlje u zemlju, retko sa više od 2 kofera

Da znaš da nisi daleko od istine, ne smem da se usudim da napišem "u sridu"

dunjica dunjica 15:37 19.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

ne dam moje biljke!!!


Ja sam tu prelomila - za njihovo dobro. Taman kada stasaju, ja moram seliti, ono... na velike daljine. Onda sam uvela tradiciju da ih poklanjam u dobre ruke prije selidbe. I da znaš, svuda uspijevaju barem kao kod mene, obično mnogo, mnogo bolje. Eh...
NNN NNN 20:08 19.05.2009

Re: Ako mi ko veruje

ne dam moje biljke!!!

vodim ih bre subotom redno na kupanje u kadi i pevam im i pricam, sta je njih briga sto sam ja podstanar?


BebaOdLonchara
meni biljke ne uspevaju.
To je zbog uniformi
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:07 18.05.2009

Prva selidba u Budimpešti

Prva gajba Budimpešti mi je bila mala ali vrlo simpatična garsonjerica u Panonia ulici (13. kerulet). Nasledio sam je, da tako kažem, od Miroslava Mandića koji je za bazu jednog dela svog desetogodišnjeg projekta Ruža lutanja izabrao Budimpeštu i u njoj boravio ne znam koliko meseci. Elem, kad je odlazio ubedili smo gazdu, inače taksistu, koji ju je iznajmljivao uglavnom na kraće periode turistima, da je iznajmi meni na tada neodređen broj meseci.

Dil je bio takav da on subotom dolazi da promeni posteljinu i peškire i malo pospremi, super. Elem, moja ex i njen sin su bili još uvek u NS, a ja sam, kao što onomad opisah, pokušavao da stanem na noge junačke. Ex je prelomila i u avgustu se doselila, s tim da će nam se sin pridružiti u septembru kad počne škola. U to vreme je bio kod babe i dede u Subotici.

Onda nam je njen ex, koji se upravo selio u Minhen, a u Budimpešti je posedovao takođe garsonjericu, ali liveable za troje jer je imala galeriju pa se od 40 kvadratnih metara dobilo 60, ponudio tu garsonjeru dok ne prodamo stan u NS-u i ne kupimo svoj prostor u Bp. Što da trošite pare na rentu, kad će to ionako zvrjati prazno. Super.

Dade on nama ključ pre odlaska u Minhen, ali nam skrene pažnju da se ne selimo pre štajazam nedelje popodne, jer će njegov tast doći za vikend i biti u garsonjeri. Dobro. Dođe nedelja popodne, spakujemo jednu turu Jugom, odnesemo tamo, vratimo se po drugu (opet paradoks, došao sam sa jednim koferom u februaru i sve je stalo u tzv. prtljažnik Juga, a sada u avgustu mi treba dve ture dupke punog auta). Ispraznimo stan. Dogovor sa gazdom je bio da ubacimo ključ kroz prozorče na ulaznim vratima, ali je više puta naglasio da nije bitno da se iselimo u dan kad nam ističe kirija, tri četiri dana ne menja na stvari, on ionako neće dolaziti pre sledeće subote.

Pred vratima pitam Viki da ubacim ključ, kaže da, nećemo se više ovde vraćati šta će nam ključ. Sigurno? Sigurno. Veselo ubacim ključ kroz taj svetlarnik.

Odvezemo se do Gabijeve garsonjere, kad ono ključ neće u bravu. Neće pa neće. Sigurno je ključ iznutra. Nije nam još uvek jasno šta se dešava, kad neko počne da otključava. Razgaćeni tast. Uuuuups! Njima su se kola pokvarila pa se eto vratili... Da, video je stvari pa mu nije bilo jasno, da li hoćemo da uđemo. Nećemo hvala, a u glavi počinje da bubnja gde ćemo dođavola spavati!

Da skratim priču, bilo je između ostalog uzaludnih pokušaja da nekim drotom upecam ključ taksistine garsonjere nazad. Vraga! Baš sam ga dobro ubacio. Da banemo Igoru koji ima dvomesečnu bebu, a nema telefon (da ga pripremimo), nam se nije dalo. Na kraju posle ne zna se koliko peripetija smo završili u nekom hebenom pansionu na obodu Budimpešte, dobrano posle ponoći.

Duboko sam uveren da se samo u emigraciji mogu tako glupe situacije desiti. Da sad ne opisujem suspens sa kojim smo u ponedeljak uveče turili ključ u bravu Gabijeve garsonjere.
Jelena Gall Jelena Gall 21:34 18.05.2009

Re: Prva selidba u Budimpešti

vidi ga što je prošvercovao još jedan blog u blog!
pardon, produženo-proširenu belešku na margini, a kukavički je turio u komentar, hahahaha
odoh ja da radim, inače teško meni ako ostanem ovde :)
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:43 18.05.2009

Re: Prva selidba u Budimpešti

odoh ja da radim, inače teško meni ako ostanem ovde :)

Kud ćeš sada kad će sad biti najlepše ...

Treba li da pišem još jednu beleškicu i da je švercujem kao komentar o selidbi iz Militär str. 10 (Cirih, naravno) u Novi Sad. Koja počinje tako što kamiJondžija odvaljuje 3 kubna centimetra maltera sa terase prvog sprata (misleeem pa tamo nema baš puno mesta za parkiranje TIR kamiona) i pratećih reakcija iz dućana preko puta?

Neću šalim se, nekom drugom prilikom, možda.
shumska shumska 19:40 19.05.2009

Re: Prva selidba u Budimpešti

Nasledio sam je, da tako kažem, od Miroslava Mandića koji je za bazu jednog dela svog desetogodišnjeg projekta Ruža lutanja izabrao Budimpeštu i u njoj boravio ne znam koliko meseci. Elem, kad je odlazio

ponosni sam vlasnik svih nastavaka Ruže lutanja već više godina - a ovo je sjajno mesto da se time i veselo pohvalim!
p.s. mislim naravno na sve Mandićeve knjižice, gde je u nastavcima opisivao svoja "hodanja"/putovanja....
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:43 19.05.2009

Re: Prva selidba u Budimpešti

ponosni sam vlasnik svih nastavaka Ruže lutanja već više godina - a ovo je sjajno mesto da se time i veselo pohvalim!

Jeste, ali i meni (tužno) podsećanje da se s Miroslavom nisam video od 2002. Moram ispraviti kad dođem sledeći put.
mrvicak mrvicak 21:35 18.05.2009

aha

"Mali predah od geopolitike. Nadam se da je prijao vama koliko meni."

Ma i inače ažurno pratim, te nije da mi dosadilo, ali ovo je leglo baš onako potaman
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:14 18.05.2009

Re: aha

Ma i inače ažurno pratim, te nije da mi dosadilo, ali ovo je leglo baš onako potaman

Drago mi je čuti
radojicic92 radojicic92 23:07 18.05.2009

...

Da ne govorim o mački (Herijet) koju u životu nismo dodirnuli, jer je takav namćor da nas gleda kao niža bića, ili Žapcu mačku koga niko osim nas dvoje nikad nije video uživo (sva sreća imamo fotografije, pa se ljudi mogu uveriti da ne izmišljamo 7. mačku).


jesu i dalje takvi ovo dvoje?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana