Nedavna vest RTS, dostupna na http://www.ekoforum.org/index/vest.asp?vID=3443 , me je naterala da se zamislim i postavim gornje pitanje. Izdvajam: 'Šezdeset vetrenjača visine 100 metara i širine lopatice 46 metara, biće izgrađeno pored puta Dolovo-Kovin kod Pančeva...' Pri tome se radi o lokalitetu za koji je Zavod za zaštitu prirode Srbije dao pozitivno mišljenje (istovremeno dajući negativno mišljenje za dve druge lokacije).
Južni deo područja predviđenog za kovinski vetropark je tek nekoliko kilometara udaljen od Dunava i životnog prostora naših orlova belorepana Haliaeetus albicilla, koji su, naročito u zimskoj oskudici, skloni lutanju.
Navešću samo jedan primer, iz Norveške, iz izveštaja iz sezone gnežđenja 2006. Radi se o arhipelagu Smøla, koji predstavlja međunarodno priznato Značajno područje za ptice (IBA) upravo zbog gustine tamnošnje populacije belorepana - najvećih orlova Evrope. Tada su 4 ptice pronađene mrtve, od kojih dve presečene napola krilima vetrogeneratora, dok se 30 drugih nije vratilo svojim gnezdima (http://www.birdlife.org/news/news/2006/02/norway.html ). Veći deo vetroparka je udaljen i teško dostupan, pa je verovatno da je veći broj mrtvih orlova ostao neotkriven.Neposredno zapadno od područja predviđenog za kovinski vetropark gnezdi se globalno ugroženi stepski soko Falco cherrug. Nedaleko na istok od njega, na zapadnom rubu Deliblatske peščare, posmatrao sam globalno ugroženog orla krstaša Aquila heliaca. Pride, unutar (ili na rubu) te lokacije je zaštićeno područje Crna bara, između Kovina i Deliblata. I sada se setite, ovo je lokacija koju je Zavod smatrao prihvatljivom (ili makar prihvatljivijom od druge dve..).
Malo matematike, 46 metara dužine krila x 2 = 92 metra prečnika obe lopatice, plus bar 3 metra generatora u sredini, dakle, sigurno 95 ili i više metara u prečniku pogubno usisnog kruga. A taj krug usisava i ptice koje se nađu par metara izvan domašaja krila generatora, pa slobodno možemo reći 100 m prečnika, pa tako 60 puta....
Time čitav potez Dolovo-Kovin (30-ak km) na visini izmedju 50 i 150 metara postaje smrtonosna barijera - ujedno visini leta krupnih ptica (jedno istraživanje kod nas već izumrlog crnog strvinara pokazuje da on samo 25% letova izvodi u većim visinama, a 75% u visini krila vetrogeneratora).
Da se vratimo pitanju iz naslova, ukoliko dobijanje ekološki 'čiste' energije vetra s takvom lakoćom ubija najređe, najugroženije i najznačajnije predstavnike ornitofaune, koliko je ta energija zaista 'zelena'?