Pišem sebi priču – sa nadstrešnicom – u koju ću moći da se odvedem kada ne mogu do mesta na kojima me čekaju. Pročitam povremeno one koje sam opremila za druge – svi su još uvek u njima –
– složićete se da budem dobro i: kod mene
Sa mirisom trave. i zvucima.
Jastucima od belog veza.
Krevetom za duga gledanja u nebo. I ogledalima na krugove.
Sunčanim satovima. I pesku u čašama.
Nabrajanjima.
Stolicama za doneti i poneti:
pogledajte kako ih biraju: tako napisane svako će doneti najudobniju: i sedeti taman koliko želi. Ako ovde otkrije nenadano, može da zameni.
Jedan je stalno govorio nema veze
drugog se sećamo po naslovima svakog iskaza.
treći je treći.
i jedan prvi. koji želi da bude poslednji.
ali,
da vas ne buni: ovde sam sama.
Prijateljima služim slatko od belog duda i njihove misli, umotane u rolnice koje se lako vare.
Namernici su slobodni da izgovore sve što im se učini da može nestati: ako to ne učine.
- Knjige na policama od građe koja se u njima mogla naći.
- Na zidu naspram vrata: kolaž od cveća koje sam dobila ili poklonila: otvorena forma
Sećate li se onih trenutaka u kojima ćutim, okružena osmesima i naslonima: tada svratim da zalijem kockice koje tek treba da procvetaju..........
- Prostirke dezena koji se prelivaju na mene meseca.
radost. nečujna.
A kada pevam, namestim tako da me čuje samo onaj čija je pesma.
I crtam lice pevača, koji peva moju.
Izvesno je da sam dobra u velikim spremanjima. Dugo traju i ostavljaju svetlost.
Izvesno je i da volim tu reč:
Izvesno.
I da je pišem, da bih znala gde mogu da je pročitam. Još više: da je ne bih tražila.
I da: retke su prilike kada svraćamo u nečije kod mene........ zanimljivo mi je da razmišljam zašto. i kako izgledaju...... neka
A ima i tajna: za otkrivanje: o prijatnom ćaskanju baštovana