Bon Jovi - New Jersey

roseblue RSS / 25.05.2009. u 18:02

Prvi muzički album, tj. kaseta koju sam kupila je BON JOVI. To je bilo negde 1989, bila sam 4. razred osnovne škole. Sećam se kako sam se s puno ponosa uputila u Robnu kuću Beograd, u okviru koje je bio i odeljak sa pločama i kasetama, zaobišla rafove s dečjim pesmicama i otišla pravo ispred rafa na kojem se, u tri reda, šepurila kaseta Bon Jovi – New Jersey.

Čitala sam o ovom bendu u POP ROCK-u, čini mi se da je tada počeo da izlazi i ĆAO. Te novine su bile pune nekih grupa, meni nepoznatih, a niko u okolini nije znao da mi objasni ko su oni, šta pevaju. Imali su duge kose čupave, tetovirana tela, nekako su mi izgledali bajkovito... Tako su mi bili različiti od svega što se serviralo nama deci, muzike koju smo slušali na rodjendanima i ekskurzijama, Magazin, Novi fosili, Plavi orkestar, Bijelo dugme, Riblja črba, Lepa Brena... Ta muzika me je uvek nervirala, više sam volela da slusam Kolibri i Dragana Lakovića... Ali ovo me je baš zaintrigiralo...

E sad, izbor na Bon Jovi je pao jer nisu izgledali mnogo divlje. Bilo je tu još grupa koje su mi se svidele. Naravno, nisam znala nijednu pesmu, već sam procenjivala na osnovu lepote pevača. Najlepši mi je bio Axl Rose – G’n’R, ali i Sebastian Bach iz Skid Row, ali to nije dolazilo u obzir. Zamislite da se pojavim kući s kasetom na kojoj su čupavi i išarani muzičari, pa odmah bi u kanti završila. (tada su, za one mladje, albumi bili originalni, i bilo je tu puno slika i tekstovi pesama) Elem, New Jersey je izgledao vrlo neutralno, Jon Bonjovi je bio pravi slatkiš, dečak iz susedstva, imao je malo dužu kosu, doduše, al bile su to osamdesete.

Čim sam došla kući, ubacila sam kasetu u svoj mali kasetofon marke STYLANDYA (valjda se tako piše) i bez premotavanja je preslušala. Ništa nisam razumela, nisam znala reč engleskog, ali mi se svidela muzika. Bilo je to skroz drugačije od svega što sam do tada imala prilike da čujem. Neke pesme su mi se svidele na prvo slušanje, pa sam ih kasnije deo besevesti premotavala: “Bad medicine” – uhhhhhh, “I’ll be there for you” – srceparajuća balada, “Born to be my baby” – romantično i žestoko…

Kasnije su sve moje drugarice presnimavale ovu kasetu od mene. Još malo kasnije nam je dosadila. Došli su neki novi momci, neke nove grupe, neke bolje stvari… Još, još kasnije je došla kriza, jedan muzički vakuum, kaseta nije bilo, ponekad bismo uhvatili nešto na MTV koji se puštao na III kanalu, Bon Jovi nam se izljigavio nekako. Sve neki spotovi s lepuškastim manekenima, neke pop baladice… Nije me to više zanimalo.

Danas se setih, ovih dana biće 20 god. od moje prve kupljene kasete. Još uvek je imam, al’ mislim da nije više slušljiva, kasetofon ni nemam. I mislim kako sam k’o klinka kupovala samo originale, a sad nema šanse da sebi priuštim sve originale CD – ova koje želim.

Atačmenti



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

elkris elkris 21:02 25.05.2009

Bon Jovi

Gde me nadje sa temom ?






preporuka, naravno
miloradkakmar miloradkakmar 22:22 26.05.2009

Dobra odluka

Prvi muzički album, tj. kaseta koju sam kupila je BON JOVI.

Bila je to dobra odluka.
Ništa nisam razumela, nisam znala reč engleskog, ali mi se svidela muzika.

Pre koji dan slušao sam poeziju na jednom stranom jeziku. Nisam se trudio da išta razumem, uživao sam u melodičnosti i boji glasa.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana