orbital
"...imao sam san. I sada ga imam, ali kao i da ga nemam. Pa, pitam se sta je strasnije: imati san i izgubiti ga ili imati san kojeg kao da vise nema, a tu je - tek da podseti da postoji; ruga se slikama, predosecajima, autisticno prkoseci stvarnosti..."
Budim se i spavam, i tako naizmenicno - iz dana u dan.
Povucen pred prostotom, senzibilisan na neukus, nem pred ljudskom gluposcu...
Sve u svemu, postojim.
Iznad svega - zivim. Pa i nije mi za zameriti, zar ne?