U kojoj susednoj zemlji se dešava sledeća priča? Ljudi obučeni u uniforme saobraćajne policije zaustavljaju auto na autoputu, opljačkaju putnike, vežu ih za banderu i zapale automobil.
Jedna prica za laku noc svim nasim klincima
Jednog majskog jutra visoko na nebu letela su dva oblaka. Okupani sunčevim zracima lagano su klizili nebom, jedan putujući sa severa, a drugi sa juga.
Severni oblak je bio veliki, siv i namrgođeni deka, koji je od težine kišnih kapi sporo jezdio svojom stranom neba, potpuno sam. Drugi oblaci su ga se plašili, a kružila je priča da su ga zvezde jedne noći videle kako je uz tresak i munje pojeo par oblačića koji su se usudili da mu priđu. Kada bi zagrmeo,
Čitam zadnjih dana dosta tekstova o putovanjima u Lijepu moju, o krstarenju jedrenjakom, konobama…i tako…sve mi nekako dosadno. Kao domàća cura, osjećam moralnu obavezu da vas provedem nekim možda medijski malo manje zastupljenim dijelovima. Primijetit ćete akcente prilikom prvog spominjanja nekih imena ili pojmova. Ne znam za one duge, uzlazne ili silazne. Meni su svi kratki i isti.
Rovìnj, Porèč, Pula, Fažàna, Novigrad, Vrsàr, Rabac, Labin…svakog nešto veže za određeno mjesto, no ako se uputite u Istru ovih dana ili…nekad u budućnosti, ne
Srbija, koja je nekada za Bugarsku, Rumuniju i Mađarsku bila Zapad, doživela je da ona postane Bugarskoj istok na zapadu, a Bugarska njoj Zapad na istoku.
Dovoljno je deprimirajuće da je za građane Srbije Bjeljina ono što je nekada bio Trst , a Bosna njen Zapad.
Puna su nam usta kako je Srbija lider na Balkanu, u regionu, ili kako hoćemo to da budemo, samo što nismo postali, te kako je ovaj ili onaj državnik, ministar ili strani zvaničnik izjavio upravo to.
Lepo je čuti ono što nam lepo zvuči, lepo je čuti i lepe želje ali nije lepo kad sami sebe lažemo
Ako se ne svadjate, niko na svetu neće moći da se svadja sa vama. /Kompenzirajte uvrede ljubaznošću. /Biti ljubazan znači biti nepobediv. /Ko zna da ne zna - najveći je. /Oni koji znaju ne govore, oni koji govore ne znaju. /Sekira prvo udara na najviše drvo. /Onaj ko stoji na vrhovima prstiju, ne stoji sigurno. /Onaj ko žuri ne stiže daleko, onaj ko pokušava da sija gasi svoju sopstvenu svetlost. /Ograničiti sebe je izobilje. /Najmekše stvari na svetu pobedjuju one najtvrdje. /Nema ničeg na svetu nežnijeg i slabijeg od vode, ali uprkos tome, za napad na stvari koje
Ko jos posle najnovijih dogadjaja moze da kaze da ne pripadamo svetu?
U protivnom ćemo se svi zajedno stideti zbog svoje ravnodušnosti. Iz otvorenog pisma CRCD ministru Čipliću povodom ograđivanja žicom novobeogradskih Roma
Stideti se. Zbog ravnodušnosti. Zbog površnosti. Zbog političke promocije, bez posvećenosti i doslednosti. Zbog ad hock akcija bez epiloga, nedoslednosti,
< ... šuma se odjednom protegla, i onda naglo skupila; da me je neko pitao reklao bih da sam osetio kako se cela šuma pomerila; a opet znaka tome nije bilo; negde u pola noći sam osetio da se nešto desilo; mali zemljotres tačno usred mog sna ... >
Za snove kažu da mogu svašta. Svašta.
Marija je stajala iznad mene. Bio sam i dalje do pola usnuo, a od pola budan. Nešto je opet jarko svetlelo na njenom domalom prstu. Ličilo je na snoviđenje.
Izlazi Žorž iz kafane koja liči na brod. Terasa je ogromna i ustvari ima oblik palube. Bilo kako bilo, njegov hod je ostavljao utisak kao da se stvarno kreće po palubi nekog broda na nemirnom moru te ga vjetar tera čas lijevo čas desno. Vjerujem da se i Žorž osjećao kao da ima morsku bolest. A kako i ne bi, još sunce bijaše visoko kad je bacio sidro iza jednog od mnogobrojnih šankova. Vjerovatno o svemu ovom vam pisao ne bih da našeg "mornara" nije spazio lokalni šerif koji je svratio čisto da provjeri poštuje li se zakon države Teksas i da li su gosti orni da napuste ovaj brod
Gledam u ženu i ne verujem da to govori. Znam da je trebalo do sada da naviknem na takve stvari, ali mislim da to nikada neću uspeti, pogotovo kad tako nešto čujem od prosvetnog radnika, u ovom slučaju, od jedne učiteljice. Upoznale smo se slučajno i ona o meni ne zna ništa, osim da imam dvoje dece školskog uzrasta. Počinjemo priču o školstvu i ona kaže da ne zna šta sad hoće sa tom inkluzijom.
-" Eto ja imam u razredu dečaka koji ne čuje dobro i nije njemu mesto u redovnoj školi, već u specijalnoj. Znate, njemu će tamo biti bolje".
Tunis, kao i sve arapske zemlje, raj je za ljubitelje cenjkanja i majušnih radnji punih svega i svačega. Raj je i za poklonike proizvoda od kože i keramike, nakita.. Postoje i u Tunisu radnje sa fiksinim cenama, što u praksi znači sa najvećim mogućim cenama koje su naravno podložne pregovorima u zavisnosti od toga koliko čega kupite. Radnje se nalaze po hotelima i te su naravno najskuplje, na šetalištima oko hotela i u sukovima unutar medina. U jednoj radnji
Gost autor na blogu: Zorana Tešić, majka pok. Natalije Tešić.
17.03. 2009.god.
Odlazimo u DZ radi popunjavanja kartona za jasle. Pošto znam da je za upis u vrtić potreban i pregled krvi dece, odvodim Nataliju u privatnu laboratoriju da joj urade kompletnu krvnu sliku nekoliko dana pre ovog datuma. Sa tim nalazom dolazimo 17.03. 2009. godine na pregled kod dr Radović i da nam popuni zdravstveni karton koji smo dobili u vrtiću. U tom nalazu krvi se otkriva da je vrednost hemoglobina 106 što je ispod normalne granice
Slikajući samu sebe kakva će tek biti, Olja je demonstrirala ne samo svoju vizuelnu fantaziju i svoju estetičnu prekogniciju, no i vlastitu moć da se razvoj ćelija, rast njenog sopstvenog tkiva, njeno privatno, fizičko lice u tolikoj meri podredi unutrašnjem diktatu i ambicijama njene prevelike duhovnosti.