Ovo je jedna od najzanimljivijih formi koje se mogu videti na nebu, vrhunsko, umetničko delo prirode. Nalazi se u sazvežđu Corvus (Gavran). Prvi koji ju je zapazio bio je Vilijam Heršel, 1785. godine.
Jedna od najpoznatijih fotografija nekog objekta dubokog neba. Naravno, snimljena je pomoću ST "Habl"
U stvarnosti ova fotografija predstavlja sudar dve galaksije. Vidimo, u vremenu zaleđene, trenutke kada gigantski oblaci gasa i prašine u svom komešanju izazivaju ubrzano i burno formiranje rojeva novih zvezdanih.
WeChat grupa Pomoć Srbima jedna je od retkih grupa Srba u Kini u kojoj nema suvišne priče ni off topica. Svakog prvog u mesecu, njen osnivač Igor Stanković objavi početak nove humanitarne akcije. U objavi uvek stoji informacija o projektu za koji se tog meseca donira ili o porodici kojoj ćemo pomoći. Akcije traju od prvog do petog u mesecu, a prilozi se doniraju preko WeChat-a, koji je u Kini i sredstvo plaćanja. Svako od nas u grupi pošalje prilog u vidu ’Red pocket-a’, a Igor ga otvori i prebaci na svoj račun. Istovremeno, potvrdi prijem novca, tako da svi javno vide koliko
Slabo se kod nas jede riba, obično samo kad se posti a i onda se ljudi preganjaju jel baš mora. Kao i za svako drugo jelo, najveće je umeće da se spremi a da na kraju rezultat ne bude "samo riba". S obzirom na smanjen izbor sveže ribe kod nas, izabrao sam nešto što svako može da napravi a i nadam se da ne bi trebalo da bude toliki problem da se nađe sveža pastrmka. Pored toga ide i prvi maj pa malo da se napravi pauza od "teškog rada" i prvomajskog uranjanja.
Ja ovde nisam koristio pastrmku
....ако пожелимо да схватимо садашњицу не смемо следити традицију која је дели на примарну и секундарну.
мало ли је ,ако у овом, по свему судећи слуђеном времену, у којем живимо успемо да контролом и овладавањем тела досегнемо и овладаност мислима те тако постигнемо социјалну хармонију са окружењем неговајући на тај начин (не)подељен ризик нових могућности.
Dosadna noćna smena bila je tačno na svojoj polovini - sat je pokazivao 2 - kad je mašinovođa instinktivno pogledao na sat istovremeno kočeći da bi ztaustavio kompoziciju na samo nekoliko kilometara pred svojim krajnjim odredištem: kasarnom „Stevica Jovanović" u Pančevu. U pitanju je bila poslednja etapa od železničke stanice „Topčider", na inače redovnim periodičnim turama kad jedinice idu i vraćaju se sa gađanja na Pasunljansim livadama.
Uz škripu točkova po šinama voz se zaustavio. I onda je mašinovođa čuo još jedan neobičan zvuk: posle treska od doskoka na kamenje kraj koloseka kad je poručnik koji je pratio vozila natovarena na teretne vagone iskočio, čuo se još jedan, tup udarac. Mašinovođa izađe iz lokomotive a pred njim mladi oficir nauznak leži kao proštac. U nesvesti.
A na vagonima koji se pružaju nazad u mrak - nema ničega.
Ni kučeta, ni mačeta, ni tenka, ni topa. Ničega.
Evo nas, dakle, u Jen Đin sitiju, na samoj granici sa Severnom Korejom gde sutra igramo utakmicu sa ekipom Janbien. U gradu živi oko 2.5 miliona ljudi, pretežno Korejaca, priča se korejskim, natpisi su dvojezični. Budući da je granica blizu, ima dosta onih koji su tokom poslednjih decenija dolazili i nastanjivali se ovde.
Pustilo Haradinaja. Znala sam. Ne zato što se pravim pametna, nego zato što sam te filmove već par puta gledala, čak u njima igrala i epizodne, novinarske uloge. I oba su se završila kao danas francuski. Doduše, tada je ovaj sa Haradinajem je bio tako kratak da bi ga manje pažljivi gledaoci u treptaju propustili, dočim je istotematski u kome je glavnu ulogu igrao Agim Čeku potrajao dovoljno da na mene ostavi neizbrisivi trag. Daklem, ništa ne prejudiciram, insinuiram, samo evociram.
Odabranici, izabranici, ponositi čuvari magle! Ne Londonske magle, ne magle kišnih šuma, niti magle koju stvara isparavanje veličanstvenog Amazona, ne, čuvari magle istorije svog naroda. Ako ih ima i u drugim narodima, to me ni malo ne teši iako znam da je toga i takvih malo, vrloveoma malo u razvijenim i odavno uređenim državama. Uzmimo npr Veliku Britaniju. Ni traga od magle u vezi sa Henrikom VIII. Sve na tacni, ženidbe, ubijanja svojih žena, raskid s Papom i ostala sranja.
Srpski čuvari magle vrloveoma često izvlače na videlo dana magloviti podatak
Reših da napišem ovo pošto me za recept više njih juri već duže vremena a ne može na parče salvete da stane. Pošto naša kuhinja tradicionalno podrazumeva priličnu upotrebu mesa, ni ovaj recept neće da odudara mnogo od tog šablona. Ovo je jelo koje se sprema kada imate dovoljno vremena (treba 4 sata, oko jedan sat za pripremu i tri sata za pečenje), kada vam dolazi veći broj ljudi (10 - 12) i kada hoćete nekog gurmana stvarno da ugostite. Evo da se vidi kuda idemo na kraju:
Nego
Пре него што сам дошао у Србију читао сам занимљиву књигу о овом делу света, под називом „Тигрова жена". Кад човек овде живи увиди да су апсурди књиге много чешће истинити него што се мисли. Књига се, додуше, не бави склоношћу српских власти да избегне одговорност и пребаци је на некога другог. Али то је, на жалост, одлика
Prijatelju,
Ne vidim drugi način da ti o ovome govorim osim u ovom obliku. U obliku prepiske kakvu smo, samo u pojedinim periodima naših života, vodili. Da budemo precizni , o prepisci se i radi. O 'ličnim pismima koja bi trebalo da pripadaju svima'.
"Svaki čovek ima cenu, ali ja ću, ipak, novac ulagati u one levo i desno. Jer, dokle god čujem žamor sa obe strane čini mi se da sam na dobrom putu."