...When a man named Al Capone
Tried to make that town his own
And he called his gang to war
With the forces of the law ...
Paper Lace, The Night Chicago Died, 1974
Ima toliko toga sto hocu da kazem. Ima toliko utisaka. Bice vremena i prilika. I za “analiticniji” blog o pravnom utemeljenju dolaska misije, da odgovorim na vrlo zanimljivom postu profesora Jovica i jos nekima, o de facto i de jure podeli, o pravoj meri nuzne reakcije zvanicnog Beograda... I o Milosu Jovanovicu i kako bi trebalo protiv njega
Dragi blogeri, ovaj terac je nastao kao odgovor na Artemijevo pismo, u kome on poziva na smrt. Ponovo i bez srama.
Iako na prvi pogled deluje shaljivo, vishe je odraz besa, nemoci i nezadovoljstva izazvanih pogreshnom politikom koja je vodjena u poslednjih skoro 20 godina, koja se reflektovala na nas obichne gradjane u glavnom destruktivno po normalan zivot, koji je bahato negiran i monsruozno unishtavan.
Autori su do sada Unfuckable, Dragan Vujanovic i moja malenkost.
Pozivate se da se nadovezete i dopunite ovo shto je napisano.
Ja l se biju na popina vile,
Uz ime Vojislava Koštunice i Borisa Tadića za vjeke vjekova će se kao jedan od najvažnijih i nezaobilaznih podataka pojavljivati „Nezavisnost Kosova“. Kada naši čukun čukun čukun unuci budu učili istoriju u knjigama će pisati: Za vreme vladavine Vojislava Koštunice i Borisa Tadića Kosovo je proglasilo nezavisnost. Pre toga Crna Gora. Hiljade ljudi napustile su zemlju. Sve zajedno bar milion ljudi nije htelo da živi u državi koju su vodila ova dvojica. Kada je Kosovo početkom 21. veka proglasilo nezavisnost ljudi u Srbiji su razbijali svoju državu, svoje gradove, svoje ulice, napadali, tukli, plašili svoje sugrađane.
Vreme je da se sprovede onaj misteriozni akcioni plan o kome smo svi slušali a ništa nismo čuli mesecima. Gospodin Jeremić pre neki dan je u tom smislu zapretio:
"Srbija će svim raspoloživim merama, izuzev sile, reagovati na protivpravni akt vlasti u Prištini"
Još je žešći bio gospodin Đelić rekavši da će Srbija, ukoliko dođe do protivpravnog proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije, pribeći arsenalu diplomatskih i pravnih mera.
A naš najveći heroj nad herojima, premijerov vitez diplomatskog stola, koji je do poslednjeg trenutka na očigled sve svetske javnosti furiozno pregovorao deleći najvećim svetskim moćnicima diplomatske šamare i krošee sve dok mu nije ponestalo snage, na kraju je, onako s poda doviknuo još jednu diplomatski savršenu misao:
"Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova i Metohije, a već od sutra ministri i predstavnici Vlade Srbije biće u pokrajini svakodnevno, kako bi se obezbedio normalan život Srbima i ostalim nealbancima, rekao je Samardžić." Verovatno cinik u vama progovara "eh kad bi samo ostao tamo". Naravno manji broj vas zabrinuto se pita "a ko će brinuti o nama koji smo ostali ovde??"
Sada, kad je kosovska skupština (ponovno) proglasila nezavisnost Kosova, postavlja se pitanje – kakve će biti posljedice ovog proglašenja, i – što slijedi?
Iako se u javnosti stekao dojam da je samo proglašenje već dovoljno da stvori neke posljedice, treba upozoriti da to nije nužno točno. Kosovo je prvi puta proglasilo nezavisnost 2. jula 1990, pa se – samom tom deklaracijom – nije ništa dogodilo, jer ju tada nitko nije prihvatio. Također, treba se sjetiti i da su mnoge druge regije u Jugoslaviji proglašavale nezavisnost, ali da te deklaracije također
Premijer Koštunica optužio je predsednika SAD-a i "njegove evropske sledbenike" za stvaranje "lažne države Kosovo".
“Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova.”
"Temelj lažne države čine bombe", ocenio je premijer.
I vrhunac: “Razbijen je i Mek Donaldsov restoran na Terazijama.”
Kao muž koma žena nabija rogove već decenijama i kada napokon proglasi razvod on odluči da se definitivno i konačno rastane
Danas je, najverovatnije, kraj jednog procesa i jedne zablude. Nakon skoro decenije, Kosovo je spremno da proglasi nezavisnost - vreme ispipavanje pulsa, puštanja probnih balona i sličnih akcija izgleda da se završava. Iscrpljujući pregovori doneli su samo saglasnost u nesaglasnosti - obe strane čvrsto su ostale na nepomirljivim pozicijama, sa kojih i nisu hetli da se stvarno pomere - a i nejasno je šta bi kompromisno rešenje bilo, sem možda zamrzavanja konflikta na određeno ili neodređeno vreme. Albanska strana insistirala je na nezavisnosti u okviru koje se mogu uspostaviti partikularna rešenja, recimo status manastira, a srpska je insistirala na svemu sem toga, da bi pre svega simbolički očuvala jedinstvo Srbije - de facto nezavisnost, a de jure ostvarenje minimalnih prerogativa srpske državnosti na Kosovu. Potreba da Kosovo „ostane" u Srbiji po svaku cenu ima status „incest-tabua", fantazma na kome se zasniva identitet većine Srba i dominantne političke elite Srbije - kao „srce Srbije", njena „kolevka", ono bez čega se ne može zamisliti, Kosovo je fundamentalna komponenta političkog, koliko i individualnog, etničkog „ja": biti Srbin znači imati Kosovo u Srbiji.
The situation in Kosovo is "a car wreck about to happen,” it has caused a steady decline in U.N. legitimacy, and, in the end, it’s all Europe’s fault -- at least according to John Bolton.
Bolton, the U.S. representative to the U.N. in 2005 and 2006, spoke on Friday in Washington at an event entitled, “The Implications of Kosovo’s Independence for U.S. Foreign Policy.” And what are those implications, according to him? Little more than a chance for the U.S. to get back at Europe for its criticism of America’s post-9/11 international blunders.
Calling Kosovo’s
Gospodo sa B92, ko vas plaća da nas tako providno lažete?!
Kako vas nije sramota da obmanjujete domaću javnost i plasirate lažne vesti da je Kosovo nezavisno?
Da li ste vi možda pročitali Ustav Republike Srbije?
Pa vidim da niste.
Ako niste znali, u preambuli ustava lepo piše: „Polazeći od državne tradicije srpskog naroda i ravnopravnosti svih građana i etničkih zajednica u Srbiji, polazeći i od toga da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljnim političkim odnosima, građani Srbije donose…“
Da li vi sa B92 hoćete da kažete da USTAV REPUBLIKE SRBIJE laže?
Napeta je Srbija ovih dana ko struna na sremačkoj tamburi. Nezgodno je pisati ili pričati nešto što nije vezano za Kosovo. Ne toliko zbog straha da ljude ništa drugo ne zanima osim politike i mučnih grcaja Srbije, koliko zbog činjenice da će to što kažete ili napišete, ipak ostati u senci. Ljude i treba da zanima zemlja u kojoj žive, a koja ima čudnu naviku da menja oblik, mučno, napeto i krvavo, treba da znaju šta im i kada rade, kuda su pošli i kuda će stići. Ne znam šta donosi sutrašnji dan, nadam se ništa zlo, ali sam sigurna da svako od nas ipak ima ponekad
18.02.2008, 20h, BREAKING NEWS:
Imajući u vidu jučerašnja i današnja nasilna dešavanja na ulicama Beograda, PROTESTNA ŠETNJA “Evropa nema alternativu”, zakazana za sredu 20. februar, SE ODLAŽE, budući da u ovom trenutku ne može da se garantuje bezbednost učesnika protesta. Naša je snažna namera da budućnost i sadašnjost Srbije osvetlimo razgovorom a ne pretnjama; razumom, a ne strastima; argumentima, a ne kamenicama! Želeći da javnosti ponudimo primer na koji način jedna evropska zemlja treba da se hvata u koštac sa sopstvenim problemima, u sredu 20. februara od 11 do 13 časova, umesto najavljene protestne šetnje, organizujemo okrugli sto pod nazivom “Evropa nema alternativu”. Okrugli sto će se održati u velikoj sali Medija centra (Sava Centar), a govornici će biti istaknuti profesori Univerziteta u Beogradu.
Hvala vam na razumevanju, hvala vam na podršci!
Borba se nastavlja!
Bend o kojem je reč se zove HorrorPops a žanrovska odrednica je predmet brojnih sukoba, protesta i nasilja nad perjanim jastucima u mnogim domaćinstvima. Načelno, mogli bi da kažemo da je u pitanju Psychobilly, ali ću se prvo ograditi da to ne mislim zaista, pre nego što mi neki Psychobilly fan ne upadne u kuću i zadavi me gumenom kokoškom. Da bih bolje objasnio problem žanra ovog benda, zato što bih voleo da tekst nosi malo više smisla od glorifikacije samo jednog benda, a bogami i da bih izašao u susret čitaocima koji pojma nemaju šta je to dodjavola Psychobilly, napraviću jako kratku digresiju u prirodu ovog žanra. Ovaj put zaista jako kratku. Ozbiljno. Prestanite da se smejete.