Međunarodni kamp Kroz lupu sećanja organizovali su Kulturklammer-centar za kulturne interakcije iz Beograda, evropski centar Robert Šuman iz Francuske i Volksbund Deutschland.
U Berlinu smo proveli dve nedelje i ovaj kamp predstavlja skup studenata i učenika iz triju zemalja (Nemačke, Francuske, Srbije). Na kampu smo imali svakoga dana ujutru jezičke radionice, koje su nam pomogle da savladamo jezik naših drugara sa kampa. Potom smo prve nedelje obilazili sva mesta koja su značajna za istoriju Berlina. Naravno centar
Jedan te isti. No, deca, kao što isti crtani gledaju sedam dana zaredom, po tri puta dnevno, tako hoće da idu u isti cirkus.Valjda ih smiruje ideja da je bar nešto isto, u svetu koji se neoprostivo brzo menja pred njihovim malim očima.
Svake godine je šatra sve manja, i sve je manje cirkuzanata, i posetilaca...šteta...i olinjalih životinja...to baš nije šteta.
Karte su neoprostivo skupe (za nas posetioce) i neoprostivo jeftine za njih...prave umetnike. Ja bih uvek više platila cirkuskog artistu nego glumca u reklami za uloške. No, ja o parama inače nemam pojma, pa zaboravite.
Išli smo sinak i ja.
Novak Djokovic imao je svoju veliku premijeru pred Njujorskom publikom 2007. godine, i slicno mnogim dobrim predstavama na Broadway aveniji, Noletov šou je posle cetri godine i dalje vrlo popularan. Te 2007. godine je nasem teniseru bilo prvo Grand Slam finale, i kako to vec biva, imalo je dva cina. Prvi cin je bila drama, Nole je na pozornici Arthur Ashe stadiona dao sve od sebe protiv tadasnjeg prvog reketa sveta Roze Federera, koji ga je te veceri u tenisu nadmasio. Drugi cin, posle uobicajenog intermeca od 20 minuta, bila je komedija i odigrala se pred novinarima na konferenciji za stampu.
(Djokovica su veceras pratile razne zvezde: Heineken, Dusan Vemic, i muzicar P. Diddy)
"Da pricamo malo o basketu, a?"
Novak Djokovic je razgovor sa novinarima i veceras zapoceo na temu kosarke. Posle pet uzbudljivih i napetih setova, bilo je lako razumeti ga da mu se nije puno pricalo o tenisu. Bilo mu je medjutim svakako lakse nego Federeru, sedeo je na istoj stolici sa koje je Svajcarac do pre 15 minuta mukotrpno odgovarao na novinarska pitanja sa nekarakteristicno tihim glasom i bez direktnog pogleda u oci. Novaku je jedino bilo krivo da nece sutra stici da gleda okrsaj nasih i turskih kosarkasa u Litvaniji, ali osim toga bio je odlicnog raspolozenja.
Ovu rečenicu čuo sam nedavno na televiziji u prilogu o kadaveričnoj transplantaciji organa. Izgovorila ju je mlada osoba* kojoj je transplantiran organ sa osobe koja je doživela moždanu smrt. To „imao sam sreće" posle kraće pauze dobilo je nastavak: „... što je postojala podudarnost tkiva s donorom".
I to „imao-la sam sreće" (dakle nečija nesreća je sreća nekog drugog, već nesrećnog) je nešto što mi je odavno glavni kamen spoticanja kada razmišljam o transplantaciji s ljudi čiji je organizam živ, izuzev mozga. Pa i u slučaju da su „kompletno mrtvi". Ova
Čestitam svima koji su izdržali čitavih pet setova ispred tv-ekrana ! Onakvih pet setova! Skoro puna četiri sata.
Ova pobeda u polufinalu US Opena "teška" je skoro kao da je osvojen pehar u finalu !
Svaka čast Novaku na mentalnoj snazi, upornosti...
U tašni sam dugo nosila Frenka o'Haru. Knjižica je mala, i moja tašna je mala, i oni su se lepo našli. Vremenom, moram da priznam, Frenk mi je malo dosadio.
Politička korektnost. Uz ovaj oksimoron, kojim nas svakodnevno bombarduju, kao da zaboravljamo šta je obična, ljudska korektnost.
...nastavlja se (Tenis Košarka Odbojka...)
Tenis
Oko 18h Novak Đoković i Rodžer Federer treba da igraju polufinale US Opena.
Ovo je Novaku peti put zaredom da igra polufinale US Opena (i šesto uzastopno polufinale Gren Slema).
Svih prethodnih 4 puta na US Openu se sastajao upravo sa Federerom!
Subotom igram basket. Tj. igrao sam do nedavno - uvek, a sada samo onda kad uspemo da se skupimo da nas ima više od trojice jerbo smo malo omatorili i osuli se kao sportisti. Jutros se desilo da nas ima u tom, za basket, nepopularnom brojnom sastavu – upravo trojica, Kulja, Boske i ja.
Jesam oduvek pričao da je koncept autorskih prava pregazilo vreme? Jesam. A naše društvo ima zanimljivu naviku da od zla čini gore.
Amerika je nekada bila uspavani džin, netaknuta strahotama koje su pogađale druge u nekim udaljenim krajevima sveta. Međutim, sve je to nestalo u prašini i ruševinama, tog neobičnog vedrog jutra - 11. septembra, 2001.
Amerikanci koji od tad više ne spavaju mirno, sve više primećuju da im se život promenio. Promenio se način na koji razmišljaju, kako gledaju na svet i na sebe, kao i ono šta rade u svetu. Promene su male i velike, od ekonomskih do psiholoških, kako u privatnom tako i u javnom životu.
Današnji prvi Forum EU-Srbija bio je veoma ohrabrujući.
Kažem ohrabrujući zato što je:
1. predsednik Tadić jasno rekao da u Srbiji postoji politička volja neophodna za ispunjenje kriterijuma iz Kopenhagena, koji su neophodni za članstvo u Evropskoj uniji, kao i da je EU budućnost Srbije.
2. dok je naglašavao šta još treba da bude učinjeno, predsednik Evropskog saveta Herman van Rompej odao je potpuno i opravdano priznanje Srbiji na zavidnom progresu koji je učinjen radom na neophodnim reformama.
Bilo bi lepo, i za ove prostore i ove godine bi na osvežavajući način odgovaralo istini da moje dete uči
Srpski - hrvatski, crnogorski i bosanski jezik i književnost
A kao kompromis, za prvi strani jezik će odabrati
Engleski - američki, australijski, novozelandski i kanadski jezik
Čisto da ne bude zbunjeno.