Zadovoljstvo puta je veliko. Zato i jeste toliko teško ne zastraniti; u nekom trenutku, neodlučnost ume da pokopa nameru da se stigne na kraj. Neodlučnost nas nagoni da ne ostvarimo svoj cilj, da se vrtimo u krug, verujući da je bitno samo da se krećemo, da smo i dalje na putu i šta sve ne, a sve to zbog lenjosti, trenutnog osećaja zadovoljstva i straha. To takođe ima mnogo veze sa činjenicom da postoje ciljevi čije je ostvarenje neuklopivo sa:
Željom za onakvim životom u kojem je izvestan način na koji će se odvijati sutrašnji dan.
Ne znam zbog čega, ali Srbija me veoma često podseti na pacijenta čiji lekari izmišljaju sve više i više „kreativnih" rešenja kako bi ga održali u životu. Postoje dve škole tih lekara, i uglavnom se predstavljaju kao vlast u Srbiji. Prva grupa se zalaže za lečenje po principu „klin se klinom izbija", a ako taj metod ne radi uzimaju veće klinove. Druga grupa smatra da se maskiranjem posledica omogućava pacijentu još neko vreme u zabludi da će biti izlečen.
BEOGRAD, 10. januar 2011, (Njuz) - Policija je danas oko 17 časova sprečila Marka Jovanovića, zaposlenog u Erste banci, da izvrši samoubistvo. Marko Jovanović, koji je domaćoj javnosti poznat po reklami za Erste banku „Kod nas su ljudi uvek na prvom mestu" , popeo se nakon radnog vremena na krov zgrade banke u Sarajevskoj ulici u nameri da s nje skoči.
- Beži, bre, ne prilazi mi! Ubiću se! Šta mi drugo ostaje?!, - bile su njegove reči izgovorene samo nekoliko trenutaka pre nego što je policija uspela da ga spreči u nameri da skoči i okonča svoj život.
Autor: Rodoljub Šabić
„Niko me nikad nije obavestio o prodaji duga. Imala sam 11.000 dinara duga po minusu na tekućem računu. Na računu koji mi je stigao od meni nepoznate firme, pored tog duga imam još obavezu od oko 3.000 za zateznu kamatu i oko 5.000 za adminsitrativne troškove. Ukupno oko 19.000 dinara. Skoro svakodnevno me zovu iz te firme i ubeđuju da platim preteći mi da je dnevna kamata 15.000 dinara i da sam dužna 215.000 dinara. Moram priznati da i ja njima ne odgovaram biranim rečima. Otišla sam u banku i oni su mi rekli da sada njima nisam ništa dužna." -
Posle par mojih poseta Kuala Lumpuru konacno je dosao red da se sa mojim novim prijateljima sa nasih prostora sretnem na "mojoj" teritoriji - Penangu. Lepi, Cakarumba i dva najnovija clana balkanske mi familije ovde - Mona i Dilan su odlucili da vikend posle Bozica provedu u carima ostrva. Dok je Mona ovde starosedeoc poput Lepog, Dilan je tek sleteo ovde i uci da leti, a kao najmladji clan porodice svi smo tu da mu u tome pomognemo. Svako na svoj nacin, pa ce on odluciti koji mu stil najvise odgovara. Kao i Cakarumbi, i njemu je ovo prvi put da izadju iz Kuala Lumpura i osete koliko je Malezija
photo copyright © albicilla
Ždralovi su divne ptice. Njihovo fascinantno, ritualno, plesu nalik udvaranje, prošle godine je tokom prolećne seobe u dolini Zapadne Morave posmatrao Brano Rudić. U prošlosti su se i kod nas i gnezdili, na Vlasinskoj tresavi, koja je danas sahranjena ispod voda istoimene akumulacije, a ždralovi se ovuda samo sele. Pokoji i prezimi. Imaju i znatan potencijal da privuku ekoturiste. Naravno, po srpskom zakonodavstvu svrstani su u strogo zaštićene vrste. I, naravno, Srbija ne sprovodi zakon, a ptice se nemilosrdno ubijaju.
Ideja mi je bila da na mom blogu ugostim i one ljude i njihove tekstove sa kojima sse mozda i ne slazem uvijek. Zato sam ponudio Wukadinu da bude moj gost. Drago mi je sto je gostovanje prihvatio iako sam ostao uskracen za tekst sa kojim se necu sloziti.
O tome da li je pitanje kalendara tehnicko pitanje ili da li bi ga kao takvog trebali posmatrati za vas pise moj gost:
Wukadin
Evo jedne prigodne teme, a to je kalendar. U ovo doba godine se poneko u „javnosti" (čitaj medijima, jer oni su na sebe prisvojili da su javnost) još pojavi dilema
Moja draga gošća, Houp :
Klub "Akademija," verovatno najznačajniji noćni klub u Beogradu od izuzetne važnosti za gradsku kulturu naše prestonice suočava se sa nestankom nakon 50 godina postojanja! Odlukom Privrednog suda u Beogradu, klub je 28. decembra 2010 dobio nalog za iseljenje, čime bi ova institucija velikog značaja za kulturu Beograda prestala da postoji.
Peticija protiv zatvaranja Akademije je na ovom linku:
http://www.petitiononline.com/AKDMBG/petition.html
Osnovana početkom 1961 godine kao Klub studenata
Obzirom da su ovo praznični dani, dani kada se podsećamo starih božićnih običaja, molitvi, a i božjih zapovesti, reših da pomenem i podsetim da postoji i deset zapovesti računarske etike.
Institut za računarsku etiku (The Computer Ethics Institute) neprofitna je istraživačka organizacija koju čine Brookings Institute, IBM, The Washington Consulting Group i Washington Theological Consortium. Ova organizacija je objavila deset zapovesti računarske etike:
" Smeh je, recimo, umeće ili talenat, koji jako cenim. U stanju sam da volim zbog smeha."
Milan Nikolić
U roditeljsku kuću obično dolazim na Badnji dan i zadržavam se do osmog januara. Božić je zapravo jedini dan koji ceo provodimo zajedno. Štižem šestog, obično popodne. Pre nego što je moja sestra srećno otplovila na Kipar, odmah posle prve zajedničke kafe, usledio bi ritual preturanja slame i traženja darova ispod stola,
Beograd je, par decenija unazad, nedeljom popodne obično bivao sasvim pust, daleko beznadežnije pust nego što to danas možemo i zamisliti. Ako ste želeli pravu gužvu u nedeljnom Beogradu, tih 70' i 80', mogli ste je naći na tašmajdanskom klizalištu, negde između 3 i 5 popodne*
Svi su bili tamo.