Poznata francuska izreka “što se više menja, sve je više isto” je cinična konstatacija o stanju, ili situaciji u kojoj se nalazimo. Ona je, po mom mišljenju, univerzalna jer mi se svi, dokle pamćenje i istorija dopiru, uvek nalazimo u nekom stanju ili situaciji.
Ova korona situacija čoveka prosto izaziva da počne da razmišlja o tome kako će biti posle. Posle je kad
Mozda je ovo bas trenutak da prodjemo unazad tunelima kroz vreme i dodjemo u Beograd, nas divni Beograd za vrene Drugog svetskog rata.
Moj tata je tada bio beba, pricao mi je da je spavao u decijim kolicima, nije bio organizovan krevet. Ostave ga tako ponekad mama i tata i odu u pozoriste. On mirno spava, sem sto je jednom ispao iz kolica, i nikom nista. Sam kaze kako to sad sve zvuci kao horor film za danasnje roditelje. Kolica napravljena od drveta, polukruzna, kupjena negde u gradu, mozda Robna kuca na kraju Knez Mihajlove, kasnije se zvala Nama.
Njegova mama, a moja
Ovo je tekst moje kolumne iz Blica od utorka. Danas mi se urednik zahvalio na saradnji rekavši da je to mora da uradi u sklasu sa nalogom centrale Ringier Axel Springera.
Nema razloga da mu ne verujem pošto me je on pre nekoliko godina i angažovao da pišem za Blic, na ćemu mu se oviom putem zahvaljujem.
Sledi tekst poslednje kolumne:
Gost autor: Gospođa Klara
Osvanuće i taj dan, jednog dana, kad se završe ovi dani. Ponavljanje iste reči u jednoj rečenici je u funkciji insistiranja na činjenici da vreme kao dimenzija dostupna našoj percepciji i dalje postoji, iako se nekako čudno zakrivilo, ušlo samo u sebe i pretvorilo u niz jedinica koje se ne nižu sukcesivno, već su se sabile u jednu tačku, jedan beskonačni dan tokom kojeg jedino imamo pravo na rutinu, kako u razmišljanju, tako i u... hm... aktivnostima.
Nego, da skratim uvod koji će da zaglavi ili u metafizici ili u kvantnoj fizici, i da postavim pitanje.
""
Trazili ljudi novi blog ( zbog broja kiomentara) pa evo.
Inace vec par dana , procentualno u vecini evropskih zemalja rast zarazenih se usporava.
I rast smrtnosti se usporava ali naravno sporije u ovoj fazi.
Sada treba ostati fokusiran, a to se najbolje postize plasenjem. Takvi su ljudi.
Rece onaj glavni KInez u Srbiji da treba cekati 4 dana pada broja zarazenih i onda jos 28 dana ( dve ture od 14 dana inkubacionog perioda) pa onda pomisliti da se stvari krecu u pravom pravcu.
Mi smo jos reativno daleko svuda u Evopi od ta prva 4 dana
- zašto se drže ljudi u izolaciji kad dođu iz inostranstva, zašto ih ne testiraju?
- zabranite okupljanje a ne kretanje u nekim terminima (policijski čas). sad npr imate sve penzionere u srbiji U ISTOM TRENUTKU na ulici (nedelja ujutru)
Kažu, opet bismo poslali decu da ginu!
Razgovaram sa nekim poznanicima o 27. martu. A to nije prvi put da se nalazim u takvom razgovoru na tu temu (sa nedoumicama koje su pomenute u narednim rečenicama i pasusima). Zastupaju sagovornici onu već opšteprihvaćenu i kanonizovanu tezu da je 27. mart 1941. godine, sa onim "bolje grob nego rob", apsolutno i nepobitno moralan čin, i izbor koji nema alternative.
U Godinama koje su pojeli skakavci, Borisav Pekić je na jednom mestu napisao, citiraću po sećanju: Voleo sam da budem u samici, mogao sam na miru da se bavim sobom i svojim mislima, neometan od drugih... Veoma slično se i ja osećam i zaista sam ga, bar mislim, pravilno shvatio. Mnogo puta sam na ovom mestu pisao o osami i njenoj neophodnosti za svaku osobu. Samoizolovanost pa bila ona i nametnuta, može imati mnogo dobrih strana.
Nisam izašao iz kuće evo već deseti dan. Slikam male i velike formate, kada su moji zauzeti nekim svojim stvarima, puštam muziku
Koronavirus pandemija nije opasno samo po živote, već i za svetsku privredu. snažan pad na skoro svim glavnim berzama širom planete samo je pokazatelj očekivanog udarca koji će izvesno pretrpeti realna ekonomija, kroz pad privredne aktivnosti, posebno u sektoru usluga.Tulip-manija u Holandiji sredinom 17. veka, koja je dugo bila opisivana kao klasična piradimalna šema, imala je i dodatne, možda važnije, negativne efekte. Naime, ovaj finansijski krah, koji je bio povezan sa epidemijom kuge prenetom iz nemačkih zemalja zahvaćenim 30-godišnjim ratom, pokrenuo je, kao i epidemija kuge
Kad ga vec nisi poslao u zatvorsku ludnicu kad je slao ljude da shopinguju u Milano kad je kriza vec eksplodirala tamo,molim te ne moras bas u ludnicu ali skini ga sa ekrana.
Kaze taj covek danas
Dr Branimir Nestorović kaže za TV Prvu da se prema procenama očekuje da se 70 procenata ljudi zarazi koronavirusom, kao i da se vrhunac epidemije tek očekuje.
Pa
Srećna, a možda baš i ne, Nova 1972. godina me je našla u dečijoj bolnici i uručila mi otužni bolnički paketić – u celofan spakovano sivo kamionče, kome je odmah otpao točak, knjigu bez reči, sa najružnijim crtežima ikada nacrtanim, i čokoladu sumnjive starosti, koju su mi odmah oduzeli. Verovatno zbog pomenute arhivske vrednosti,
Tokom Velikog rata, u pozadini užasnih ratnih razaranja odvijala se tiha i nevidljiva biološka bitka koja je u svojoj konačnici usmrtila mnogo više ljudi nego što je iznosio zbir svih žrtava vatrenog oružja, bajoneta, bombi i hemijskog oružja. Malecni virus, odgovoran za najstrašniju pandemiju koja je ikada zadesila čovečanstvo, nije mario za strane u sukobu niti je poznavao razlike u političkim i ideološkim opredeljenjima zaraćenih vojski i civila. Dodatno, od njega se nije moglo pobeći ni u najudaljenije krajeve Zemlje; stigao je i do izolovanih ostrva u Pacifiku, pa čak i do krajnjeg severa u naselja naroda Inuita. Ovo je priča o „masovnom ubici“ – virusu „španskog gripa“.
(1) Mislim da postaje očito da ovde neće biti nezahvaćenih sektora i da se u merama nikako ne može upravljati ko "glasnije kuka" (eventualno će elektronska trgovina biti pobednik ovog, ali na duže staze, kad sve prođe, možda se tržište navikne na prednosti"). Kriza ne liči ni na jednu drugu ekonsomsku krizu jer zahvata ljude (tj čak I ako država reši da "probuši budžet za 3 ili 5% BDP-a I pusti novac u opticaj, nema nikog ko može s tim novcem bilo šta, nema ljudi da rade, jer ljudi moraju da sede kućama, 2 metra jedan od drugog da ne bi otišli na Sajam)
(2) Stoga