Odluka Međunarodnog suda pravde (ICJ) u Hagu, po pitanju zakonitosti proglašenja nezavisnosti Kosova je navodno, nezvanično, već poznata – Nezavisnost Kosova je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, ali je legitimna zbog genocida nad kosovskim Albancima.
Direktan prenos saopštenja zvanične odluke ICJ će, 22. jula u 15 časova, moći da se gleda na internet portalu ovog suda http://www.icj-cij.org/homepage/index.php?lang=en
Čitam odjutros o najnovijoj papazjaniji koja se zakuvala oko terapije zračenjem na Institutu za onkologiju u Sremskoj Kamenici. Čitam, i ne mogu da verujem da neko u isto vreme može da izgovori: "Izveštaj IAEA je laički interpretiran" i "Za novi način zračenja ni polovina radiologa ne zna". Pa, ko da ga interpretira onda, hebo ga patak, kad su i radiolozi laici?! To prvo.
Drugo, s obzirom da je ovde reč o međunarodnom izveštaju, čisto sumnjam da mu je bilo kakva interpretacija uopšte potrebna. Još ne videh međunarodni izveštaj o bilo čemu koji nije jasan sam po sebi i napisan prema međunarodnim standardima. A jedan od međunarodnih standarda zahteva da izveštaj bude razumljiv i laicima. U to sam se lično uverila čitajući izveštaj eksternih evaluatorki o Baby Friendly programu u nas. Sve jasno ko dan, nema tu šta da se interpretira. To samo kad nešto nadžvrljaju ove naše "komisije za stručni nadzor" - e tu ni laička ni stručna interpretacija ne pomaže, tu samo vidovnjaci pomažu.
.... I ja bih voleo da moj blog pročita preko 4 000 000 ( četiri miliona ) ljudi;)
gost autor: kukusigameni
USPOMENAR
Jedna od osobina našeg naroda je da se stalno poziva na istoriju. Ali druga naša osobina je da ne vodimo računa da će ovo što se sada događa, jednog dana, za nekoga biti istorija kojoj će se vraćati. Tako se ostavlja prostor za paušalnosti, proizvoljna tumačenja koja su vrlo često i pogrešna.
Jedan izuzetak koji potvrđuje ovo pravilo je Milan Caci Mihailović. Glumac ateljea 212, čovek koji vam može vaskrsnuti sa scene, bioskopskog platna, televizora ili vrlo često iz radija. Ima ga svuda.
stojim na semaforu sa 10tak ljudi. razna godista, razne faze probudjenosti/ubrzanosti. crveno je. automobila nigde. u jednom trenutku jedan mladic iz grupe, bez nekog ocitog razloga zakoraci na kolovoz i krene preko zebre. svi, osim mene, krecu za njim. neki prve korake cine usporeno, kao da se premisljaju da li da nastave ili da se vrate, drugi od samog pocetka samouvereno koracaju na drugu stranu tako da mladic koji je pokrenuo lavinu i ne stize prvi do trafike preko puta. kada se upalilo zeleno svetlo za pesake krenuo sam i ja drzeci ispod oka automobil koji je iz bocne ulice skrenuo pravo na mene. vozac je mozda i bio iznerviran sto sam mu se nasao na putu ali nije pokusao da reaguje.
U prevodu, dobila sam autorsku opciju!
Kao prvo, da zahvalim uredništvu što je tako munjevito reagovalo na građansku inicijativu.
Kao drugo, da se zahvalim mojim dosadašnjim blogodomaćinima, njanji i krkaru, što su pomogli u promociji mene ili me.
I, na kraju (last, bat not least important) da se od sveg srca zahvalim svima vama koji ste me podržavali, pisali peticije, urgirali, usijavali urednicino elektronsko sanduče i, sve u svemu, imali poverenja u mene!
Bez vas ovoga ne bi ni bilo (ili bar ne još uvek)
Hvala vam, i što bi rekli u Bocvani
PULA!!!
Poljubac pod anestezijom
Tvoj mali prst na nozi
Ne odgovara na povetarac
Tvoj skočni zglob zauzet je gibanjem
Tvoj list se umiljava samom sebi
Koleno ne uzvraća lutanju jezika
Bedro se izdiglo iznad u neba
Dolina boka usnula je između Amazona i Himalaja
Struk ti se uvija u sopstvenu želju
O, blesavog putovanja do pazuha koje se
Uvuklo u rame
Ruka je rukavac Dunava
Vrat se premišlja u ježenju
Uvo se pretvorilo
O Bože!Jutros sam među maminim papirima pronašao njegovo pismo!
Godinama nisam prilazio maminim i tatinim stvarima, nisam imao ni snage ni volje. Njihovu odeću sam davno dao Crvenom Krstu ali lične stvari nisam ni pipnuo. Činilo mi se da bih ih povredio ulazeći u njihovu intimu. Ipak! Posle posete i susreta sa mojim navodnim ujakom, smogao sam hrabrosti da zavirim u ono što je ostalo iza mojih roditelja. Među tatinim stvarima
"...ako se više novca usmeri na zarade, povećaće se potrošnja, posledično i proizvodnja, a tako će se otvoriti nova radna mesta..."
"Od MMF tražiću odmrzavanje plata i penzija. Mišljenje nisam promenio, plate u javnom sektoru i penzije na jesen trebalo bi odmrznuti."
"Ovo su dileme koje imaju mnoge zemlje, ali i ekonomisti."
Na našu veliku žalost nemaju. Ovakve "dileme" imamo samo mi. Na našu još veću žalost.
dvadeset prvog jula ove godine u petnaest časova biće dvadeset i pet godina od smrti zorana radmilovića.
u dvanaest časova, u podne - biće postavljena spomen ploča na jednom velikom stubu ispred zgrade u kojoj smo živeli.
najavila pre nekih mesec dana, ali evo ću ponovo za one koji bi hteli da dođu a zaboravili su ili nisu čuli, uz žaljenje što neki neće doći a hteli su (nego su sad već otišli nazad svojim kućama u belom svetu)
Čini mi se da nema veće muke nego kad se čovek nadje sam pred belim listom papira i pokušava da nešto smisleno napiše. Tako i ja ovih dana, muku mučim sa pisanjem. Glada ova bela praznina mene, a boga mi gledam i ja nju, i u situaciji pomanjkanja sadržaja, jer su u većini slučajeva sve priče kod nas davno ispričane, vratih se na staro dobro pismo.
Priznajem dugo nisam napisala ni jedno pismo, a možda je trebalo,