Tadic vishe ne slusha Dobricu Cosica
DANI: Ti ljudi žele da čuju da nisu poraženi, iako znaju da je to laž?
POPOVIĆ: Naravno! Mislim da je isti slučaj sa zločinima : da nisu bili tako masovni, tako strašni, možda bismo nešto i priznali. Ali, bili su suviše gadni, suviše odvratni da bi neko mogao da kaže - evo, jeste, radili smo te grozne stvari, stidimo se...
DANI: Ne mislite da je i za to potrebno vrijeme? Njemcima je trebalo...
POPOVIĆ:
Pristojnost, odmerenost,... to su prve reci kada pomislim na Milana odnosno Micu, kako smo ga zvali. Bio je odgajan u duhu plemenitosti i dobrote, necega sto je skoro iskorenjeno u danasnje vreme. Roditelji intelektualci. Majka Sumadinka, stomatolog, zbog problema sa kukovima, teze pokretna. Divna zena, plemenitih crta lica. Pokojni mu otac Ljubisa, arhitekta cini mi se. Tih, pametan, duhovit covek.Isli smo u istu osnovnu skolu, "Ucitelj Tasa", najstariju u Nisu.
ili : ponavljanje (ni)je majka nauke
"...Ili ćete ga proglasiti za kralj, ili mi ide ! "
izjava nedelje, list "Vreme" br.910 (citat iz "Večernjih novosti")
Navodno se ovim rečima princeza Katarina Karađorđević, supruga Aleksandara Karađorđevića, obratila vladikama SPC.
To što je neko malo bezobrazan & ultimativan prema "pastirima" SPC ne mogu da osudim – to je lični stav & procena : može li tako da nastupa ili ne. Da "pastiri" umeju malo bolje da se ponašaju, verovatno bi imali više autoriteta i dobijali više poštovanja.
autor teksta je mr Srđan Cvetković (cvele72), istraživač-saradnik ISI
Često se u naučnoj i široj javnosti postavlja pitanje o tome šta se nalazi u arhivama OZN-e vezano za događaje iz smutnog perioda srpske i jugoslovenske istorije 1944-1946, vremenu kada se učvršćivala revolucionarna vlast a tajna služba bila svojevrstan
boomp3.com
ante scriptum
- ako imate uključene zvučnike (ili slušalice) i upravo čujete muziku koja se ponavlja - nešto čudno vam se događa! :)))) a činjenica da "neprestano svira" (ako vas nervira) prestaje samo jednim "click-om" na maleni player (na "pause" koje postaje "play" - i onda je tišina :))
Superstition (Latin superstes, "standing over", "set above") is a belief or notion, not based on reason or knowledge. The word is often used pejoratively to refer to supposedly irrational beliefs of others, and its precise meaning is therefore subjective. It is commonly applied to beliefs and practices surrounding luck, prophecy and spiritual beings.
"Life is either a daring adventure or nothing. Security is mostly a superstition. It does not exist in nature."
Helen Keller
O sujeverju se može naći neverovatno mnogo citata, razni ljudi su vrlo često pokušavali da definišu sujeverje ili bar da mu nađu najbolju moguću metaforu.
Još u osnovnoj školi smo iz muzičkog učili pesmu:
Oj Srbijo mati, nemoj tugovati.
Zovi, samo zovi
Svi će sokolovi
Za te život dati!
Na Evropskom prvenstvu u fudbalu, kao i ko zna koliko puta ranije, čuo sam da tu pesmu pevaju hrvatski navijači, i ponovo sam pretraživao da vidim čija je to pesma. Razlika je u tome što Hrvati pevaju Oj Hrvatsko i što im poslednji
» Bizgov je«, čulo se otpozadi.
» Ćuti, ne laj«, prošištao je ženski glas, nagužvan godinama.
» A ja kažem da je bizgov. Svi znaju da je bizgov. Ceo svet...«, podigao je glas Miš Penzioner, obučen u legendarnu bež jaknu, koju u prelaznim periodima kontinentalnog klimatskog podneblja nose svi pripadnici njegove vrste.
» Ćuti već jednom, pa šta ako je bizgov...Čuće te neko«, još tiše je siknula Mišica Penzionerka u tufnastoj bluzi
Pre nego što pročitate ovaj moj post, prvi u serijalu "Moj sukob s pameću", poslušate ovu melodiju i za trenutak se prepustite sećanjima i svim onim lepim stvarima. Novi zakon o nostalgiji je još u pripremi, pa ćemo večeras po starom zakonu uživati.
Dakle, da počnem:
гост аутор Ms. Ivana К.
Zapocelo je banalnom epizodom. Negde na netu, citajuci nesto o filmovima, jedan od onih anonimnih junaka koji sve kazu bez dlake na jeziku tako nevidljivi je izjavio ‘filmove gledaju samo luzeri’. Nevaspitani klinac. Sledeceg dana, i onog nakon toga, i nedeljama kasnije, fraza se uporno vracala. Mada je pocetak krenuo nekih par godina unazad.
Dok sam u utorak vozila ka Minhenu a sa radia se mešale stanice bivših republika koje sam ostvljala iza sebe - prepravilo me neko čudno i nepoznato osećanje da se vraćam kući. Prvi put za poslednjih 7 godina kad se ispred mene pojavila tabla na kojoj pise Minhen 175 km obradovala sam se. Znate ono prijatno uzbudjenje kad nadlećete neki grad koji volite, kad se vraćate kući. Telefon je počeo da mi zvoni čim sam ga upalila - zvale su me drugarice da pitaju stižem li na film u petak, iz obdaništa su zvali da vide - šta radimo za vikend i da li Nina može na rodjendan, mog muža su zvali da potvrdi basket u sredu. To je valjda kuća?
Evo priče o Minhenu iz mog ugla - gde da kupujete, šta da vidite i kako da provedete dan u prestonci Bavarske.
Blic, 11. jun 2008
Mlada Katarina Vučetić, manekenka iz Niša koja je pre dva dana zaustavila Mirka P. (44) da ne skoči s mosta, kaže da će joj taj dan zauvek ostati u sećanju. Ona veruje da se sve u životu dešava s nekim razlogom i smatra da je sudbina baš nju u tom času poslala na to mesto. Takođe, odlučna je u nameri da uskoro pronađe Mirka i ode s njim na piće i razgovor.
Katarina se vraćala sa kastinga i odlučila da peške pređe Brankov most.
- Ni sad ne znam zbog čega sam to rešila, kao da me je nešto jače od mene vodilo. Pri sredini mosta ugledala sam policiju i gospodina koji je stajao s druge strane ograde. Pogledala sam ga u oči i u momentu mi je sve bilo jasno. Upitala sam ga zašto to radi, život je lep, možda je samo ružan dan. Odgovorio je da ne zna i tad sam shvatila da me je prihvatio - priča Katarina.
„Vi ste tu zbog vaših duŽnosti, ona nije“
Između dvoje slučajnih poznanika u kritičnoj situaciji razvio se iskren i otvoren razgovor. Katarina je shvatila da čovek nije bolestan već emotivno ugrožen i da mu je neophodna pažnja. Pogotovo je, kaže, pogodio momenat kad je policiji rekao „Vi ste tu zbog vaših dužnosti, a ona nije“.
- Rekla sam čoveku: „U tvojim očima vidim da možeš više. Imaš dvoje dece i za njih treba da živiš. Verujem da ćeš preći na moju stranu“. On je zatim pozvao mene da pređem na njegovu, ali odgovorila sam da sam već na njegovoj strani, čim sam tu. Ključni momenat bio je kad sam ga pozvala na kafu i sok, i to da on časti. Pružila sam mu ruku i rekla da nije lepo da me pred tolikim ljudima odbije. Samo me je pogledao i pružio ruke, a ja sam ga zagrlila i čestitala na hrabrosti kojom je uspeo da prebrodi taj trenutak - priseća se Katarina.
U opshtoj tenziji oko formiranja nove vlade, mene neshto ophrvala ganutost. Narochito posle oslobadjajuce presude najsposobnijem nosachu gajbica na ovim prostorima, a verovatno i na planeti. Kakav Nole, Ana,... oni su zasijali sada, a i pre njih su bili neki najbolji, kao shto ce biti i posle, dok je markov jedinstven sluchaj potpuno neponovljiv i kaotakav unf.......!
Na pocetku, mali test, moze?
Ja kazem "kuca od lakozapaljivog materijala", a vi je zamislite kako?
Brvnara neka mozda, montazna kucica - vikendica na Zlatiboru, eventualno kuca na selu, neki etno momenat mozda, slamnati krov, stare banatske kuce...
Dok čekamo da se formira nova vladajuća većina na raznim nivoima u sastavu Čanak - Tadić - Dinkić - Drašković - Dačić - Jovanović - Krkobabić - Palma, možda je trenutak da se osvrnemo na prethodni period i ulogu koju je u tom periodu imao Vojislav Koštunica, odlazeći premijer.
Koštunica je nacionalista, ali i demokrata. Za razliku od radikala koji su samo nacionalisti, Koštunica drži do demokratskih načela, on je uostalom bio kandidat koga smo suprotstavili diktatoru Miloševiću u septembru 2000 i čija je pobeda bila neophodna da bi došlo do promena petog oktobra.