Imam drugaricu nevernicu, Draganu. Nikada ne izlazi na izbore. Toliko me, kaže, nerviraju političari i muka mi je i gade mi se, da ne mogu, ne mogu...
Teška argumentacijska artiljerija.
U poslednjih par nedelja sve se svodi na pokazivanje MOĆI u raznim domenima naših života. Poneko pokazivanje je veoma ogoljeno, bezobrazno i ružno, dok su druga prilično prikrivena, ali duboko ukorenjena u ono što većina naziva „srpskim narodom".
Naravno da su ove postizborne vragolije ono što nas trenutno najviše zanima i
Ustav Srbije i Zakon o lokalnoj samoupravi su cementirali partokratiju u Srbiji. Ako za partokratijske odrebe Ustava Srbije mogu da krivim drugu stranu i da se možda i provučem, za Zakon o lokalnoj samoupravi moram da krivim i DS. Ovaj zakon je pisao i predložio njen ministar. Da ove stvari nisu urađene, danas ne bi bilo ni teoretske mogućnosti da Srbija bude talac osovine Vojislav-Vojislav.
Autor: Rodoljub Šabić
„Treba ga odmah uhapsiti jer se ponaša kao portparol šifrovane televizije i radi sve po njihovim nalozima i nevladinih organizacija i baba u crnom.“
Ovu ocenu upućenu na račun Poverenika za informacije, odnosno na moj račun nedavno sam, „zahvaljujući“ virusu koji me je nekoliko dana držao odvojenog od posla i omogućio mi slobodnije šetanje po Internetu, pročitao u nečijem anonimnom komentaru na veb sajtu jedne od naših tabloidnih novina. Ocena je „isprovocirana“ jednom mojom odlukom, onom kojom je naloženo Republičkoj izbornoj
„Ne vidim drugi način"
Ja vidim.
Postoji li Srbija i život u njoj izvan kruga dvojke ─ i da li Beograd razmišlja o tome da većina Srbije upravo njega danas vidi kao simbol i simptom vlastitog propadanja. Ma kako ovakvo razmišljanje bilo osnovano ili ne, činjenjica je da je ono veoma često. Dve trećine budžeta Srbije troši se u Beogradu, jednako kao što se i sve odluke vezane za ostatak Srbije donose upravo tu. Krug dvojke i ostatak Srbije ne pripadaju istom vremenu i često tako tragično ne razumeju jedno drugo.
Da ne bude zabune i ja sam živeo u Beogradu dosta dugo, i mnogo volim taj grad. Taj moj lični Beograd niko ne može da oduzme ─ ipak, ne mogu a da ne citiram i reči koje je početkom godine izrekao Magični Ćira, sarkastično primetivši da: Kad bi danas bombardovali Beograd, zbog političkih pizdarija i kvazidiplomatije naše i ostalih vlada, ljudima iz srpske provincije, iz tzv. unutrašnjosti bilo bi toplo oko srca. Rekli bi da je Beograd to i zaslužio...
Pokret Evropa nema alternativu poziva Beograđane da se u četvrtak 22. maja u 11.30 časova okupe na platou ispred Skupštine Grada i da zajedno sa javnim ličnostima iz kulture, sporta i nauke pošalju jasnu poruku kakav Beograd žele.
Uveliko je najavljeno da će u petak biti uspostavljen pakt koji će, sa Aleksandrom Vučićem na čelu, povesti Beograd nazad u mračnu prošlost. Beograđani pamte kada su branili grad od izborne krađe, od kolapsa infrastrukture, propadanja javnih službi i rasipanja resursa. Beograđani pamte godine u kojima je Beograd bio crn, a te godine nam ponovo dolaze. Danas stajemo u odbranu grada i štitimo ga od zakulisnih dogovora kojim se volja građana izvrće i stavlja u ruke Aleksandru Vučiću, osvedočenom borcu za restrikcije, zabrane i prevaspitavanja. Došlo je vreme da Beograđani, koji su protekle decenije branili evropske tekovine svog grada, još jednom podignu svoj glas i odbrane vrednosti za koje su se borili.
састав на тему . . . летњу
неки дан у локалној штанпи,ајуче демант, да је у водама медитерана у близини малте уочена ајкула.небибило препоручљиво таково рекламирање пред нову туристичку сезону, закључише душебрижни.а поменуте рибе алапљиве . . ние да неима . . . .
Gost bloga: Biljana Beba Knežević
Oprostićete, ovaj post je posve neintelektualan te iz njega nećete naučiti ništa. Ovu ću priliku iskoristiti da bih se uvukla u tamne rupe zadnjica svih onih koji saosećaju sa svim balkanskim ženama. Neke su još uvek žene, neke su to bile. Danas su čupave spodobe, tamnih podočnjaka, izgrickanih noktiju i punačke.
Žena, kako to ponosno, mirisno i nežno zvuči. Sinonim za dobru kuhinju, pet vrsta salata, fino izriban šporet, kupatilo koje se cakli, meku posteljinu, fino odgojenu decu, namirenog supružnika ( u svakom smislu ), te uspešnu koordinatorku izgrađene karijere. Sinonim za Onu koja uveče pada u krevet umesto da legne i koja se teškom mukom, poslednjim promilima snage istušira. Jel’ vam poznato ovo?
Samo jednom sam imao priliku da čujem uživo muziku sa kojom počinju utakmice u Ligi Šampiona, kao i da uživo vidim zastave koje se iznose na teren. Bio je veoma hladan dan, decembra 2003. godine, a Partizan je igrao poslednji meč u tom takmičenju. Dočekali smo Olimpik iz Marseja‚ ekipu koju je predvodio Drogba, strelac 3 gola na utakmici u Francuskoj. Sećam se da su poveli, da smo izjednačili i da je Saša Ilić promašio zicer koji nas je vodio u KUP Uefa. JBG.. Sale je u Ligi Šampiona od najvećih 5 promašaja te sezone, verovatno zauzeo prva 3 mesta:) Završava se ovogodišnja
(Malo smo se prepirali oko toga ko vishe zna o Arsenu, pa je moj oponent seo i skocako prichu, te vam, na osobito zadovoljstvo, iako mi je ukrao temu, predstavljam KRALJA MAJMUNA.)
Davnih šezdesetih godina moja starija sestra počela je da mi pominje pevača čiji se neobičan glas čuo sa našeg radio aparata marke KOSMAJ. Arsen Dedić - mladi pevač koji je pevušio ili skoro pričao. Glas koji je moj otac posprdno nazivao „onaj što kobojagi peva". Zavoleo sam taj glas, te note i stihove. U početku samo zbog poverenja u sestrin ukus, a vrlo brzo i zbog sopstvenog uverenja.
Već izvesno vreme patim od nesanice, ali razlog istoj nije psihološke ili fiziološke prirode, već administrativne. Možda će se neki i zapitati kako je to moguće, ali razlog za to je krajnje bizaran. Već izvesno vreme samo nekoliko metara od moga prozora, u večernjim satima odvija se prava drama. Ispred stanice policije svakoga dana u večernjim satima počinju se sakupljati građani sa svom dokumentacijom koja im je potrebna da bi došli do svojih ličnih isprava, ali i sa potrebštinama koje će im biti potrebne da lakše prebrode noć koju će provesti ispred stanice policije, čekajući da se u jutarnjim časovima otvore kancelarije i tako svoju besanu noć nastave čekajući među prvima u dugom redu.
"LDP u ovim prelomnim trenucima želi da preuzme punu odgovornost za sve proevropski nastrojene birače u Srbiji. Smatramo da smo obavezni da učinimo sve da bi omogućili da volja preko 1 600 000 glasača DS-a i 220 000 glasača LDP-a i ko zna koliko još ljudi koji žele da se nađemo u Evropi, ne bude grubo zloupotrebljena, zaustavljena i tako na duge staze Srbija bude sprečena da nastavi svoj evropski put.