prenosim tekst Dejana Anastasijevica napisan za Vreme
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=516448
Ove nedelje se navršilo šest meseci otkad je pod prozorom mog stana eksplodirala bomba. Eksplozija je prouzrokovala manju materijalnu štetu u vidu rasturenog prozora i sobe izrešetane šrapnelima, ali je ostavila trajnije posledice na moj život i rad. Uprkos uveravanjima najviših državnih i policijskih funkcionera da rešavanje ovog slučaja ima najviši prioritet, krivac (ili krivci) još nije otkriven.
Mark Zuckerberg je sa 20 godina (2004.) osnovao sajt Facebook.com, koji sada ima 42 miliona članova (najviše što jedan sajt ima). Za 1,6 odsto tog sajta Microsoft je skoro platio čak 240 miliona dolara, pa ako bi tako mogla da se proceni vrednost onda je ceo sajt vredan oko 15 milijardi dolara... Sigurno vredi činjenice da je Zuckerberg napustio Harvard da bi se posvetio ovom projektu. Ima još takvih priča, kao što je recimo ona o Sergej Brinu i Leri Pejdžu (google) i dr...
Ratne priče sam čitao kao obavezan dio lektire u osnovnoj školi.
Čitava plejada pisaca je brinula o tome da dogodovštine partizana ne ostanu zaboravljene.
Pisac vas je, najčešće, već na samom početku ubacivao u sred žestoke bitke u kojoj grupa partizana na naročito duhovit i dovitljiv način razbija omanji „švapski“ bataljon zahvaljujući svojoj natprosječnoj inteligenciji, superiornosti i fizičkoj pripremljenosti. Priča je bilo mnogo pa su se
Ne verujem da je bash za hvaljenje, ali eto u Srbiji ima neshto specifichno, shto shljaka, masovno je prihvaceno uz euforiju, chak izaziva radost i zadovoljstvo-al' ko mari za posledice, (kao u sluchaju globalnog zagrevanja).
Naime, od svih ministarstava, koja rade traljavo pod sumnjivim rukovodstvom i josh diskutabilnijim odlukama, Srbija ima, a da niko o tome nije obaveshten, shto je sasvim u redu, jer je to potpuno legalno, iako radi pod firmom sa regulisanim papirima, ministarstvo nekulture, koje je pri tome i visoko profitabilno, za razliku od ostalih ministarstava, koja katastrofalnim
Posto mi je Gospodin Kovacevic dao ponudu koja se ne odbija(koalicioni sporazum u 99 tacaka,predsednicka mesta u tri upravna odbora,clanstvo u pet,neke print medije i radio i TV stanicu pristao sam da svoj blog prikljucim njegovom,te smo zahvlajujuci razumevanji i toleranciji spaslili blogersku zajednicu od cepanja i frakcijskih borbi.
Zato molim da se preselite dva tri bloga gore..i pisite tamo sto Vam je volja
“Ako raspisem (izbore),kajacu se, ako ne raspisem (izbore) kajacu se”.“Izbori, biti il ne biti,pitanje je sad”..muci Borisa Tadica.Nema
Moj Sin je sinoć, u sedam uveče, dakle doba normalno, da normalnije biti ne može, izašao sa drugom, Komšijom u šetnju. Da se izluftira
...Kam'raden, die Rotfront
Und Reaktion erschossen,
Marschier'n im Geist
In unser'n Reihen mit...
Da li ste ikada culi za Theresienstadt? Tranzitni logor za evropske Jevreje, Rome, Slovene, politicke zatvorenike, homoseksualce i ostale nepozeljne tokom Treceg rajha, na putu za gubilista Bergen belsena, Auschwitz-Birkenaua, Treblinke... Ma znate vec, nadam se.
A da li ste ikada culi ko je bio Dr. Siegfried Seidl?
Da pomognem, dotichni je bio pukovnik SSa i prvi upravnik ovog logora. Lekar po zanimanju,
Ono što sam videla danas u atutobusu nateralo me da shvatim da izgleda nisam normalna što se trudim da budem srećna.
To se ovde računa u bolest.
Posle ovog što ću vam ispričati ili ćete mi reći da je to tako, da sam fiju fiju i da je ono što sam videla u autobusu sasvim normalno, ili da sam ja skroz zdrava, a nacija teško obolela. Dozvoljavam sebi da stavim sebe naspram nacije samo utoliko što sam u
Tumaram ovih dana po stanu - raspremam stvari od prethodnog puta i spremam se na novi, pa da ne slušam samo tišinu pustim TV, da onako bez mene drnda. Ima tome već koja nedelja da sam primetila zanimljivu emisiju na RTS-u, ali nekako ne uspevam da uhvatim raspored programa pa se iznenadim i obradujem kad ugledam prepoznatljivu špicu. Ta emisija se zove "Srbi u svetu" i ne znam da li se emituje na normalnom programu ili samo za inostranstvo ( ja pratim RTS preko satelita). Da ne dužim, rado bih se osvrnula na kompletni program za inostranstvo ali danas samo o ovoj emisiji.
Ta emisija je toliko smešna da ni jedna humoristička serija ili prilog ne mogu da nadmaše istu. Pre nekoliko godina na poklon sam dobila knjigu Jurija Poljakova "Jare u mleku". Tolkio sam davila ljude da pročitaju tu knjigu pa sam je od uvaljivanja drugima i na kraju i izgubila. Pored te knjige u isto vreme na kiosku u Beogradu kupim uz novine Kaporovu knjigu. Radnja je vrlo prosta. Neki lik smisli kako bi se obogatio
(в.поучан састав из циклуса: историју листајући, или, ајсе лажемо )
Глинџавије ,тај неусахли борац за идимидођими па се врати никад сањао ние да ће бити у конбинации за изигравање Главног Лика причице скоро набасане у дрангуларијуму сновами а која се односила на келте те сурове борце па стога
„I mi danas ne samo pamtimo nego i tražimo odgovornost za zločine počinjene u Sandžaku – počinjene nad ljudima samo zato što su bili drugačijeg imena, drugačije etničke i verske pripadnosti: Sjeverin, Štrpce, Priboj, Pljevlja, Bukovica, Kukurovići, Milanovići, Voskovina, Rajičevići, Zabrđe, Živinice, Rančići, Prelac, Sastavci, Slavotići, Sočice, Strmac, Valovlje, Zaostro.“
(Staša Zajović)
Na današnji dan, dana 22. oktobra 1992. pre petnaest godina, dogodio
- “Šta bi ti hteo na poklon za rođendan.“
Gleda me belo. Kaže:
- Otkud znam. Ništa. .. Samo nemoj opet pakmena.
To o pakmenu je posebna priča. Dozvolite mi malu digresiju. Elem, za sve je kriv onaj bilmez Danilo koji me je u Njujorku navukao da kupim tog pakmena. Kao Pakmen je klasik. Nasednem, pomislim čovek se razume kad je tako samouveren i kupim pakmena. Kad sam došao kući deca gledaju onu praistorijsku kutijicu, svu ćoškastu (za one koji ne znaju tako izgleda pakmen) i čude mi se. Iz tehnološke supersile na poklon doneo prastaru video igru, ko ciglu s ručicom. Ja, iako svestan da time neću popraviti utisak, ipak kažem:
- „Pakmen je klasik“
Oni kažu:
- I pisaća mašina je klasik.
Crvena vodoravna linija ''određuje'' političke stranke u Srbiji po socio-ekonomskim kriterijumima. S leve strane su intervencionisti (skloni velikom uplitanju države u ekonomski i socijalni aspekt življenja), dok su sa desne strane liberali (čija ekstremna varijanta-libertarijanci smatraju da država treba da obezbedi samo minimum funakcija neophodnih za funkcionisanje društva: pravna država, policija, određene instutucije za zaštitu konkurencije, ugroženih slojeva
Naslov- Prskali komarce, uništili pčele -koji mi je ovog jula,
gotovo hipnotički, zaokupio pažnju sa naslovnice dnevnih novina, nekih, ticao se uobičajenog ljetnjeg nemara na nekom od poljoprivednih dobara u okruženju. Dosta čudnovato zapažanje, pošto mi pčele nisu nikada predstavljale oblast interesovanja, izuzev kako da ih izbjegnem, jer su me na vikendici, očeve pčele, gotovo prilikom svakog boravka obavezno obilježile barem jednom žaokom.