And now for something completely different from current politics... and yet, sadly, just about as depressing. A few B92 blog readers have emailed me asking if I have any tips on teaching their wives/girlfriends/boyfriends Serbian. Here's what I know - if you have any tips to add please do.
#1. Be nice. Serbian is a very hard language to learn.
In the first throes of love or infatuation, your new partner will inevitably volunteer to learn your language. Then he or she will actually try to learn some. Unless he or she is a language-genius or you live fulltime in Serbia surrounded
Milan Mladenovic (EKV)_TV Poster_1992. deo 1.
Kada počnem da kukam kako su stanovnici leve obala Dunava građani drugog reda, često mi zameraju da sam previše lokal patriota i da preuveličavam stvari. Ok, možda sam lokal patriota, ali stanje je toliko očajno da ga je nemoguće preuveličati.
Jutros sam, srećom, krenuo znatno ranije na posao i ponovo sam upao u katastrofalnu gužvu na Zrenjaninskom putu. Uzrok gužve je sudar na Pančevačkom mostu, a dok ovo pišem verovatno još mnogi čekaju da dođu
Bitno je da razlikujemo adaptivno nesvesno od onog nesvesnog koje je opisano od strane Frojda – ono tamno, hladno mesto puno strahova, fantazija i neprijatnih sećanja. Treba ga uzeti kao onaj deo naše svesnosti koja pruža mogućnost da se u najkraćem vremenskom roku donese odluka koja je optimalna u odnosu na posledice, situaciju i informacije koje u trenutku imate. Ako na Vas juri kamion, vi nemate baš puno vremena da sagledate
Tango, igra saradnje.
Jedna od najviše proučavanih igara u svim oblastima gde se teorija igara može primeniti je poznata Zatvorenikova dilema (Prisoner's dilemma - PD). Postoji veliki broj verzija i varijacija ove igre, ali ja ću se zadržati samo na osnovnoj verziji i par njenih ekstenzija da bih ilustrovao osnovni koncept.
Nejelementarnija postavka PD igre teče ovako. Policija uhvati dva prestupnika u ukradenom vozilu prilikom bežanja, u blizini neke
Svuda u svetu se ovim, pomalo zloslutnim slovom, apostrofira neki prelomni dan, negde gde ce ili biti, ili nikako nece, neshto vazno, presudno i teshko nadoknadivo, svakako dramatichno i od vaznosti za buducnost.
Kod nas se evo, josh nismo ohladili od poslednja dva, jer im je dinamika deshavanja neverovatno zgusnuta, evo vec prilike za neke nove.
Koshtunica razvlachio zvaku dokle je mogao i konachno je ispljunuo, a da nije napravio ni jedan balon, al u tom padu izakane lepljive mase, uz uzdahe olakshanja, nazire se novi D Day.
Pa dokle vishe?
Cela nacija je
ili "Ako danas ne uspemo, jedini razlog smo mi sami“
Piše: Nikola Knežević (a.k.a. metanoia)
Približavajući se petoj godišnjici od njegove smrti, naša zemlja sve se više udaljava od vizije i puta koju je on imao za nju. Nije to više Srbija reformi, promena, čiji je politički kurs jasno trasiran prema evrointegracijama – „na dobrom putu“, već Srbija koja ponovo postaje žrtva gordosti i egocentričnog nacionalnog
blog-novela bez štriha: psihoanaliza, umetnička kriza i zgrada BIGZa
Nešto kao INTRO:
Mislila sam: ako smo je roknuli, roknuli smo je- pa šta?! Sudbina!
Nije joj bolje ni pisano. Kaže se: „Avangarda umire mlada" ... Prosto: ima očajan horoskop, očajnu natalnu, ta Avangarda. Mislila sam da je ime nasledila od uvažene Babe, i da joj
Kompozicija o Novom Sadu u tri ruke
Zato što živimo i volimo isti grad.
Zato što je između nas tri po deset godina razlike koje ne čine generacijski jaz, ali naša sećanja ređaju po redu koji ne ume jedan čovek.
I zato što je Gordanac to nedavno predložila, onako, kroz neki komentar, pa reko, ajd da to i uradimo.
Gordanac: Roditi se i odrasti