Ispitujuci lucenje pljuvacke i zeludacnog soka kod pasa prilikom uzimanja hrane, fiziolog Ivan Petrovic Pavlov, baveci se ovim istrazivanjem krajem 19. veka, dosao je do iznenadjujuceg otkrica: pas je poceo da luci sok pre nego sto je dosao u fizicki dodir sa hranom. Samim tim sto je video hranu, ili osetio njen miris, pas je poceo da luci sok. Ispitujuci dalje ovaj fenomen, Pavlov je otkrio da moze izazvati lucenje soka kod psa
Prvim odlascima na zapad sam bio zatecen pustim ulicama u toku radne nedelje. Od nedelje uvece do petka popodne nema nigde nikog. Ljudi ili rade ili se odmaraju za posao. Deca su ili u skolama ili pisu domace zadatke. Navikao sam da kod nas na svakom cosku kafic i ljudi koji piju espreso i citaju novine u svako doba dana u toku cele nedelje. Gluvarenje je izdignuto na nivo nacionalnog sporta, odmah iza kosarke a ispred odbojke i vaterpola. Niko nista ne radi. A na
(Izbori FAQ nastavak)
U brojnim polemikama i u medijima i izmedju komentatora na netu i “uživo”, medju prijateljima, a kad je nesreće i u samoj porodici, ljudi polemišu o izborima na jedan strahovito grub način. O izborima se raspravlja kao da je u pitanju borba na život i smrt, taktika “čovek na čoveka”, najvažnije utuviti onom drugom sopstvenu ideju u glavu, isterati djavola iz tudjeg tela, banalno i vulgarno izvredjati “protivničkog” kandidata, dezavuisati ga ad hominem tabloidnim lažima (koje, iako svi znaju da su upravo to – obične laži, ljudi
Piše Persa Vučić
Deseti decembar, Dan ljudskih prava, Niš je dočekao i ispratio doslovno preplavljen fašističkim porukama i simbolima, i nema prigradskog naselja ili dela užeg ili šireg centra ni ograde ili zida neke institucije u Nišu gde ti simboli i poruke nisu ispisani, a u ovom tekstu navedeni su samo neki.
Na potpornom zidu Triglavske ulice, delu koji se spaja sa Igmanskom (naselje "Crvena zvezda") piše "cigani napolje" i "smrt ciganima". Popločani delovi nišavskog keja (kod tvrđave) iscrtani su velikim (1x1m) kukastim krstovima a kukasti
Mi do pre tri-četiri godine nismo upražnjavali zimovanja. To je za nas bilo previše. Da kuću, u zimnje doba, napusti pet primeraka ljudskog roda, od kojih tri manje sposobna za sopstveno odevanje, bilo je problem rešiv samo brojem ruku većim od četiri. Trebalo nam ih je bar k'o u one indijske boginje, što liči na pauka, a uvek joj ime zaboravim.
Prvo
Piše: Boban Stojanović
Kada sam danas na reveru Dragoljuba Ackovića video bedž sa likom Šešelja, shvatio sam da je najveća žrtva aktuelne vlasti - vidovita Zorka!
Ona je svoj posao obavljala maksimalno korektno: ikone, beli luk, kaže šta kaže, sve to po određenoj tarifi, tvoja je volja ’oćeš ili nećeš da veruješ. Nit’ je Zorku plaćala država, nit’ je Zorka uzimala pare iz državne kase, nit’se Zorka bavila politkom.
Kada ste čuli da se Zorka petljala sa Evropskom unijom, nezavisnim Kosovom ili izručivanjem Mladića i Karadžića Hagu. I onda, jednu tako poštenu građanku, koja ti za tvoje rođene pare da ono što može da da – nade na kašičicu – uhapse. Skinu je sa tržišta. Izbace iz igre...
I, šta se popravilo u državi?
Ništa!
Sve je postalo mnogo, mnogo, ali baš mnogo gore!
Djetinjstvo moje je bilo tesko... Cesto ni kruha nije bilo dovoljno, zbog toga se desavalo da je majka, da bi pravilno rasporedila rezerve kukuruznog brasna koje je imala, morala zakljucavati ostavu u kojoj se nalazio kruh, a mi, djeca, dobijali smo samo toliko koliko se moglo pojesti....
Живели смо скромно, јако скромно, као и сви тада, уосталом. Сви смо јели исту храну, хлеба и масти. Нисмо имали више од два месна оброка недељно, јело се поврће.
Duboko uvuchena u Jadranu, leshkari ova svetska lepotica. Tajanstvena u svom josh ne istrazenom bogatsvu, jedinstvenom i neuporedivom,
Prosharana meshanom shumom, makijom i kamenjarem, krije u sredishtu Veliko i Malo slano jezero, koja su do pochetka hrishcanstva bila slatkovodna.
Krashka polja, naselja u kamenu, urushene tajanstvene pecine. Sv. Marija je ostrvce na velikom jezeru i na njemu se nalazi ochuvani Benediktanski manastir pretvoren u hotel "Melita", (barem se tako zvao onda). Tu se vreme ne pomera, stoji mirno kroz vekove i prikuplja istoriju. Uveche konobari,
Prvi dani 2008-e godine nisu donijeli oporavak Beogradske berze, a politička situacija vezana za Kosovo i predstojeće predsjedničke izbore se i dalje užurbano komplikuje. Međutim, postavlja se pitanje kako je, usred takvog ambijenta, svjetsko finansijsko ime Merrill Lynch (ML) odlučio da uloži određenu sumu novca u srpski MPC Properties, i to kao manjinski akcionar? Naravno, čitav proces pripreme transakcije je trajao prilično dugo, ali sigurno su pažljivo procjenili politički rizik u zemlji Srbiji.
Očigledno da je u pitanju dugoročan pristup investiranju ML i njihov
Majami Beach je duguljasto ostrvo, nadomak Majamija, sa istocne, okeanske strane. Mondensko mesto, Sauth Beach je relativno mali deo tog duguljastog ostrva i predstavlja centar interesovanja mnogobrojnih turista zbog lepih plaza, prelepih zena, dobrih hotela i odlicnog nocnog zivota. Tu su butici svih ozbiljnih modnih kuca. Tu je i kuca pokojnog Versacija koji je prvi nanjusio potencijal Majami Bica i doselio se. Na Majami Bicu su i najbolji restorani, najlepse zene, plaze...
Juče je mladi skaut Mohamed Džaišam pokušao da nožem ubije predsednika Maldiva Maumun Abdul Gonama. Srećom, tu se našao mladi muslimanski fundamentalista Mohamed Muršid koji je, ne hajući za svoj život, hrabro uskočio, pohrvao se sa napadačem i spasao predsednikov život. Tom prilikom, Mohamed je zadobio samo lakše povrede. Može se reći da je napad bio očekivan, jer je predsednik Maldiva poznat po svojoj tvrdoj fundamentalističkoj politici, dok se mladi skauti ove zemlje zalažu za mir u svetu i poštovanje raznolikosti.
Imamo problem. Lično, mislim da je veći od svih naših dnevno-političkih muka, izbora, cenzusa, kandidata, Kosova. I taj problem nije samo naš, deli ga Planeta, ali ga ta činjenica ne čini manje strašnim. I to što se, srećom, ništa nije desilo, ne znači da neće, niti da se takve stvari ne dešavaju. Naprotiv, dešavaju se sve češće i češće. Možda ne u našem komšiluku, možda još uvek možemo da se pridržimo za onu «to se uvek
U ovom postu imam nameru da vam predstavim umetničke radove koje sam na poziv časopisa SPIKE (THE INTERNATIONAL ARTMAGAZINE FROM VIENNA ) izabrala da prikažem u jesenjem broju za 2007 god. u uvodnoj rubrici “Artist’s Favourites”. Koncept ove rubrike je da pozvani umetnik odabere i predstavi pet mladih umetnika i ukratko obrazložii svoj izbor.
ČIN I
Mare je prvo pomela terasu, onda je u dubokom tanjiru izmutila jaja i stala da prži pofezne. Cvrči zejtin, trešti televizor, kad se sa crkve, odmah tu uzbrdo, oglasi zvono.
- Koji je danas datum? ... Ajme, Sveti Ante! Ajme, zaborav’la san! Moran poć ucrikvu! Šefe, ne bilo ti zapoviđeno, isfrigaj ti ovi kruv zadicu. – uvali mi tiganj u ruke, obriše šake o kecelju i odjuri.
Stojim u dimu i frigam kruh. Slušam kako pljušti voda u kupatilu, kako lupaju vrata, kako škripe krila šifonjera, Uzmuvala se Mare, ne zna kud će pre.
Pojavila se Mare u haljini za izlaz, sitna, suva, očešljane masne kose, s naočarima i namazanim tankim usnama. Stoji ukipljena kao da treba, onako nakarminisana, da prođe estetsku kontrolu ne bi li mogla u hram Božji.