Gost autor: Inco
Kad su ljudi u poplavama gubili imovinu i živote,
Jer su se ignorisala sva upozorenja meteorologa,
Ja sam pisao da su to hiljadugodišnje kišurine, viša sila,
Da niko nije kriv i da je država učinila sve što je mogla.
I izdražavao saučešća porodicama nastradalih.
Zatrpani smo informacijama o formiranju kolalicija, kako onih na vlasti tako i onih u opziciji. Zasenjeni velikim rečima vođa ili onih koji bi vođe da budu, mi obični smrtnici zaboravljamo da izbori nisu samo izalazak na glasanje. Izbori predstavljaju veliki ispit organizacionih kapaciteta bilo koje partije. Izbore neće dobiti krupne reči lidera, nego dobro organizovani adminsitrativni aparat stranaka. U mnogim lokalnim sredinama, bilo malim ili velikim,
Naravno, ovo nije kraj spiska boraca protiv transparentnosti poslovanja. Ove nedelje je taj oslobodilački pokret dobio akadmski karakter: u isti koš sa taksistima i advokatima hitro su uskočili i uvaženi profesori državnih univerziteta. (Postoje još i njihovi duhovni uzori, ali o tome na kraju teksta.)
Tako su akademska zajednica i taksisti, kao onomad Don Kihot i Sančo Pansa, krenuli u svoj plemeniti pohod - ali ne na vetrenjače, već na fiskalne kase...
Gost autor: Velibor Ilić
Tokom poslednjih desetak godina u mnogim naučnim disciplinama došlo je do veoma značajnog napretka, uključujući i oblast neuronauke. Do takvog ubrzanog razvoja u velikoj meri došlo je zahvaljujući razvoju informacione tehnologije, koja je omogućila jednostavno memorisanje i obradu velikih količina informacijama.
Blue Brain projekat
Švajcarski Federalni Institut
Pre godinu dana je otišla Tanja.
Čini se da je nema mnogo duže od te jedne godine. I da je istovremeno ta godina prošla kao tren.
Čudno je vreme u kome nema nekoga ko je našim vremenima uvek pripadao. Bio tu negde. Činio se neodvojivim od postojanja. Prosto, bio deo nas i vremena u kome živimo.
I sad ga više nema.
A to je tako nestvarno, iako stvarnost ne laže.
Lažu sećanja koja ne mogu da umru.
Naročito ona poslednja, ona koja odbijaju da se utope u mraku zaborava. I uporno žive u sitnicama. Pomisliš da više nema Tanje, i samo ti bljesne njen osmeh i poluzatvorene od smeha oči. Tako se ne smeju onih kojih nema.
... konačno imamo kandidata novog ministra, hoće li nam biti bolje?
Šta me je nateralo da, baš danas, posle dugo vremena, uđem na ovo mesto za koje sam mislio da je odavno mrtvo.
Čudnim spletom okolnosti, kao prvi, iskočio mi je blog o vežbanju i to od autora koji me je jednom prilikom banovao, verovatno iz straha od istine o svojim marketinškim aktivnostima u oblasti u kojoj ima samo lična iskustva; znanja veoma malo.
staje kisa u beogradu i dok mi se pricinjava da svetlost trci izmedju ulicnih svetiljki, opticka varka, cujem kako odzvanja jos poneka zaostala kap. sutrasnji dan je ponovna borba za dostojanstvo, za profesiju, za delic srece koju nam donese uspeh i nagrada sa kojom onda obradujes sebe i bliznje.
u medjuvremenu u zivahnom i nadasve vise postojecem neko nepostojecem svetu koji nazivaju virtuelnim rodila se nova vrsta pismenosti, upotreba crteza koji izrazavaju nase raspolozenje. koliko puta vam se desilo, priznajte, da se nervirate jer u brzini ne mozete da nadjete
nisam htela da otvaram blog danas, da bi mogli da ga zatvorimo
kad bude finale.
Za to vreme, političar QW je owner & CEO stranke D koja ima kakvog-takvog uticaja. Čak i onda kada ne prođu cenzus, stranka D i političar QW imaju dovoljno mesta u javnosti i razna su im vrata otvorena, zbog specifičnosti politike koju zastupaju. Političar QW indirektno i jeftino - zbog dugova u kojima se nalazi - kupi firmu C i obeća da će je staviti na noge.
Trgovačke firme A i B tajkuna XY ubrzo potom počnu da plaćaju dugove prema firmi C. Firma staje na noge. Radnici su zadovoljni. Glasači su zadovoljni. Stranka D je zadovoljna, zbog gazdinog uspeha i uvećanog ugleda, a i firma C ih po malo, onoliko koliko se može, dotira. Imaju naravno i banke nekog uticaja u svemu tome, ali to je već drugi segment priče.