While America is reeling and holding its head at the thought of Donald Trump as a possible 45th President of the United States, so too is Serbia biting its nails to see who will come out on top of the extraordinary one-party elections coming soon to this country.
I think you see where I am going with this...
Од данас по подне одбацујем неколико концепата овог текста. Коначно, одустајем од покушаја сваке анализе, жалопојке за пропуштеним тренуцима и годинама, елаборирања констатације огорчења због свих пристајања запослених у медијима (углавном више не признајем реч „новинар")... остајем (бар у овом тексту) само при првој реакцији - бесу због најогољеније инструментализације и мобинга (бићу захвалан за сугестију за бољу реч) запослених на Студију Б, бар у најави, ако се у међувремену од монструозне идеје није одустало (а немам такву информацију).
Bob Živković piše priče crtajući. Ponekad, retko ali ipak, Bob se vrati rečima. Ovo je njegova priča koja se, kako to obično biva u svetu koji je često tako mali, dešava upravo u ulici u kojoj sam i ja rasla. Jedino što na Bobovoj mapi našeg kraja još uvek nema moje zgrade, na njenom mestu piše »Gradilište«. Bob i ja se nismo tada poznavali, ali je Bob izgleda u pravu kada tvrdi da smo nas dvoje delili dečiju sobu, a da to nismo ni primetili. I gledali istu, novobeogradsku, na ivici Zemuna, strašnu Šumicu šumetinu, s desne strane puta ka školi...
DVESTOTINEIDVAIPO KORAKA
Nikad mi nećete poverovati, ali ja sam rastao odmah uz divlju, močvarnu šumu.
Moja šuma se zgnječila između dve opštine, nedovoljno ćoškasta da bi bila jedan od parkinga Novog Beograda, a previše divlja za pitome parkove Zemuna. Dunav je probao da je prisvoji i odmah se popišmanio. Ostao je samo trag reke, velika bara, taman tolika da ste je mogli smatrati za jednu malu, takoreći džepnu močvaru. Grad je prezreo tu neplaniranu, mokru i bezobraznu šumetinu, i otišao svojim poslom. Kad već niko drugi nije imao vremena i strpljenja da se bavi njome, prisvojila su je deca prozvala „Šumica“.
Odmah na početku: Da, priznajem, fan sam ''Velikog brata''.
Nisam na forumima, ne glasam, ne sedim pred tv-om, ali pratim, onako sa distance i uglavnom znam šta se tamo dešava. Znam ko se izblamirao, znam ko se izglupirao, znam ko ne zna zemlje i gradove sveta, znam kako Čanak sprema omlet. Ako nekog zanima, mogu da mu prepričam - na pp, da ne davimo ostale.
Nego, baš me zanima, ko će pobediti, ko će dobiti 50.000 evra.
Iskreno, odahnuli smo. Neki nepodnošljivi osećaji tipa neurađenog domaćeg, nemarom nevraćene knjige u školsku biblioteku ili namerom nevraćene prijatelju, osećaji izgovora tipa „doći ću sigurno ali ako ne dođem" ili „istina nam je važnija od uspeha osim u slučajevima kad je uspeh važniji od isitne", sve nas je to netragom napustilo kad smo čuli rezultate lokalnih izbora u Hrvatskoj. Zahvaljujemo (bosnizam od zavaljujemo) pakosno i Radničkoj fronti što se toliko trudi da nestane sa scene buržoaskog parlamentarizma, malo je previše za gledati šetkanje u takvom političkom
ili jedan dosta konfuzan post o nečemu što me izrazito nervira celog života.
U osnovi velikog broja krivičnih dela protiv privrede, koji su i najčešći oblik privrednog kriminala u Srbiji, je očigledno narušavanje jednog od osnovnih načela obligacionih odnosa: ekvivalencije davanja. Rezultat narušavanja ekvivalencije davanja je sticanje imovinske koristi za fizička i pravna lica, a na štetu nekog privrednog društva.
Mali Marko je taman obavio nuždu u klozetu i pustio vodu, kad je uz šum vode čuo neke zvuke, veoma neobične za takvu situaciju. Spustivši glavu ka šolji, osluškivao je pesmu koja je odjekivala:
"Haj-ho haj-ho,
Verovatno svako ima svoju definiciju, ali ja sam konačno naišao na odgovor.
Ekipa koja drži sjajan sajt, ekipa koja je - izmedju ostalog - objavila novi cd kultnog BG/HC benda DISCORD.
I najbitnije, što me je oduševilo - NEMA POLITIČARENJA !! Nije bitno
ko je za koga i protiv koga i sa kim,
to se ostavlja na gajbi.
Znači,