85 и по година је имао мој тата кад је преминуо пре скоро 40 дана.
Ех, мој тата...
Кад се сетим тебе само лепе мисли и осмех на лицу имам.
Радујем се што нам је живот дао толико година са тобом.
Са твојим шалама, са твојим ведрим духом, са твојим осмехом.
Ја осећам тугу, ал је радост већа што си ми баш ти био отац.
Што
Odlučih da ovom (tekućem&dimećem) serijalu rege homemade uradaka dam naziv - DUB PUB
Pošto to na kraju i ispadne neobavezno svratište na duhan divana i čašicu trola. Misim, slično kao i mnoge druge birtije diljem bloga B92. Al' ima "živa" muzika :)
Malo sam kupio fore i inspiracije po netu i evo nove stvari, takoreći stvarčice (1:45)....180bpm, freestylee reggae riddim, akordi Am, Em, D
mislim da vrijedi posebni post
Neskromno cijenim da mi je ovo najbolja stvar do sada. Progresija akorda (Am-G-F-Em) sugerisana od strane ChatGP-a, a prema traženom štimungu. Melodija je autorski rad, kao i sve ostalo, uostalom. 83bpm. freestyle reggae ridim. Trajanje 3:14! (potpuno slučajno je tako ispalo)
Dub Pub radi non stuB. Unofišl selekta, no sekta, wiikiid intelekta...(ovo čitati na jamajkanskom :)
Ustvari, mogao sam ovu traku ladno objaviti i na već otvorenom blogu, al je posebno rađena za neke što se žale na neveselost i neplešljivost ovdašnjih uradaka.
A i da fasciniram malo Tasu sa 4 aktivna bloga XD))
За оне коју су пропустили ова два-три бисера:
1. линк1; коме није јасно, може да кликне на линк2 с титлом
2. један текст
3. други текст
Pajke, hvala na inspiraciji...
- Kume, aj pravimo poso, imaš nekog u Kini?
- Ne znam, moram da se raspitam, šta si namislio?
- Vidiš, silno se gradi za taj Expo, sve tamo pobeglo. Evo, od sestre komšija, inženjer, neki dan dao otkaz i otišo da za njih radi. I još neki iz njegove firme. Miran je koju godinu a posle će da vidi.
- Dobro, kume, a šta bi mi tu?
- Mislio sam da vidimo za te leteće taksije. To bre ima čudo da bude i ko prvi
Milan koji je jutros ustao pre alarma/radija i otišao desno iz svog kupea, prema lokomotivi, ili lokomotivama, udaljavao se, u potrazi za cigaretama, od smrti, komšiluka i cimera Petra koji je nastavio naglas da čita požutele novine, ne zna se tačno kome, okupljenima valjda.
Novinar: Sudeći prema svemu, gledaoci će ostati u dvoumici i nakon završetka filma o kojem je vrijemenu riječ jer ni po kostimima neće se moći prepoznati kad se radnja dešava. Po događajima na platnu pogotovu. Zašto je baš tako?
Goran Paskaljević: Film nosi jednu univerzalnu temu. Bilo bi pogrešno da sam bilo čim označio kada se radnja dešava jer bi se moglo pomisliti da je taj događaj o kom se radi u filmu karakteristika jedino tog vremena. Dakle, radnja se mogla događati u prošlosti ali i u budućnosti.
U sred čitanja kroz poluautomatska vrata niz hodnik, kroz koja je Milan zamišljen izašao, ušla je pogrebna ekipa, svi u crnim jednodelnim kombinezonima sa malom žutom osom izvezenom u visini srca i doktorom Šapićem u belom mantilu koji se polusvestan vukao za njima.