Ljbomora je jedno cudo,kad se osecas stvrno ludo,kad ne znas zboriti i u glavi red stvriti.
Ljbomora je jedno slozeno “bice” sto rusi misice. Ljubmora ti pravi mostice i uvlaci u svoje grlice.Ljubo”mora” - nju svako mora da ima jer je ona sastavni deo covekove duse,natalozena kod nekog pre svih sklonosti i mana,natalozena kod nekog na samom dnu njegovog okeana.Ljubomora je mora koja te ne prene iz snova,koja te baca u svoje visine i ljudske dubine.Izboriti se treba s ovim bolom jer u stanju duhovne skucenosti telo se bori da iz tromosti progovori.Kako da se odupres ovoj
U moru Njihovih sklonosti da nam prave pogodnosticovek gubi dusu vapeci za resenjem njemu najboljim,da ne udari po dzepu i njemu napravi stetu.Covek se skoncetrise i pocne da mirise,ono malo stida izgubi iz vida,puni svoju potrosacku korpu da bi Nekome dao motku.Eto ta je motka ostrija i bludna jer je srbin siso s uma,pa daje svoje krvavo zaradjene pare da bi Neko znao sta je.Nece ovaj narod da se digne i srusi sve One silne sto stoje na vlasti,sto su skloni krasti.Uvek Njima malo bude sto srbina kude,pa smisljaju nove nacine i pogodne tlacine. Svaku bunu koju srbin rodi i iznjedri
Bistar miris njenog oka
u visinama malog skoka
prati zelju za zivotom
i njenom lepotom.
U sancu ljubavi ovog bica
nestvarnost je malog ptica
sansa za boljim zivotom
i gracioznom dobrotom.
Plavo nebo njenog srca
zamisljeno sada stoji
plaseci se da govori,
jer gori nasred pustog stana
utvara slicna nama.
Gresnica je nekad bila
ova bozja mama
bez prstena i bez srama.
Rodjeno je jedno cedo,
sto ga drustvo maze kredom,
ali mati,
okani se dete prati
i
Kad se oblaci bore i kise bole,
to se pupoljak muci
da na svetlo se izluci.
Kad radosno jutro tvoga oka
obasjava dan ovog gustog soka,
to vetrovi sto ga nose
obrve ti kose.
Kad ispisana rec
teg u dusu stvara
to telo od svetlosti se slama.
Kad stopala tvoja po vodi gaze
to senka kapi pocinje da mazi.
Kad ova cudna slika o tebi
ponekad u meni sedi
to pogled moj luta
jer skrenuo je s puta.
Zivot ti je ko reklama.Pokazujes se neko vreme,pa se onda malo proredis,znaju i dalje za tebe ali vecini nisi potreban i na kraju te povuku iz upotrebe,ostane samo uzitak koji si kod potrosaca izazvao.
Idem u pravcu kraja,putem kojim su mnogi prosli ne otkrivsi tajnu,sa prolaznim nadama, nestvarnim ocekivanjima, skazaljkama koje ne vidim, brojeva od kojih strepim,sa tapijom koja stoji i govori da sam doso i otiso ne pitajuci se sta zelim.U pozadini prolaznih ispunjenja viori se zelja da ostavim nesto za sobom,da prevarim vecnost,da pomalo budem deo nje,da pomalo bude deo mene.
Taman
Pre nekoliko dana sam imao jedno nezaboravno iskustvo,napisao sam jedno pismo.Da ironia bude veca to je prvo pismo coveka koji ima za malo 25 godina.
Elem pismo nije bilo namenjeno nikakvoj devojci vec mojoj tetki.Zena starog kova,poseduje lepe manire,ostala verna pismu,pa mi pisala da vidi sta joj radi sestric.Jeftinije mi bilo da je pozovem,zahvalim se na toplim recima,ali velim sebi,upristoji se decko,budi i ti malo na nivou,ne dozvoli da te podvede ova prolazna tehnika.latim se ja tako pera pisem,brisem,dodajem,oduzimam a papiru nigde kraja.Naporno bilo priznajem,ali