Sinoć, između dve predstave na Sterijinom pozorju, sretoh dvoje prijatelja, za koje mi je u glavi zauvek vezana fraza "mladi bračni par". I, setih se vremena kad taj mladić nije imao sedu kosu...
DAMA SA PETROVARADINSKE AUTOBUSKE STANICE
U godinama kad mi je jutarnje buđenje bilo samo susret sa novim danom, stvarnost je počinjala na medjugradskoj autobuskoj stanici u Petrovaradinu.
Uobičajeno nepredvidiv raspored prolazaka autobusa primoravao je na raniji dolazak. Nakon izvesnog vremena, počela sam da uočavam ponavljanja i pravilnost
Dragi prijatelji, računajući da je ovih prolećnih dana najprijatnije ćutati i nešto čituckati, šaljem Vam ovu priču, od pre par godina. Nadam se da će Vam prijati.
AKO DERETE KENGURA, PA KOŽA ZAPINJE, KRENITE OD REPA
Krenemo, tako, jednog predvečerja, moj čovek i ja, da prošetamo kejom, do Štranda. Toplo, početak juna. Dunav se lenjavi, klinci trčkaraju, mlađarija se ljubi po klupama, mesec odskočio pa sija... Razgovor krene pa zamre, valjda nesposoban da konkuriše Dunavu i od mraka posivelim krošnjama drveća.
Koračamo i mahinalno čitamo
Nije problem kad je đavo crn, već kad je anđeo siv, ili još gore -kariran.
U vreme počivšeg Miloševića bilo mi je normalno da on, i ljudi oko njega, rade loše, besmislene, štetne i glupe stvari, jer su bili upravo to - zlo sa kojim se treba izboriti/crna strana stvranosti koja preti da nas uvuče u sebe i poništi. Kao što mi je bilo normalno da se mi (neki drugi i drugačiji ljudi) borimo protiv njih, baš zato što su takvi. I bilo je za očekivanje da ćemo se uvek razlikovati - belo i crno; dobro i zlo; pametno i glupo; vaspitano i nevaspitano...
Jula
UMETNIK ZLATNE PRAŠINE
Postoje ti neki ljudi koji umeju sa životom. Postoje i oni drugi, koji umeju sa pojedinim segmentima života: oni-koji-umeju-sa-rečima, oni-koji-umeju-sa-novcima, oni-koji-umeju-sa-emocijama... Uopšte, postoje razni ljudi, koji umeju sa raznim stvarima. Neki od njih se nazivaju specijalistima, neki umetnicima, neki ekspertima... Neki nikako, jer imaju tu nesreću da su virtuozi u oblastima koje nemaju svoje posebno ime. Oni najčešće ostaju neimenovani i neprepoznati.
... Uvek sam volela one scene u crtanim filmovima o Petru Panu, Pepeljuzi, Pinokiju
Ako predsednik moje države, Republike Srbije, kaže: "Ni jedan Srbin ne priznaje genocid u Srebrenici, pa ni ja", za mene to može da znači nekoliko stvari (od kojih se neke međusobno isključuju, a neke i ne): a) ja nisam Srbin, jer sam Srpkinja, odnosno - predsednik Nikolić Srpkinje ne priznaje za Srbe, b) ima bar jedan Srbin (doduše ženskog pola) koji priznaje genocid u Srebrenici, a predsednik Nikolić to ne zna, pa mu treba javiti (što ovom prilikom i činim), c) predsednik Nikolić ne priznaje kao Srbina nikoga ko priznaje genocid u Srebrenici, što znači da ja, uprkos činjenici