Dnevničke bilješke, 5. dio

8. travnja 1999 (četvrtak)

Prije četiri dana, 4. 4., u London je umro Vane Ivanović. Znao sam da je bolestan, ali me je ta vijest ipak nekako iznenadila i veoma rastužila. Poslao sam cvijeće i telegram. Dejan kaže da u zadnja dva tjedna nije bio pri svijesti, pa nije ni znao što se događa. Njegova se smrt poklapa s krajem Jugoslavije, kao što se i rođenje, nekako, poklapalo s njenim nastankom. Dobro se sjećam ručkova s njim. Bio je otvoren, duhovit, inspirativan, vrlo tolerantan. Bio mi je jako drag.

Bombardiranje Srbije

(Dnevničke bilješke, 9. dio)

29/30. maj 1999 (subota)

Večernji razgovor s B. Kaže da se u Hrvatskoj ide u smjeru izjednačavanja „komunista" i „fašista", i na tim temeljima da se gradi politika za vrijeme nakon Tuđmana. Kaže da je „sve spremno za desnu diktaturu: policija ne reagira na tučnjave, desnica je preuzela vodstvo HDZ-a i čeka da Franjo umre, a ljevica (Tomac i Račan) ne postoji.

Pratim rasprave na nogometnom sajtu „nogomet.com". Uvjereni su da se rezultati namještaju, i da se favorizira „Dinamo" - koji se sad zove „Croatia".

Milutin Baltić i DJ, Jan 2008

Kada ćemo (i hoćemo li) dočekati da neki „pripadnik manjine" (recimo Srbin u Hrvatskoj) postane predsjednik Republike (npr. Hrvatske)? Oni koji postavljaju to pitanje, zaboravljaju da je Hrvatska već jednom imala predsjednika (doduše: predsjednika kolektivnog Predsjedništva), koji

(Dnevničke bilješke, 4. dio)

27/28. marta 1999. (subota i nedjelja)

Jučer sam doletio u Zagreb. Lako je prilagoditi se. Odavdje sve izgleda nekako drukčije.

Četvrta noć bombardiranja. Sinoć jače, danas najjače. Srušen jedan američki avion. TV Beograd, koju gledam iz Samobora, izvještava o Miloševićevom susretu s delegacijom Ukrajine. John Simpson javlja iz Beograda, da je rušenje američkog aviona na beogradskoj televiziji bila tek peta ili šesta vijest. Svugdje drugdje je to vijest dana. BBC komentira da bi to rušenje moglo biti veliki poticaj

Nedavna najava novoizabranog američkog predsjednka Baracka Obame - da će odmah po polaganju zakletve (20. siječnja) početi proces zatvaranja internacijskog logora Guantanamo, te povlačenja američke vojske iz Iraka, otvara pitanje: je li „rat protiv terorizma" gotov?

 „Rat protiv terorizma" je bila glavna ideja na kojoj se temeljila američka vanjska i sigurnosna politika nakon 11. rujna 2001. Ona je omogućavala jednu vrstu povratka na stanje koje je vladalo u „Hladnom ratu" (1949-1989), i za koje se mislilo da je konačno napušteno padom Berlinskog zida, prije sada skoro

(Dnevničke bilješke, 7. dio)

1. maja 1999. (subota)

Poslao sam Viktoru tekst o Havelu, a onda sam počeo pisati otvoreno pismo tom gospodinu, koji se nevjerojatnom brzinom uspio pretvoriti od najvećeg propagatora liberalne demokracije u najvećeg podržavatelja ove vojne intervencije. Njegova je pozicija indikator da je ova intervencija - bar jednim dijelom - inspirirana ideologijom. Problem je u tome što je Havel predsjednik Češke Republike, koja je i sama imala vrlo loše iskustvo s ideološki-inspiriranim vojnim intervencijama. Doktrina „ograničenog suvereniteta",

Gost-autor na ovom blogu danas je moj prijatelj i kolega dr Dejan Djokić, docent za modernu i savremenu istoriju na Goldsmiths College-u, Univerziteta u Londonu, autor knjige "Elusive Compromise: A History of Interwar Yugoslavia" (objavljene 2007.), i urednik knjige "Yugoslavism: Histories of a Failed Idea" (2003). Njegovim tekstom na ovom blogu, nas dvojica želimo prisjetiti na Vaneta Ivanovića, koji je umro prije točno deset godina.

Deset godina od smrti Vaneta Ivanovića (1913-1999)

Dejan Djokić

Vane Ivanović je umro 4. aprila 1999. Nekoliko

Intervju: Anthony Giddens, direktor London School of Economics

Razgovarao: Dejan Jović , 10. juna 1999.

Pitanje: Nedavno ste rekli da je 1999. značajna godina jer je desetogodišnjica 1989. Kako biste danas ocijenili značenje 1989?

Odgovor: Rekao bih da je 1989 imala fundamentalno značenje za odnose u svijetu. Mislim da je moramo smjestiti u okvir

 (Dnevničke bilješke, 10. nastavak) 

4. lipnja 1999 (petak)

Popodne, Dejanovo predavanje o Vanetu. Historijska distanca (hindsight) ne mora uvijek biti nužna, niti produktivna. Dao je odličan primjer: zbog kasnijih događaja, ljudi su zaboravili da je, recimo, 1941. Vane Ivanović bio značajnija ličnost - a i poznatija - i od Draže Mihailovića i od Josipa Broza. Pa ipak, gledano iz današnje historijske perspektive, stvar izgleda potpuno drukčije od onog kako je bilo.

U medijima, komentari o „Miloševićevoj kapitulaciji". Većina se slaže da je

(Dnevničke bilješke, 8. dio)

11. maja 1999 (utorak)

U Kini traju velike anti-američke demonstracije zbog bombardiranja ambasade u Beogradu. Mlađi ljudi, uglavnom studenti, nose fotografije s likom Billa Clintona i natpisom: „Clinton - Hitler" i mete, kakve nose ovih dana i oni koji demonstriraju u Jugoslaviji. Kina je jutros izjavila da neće sudjelovati ni u kakvim mirovnim pregovorima u Ujedinjenim narodima, sve dok NATO napadi na Jugoslaviju ne prestanu. Njen prijedlog rezolucije, kojom bi se osudio NATO zbog napada na kinesku ambasadu u Beogradu,