Zašto ludvig?
ludvig
kao,
jedan genijalan filozof koji je nekad rekao da ukoliko o nekim stvarima ne umete govoriti, onda je potrebno ćutati. prosto. posle pročitam da je i sam nakon što je došao u takvu situaciju sa neuspelom filozofskom postavkom, dugo bio zaćutao. onda
Deda je donosio Politiku. Dugo. Nije je čitao. Dobijali penzioneri besplatno u klubu. Niko u kući nije je čitao. Ja uzmem jedan dan i shvatim zašto. Onda sam preskakao tih prvih 50-ak strana o tome kako je S.M. obišao neku fabriku i odrzao govor koji je naravno u celosti prenesen, pa onda supruga mu, predsednica stranke meseca moga rođenja odrzala predavanje na temu novog svetskog...i tako. Čitao sam sportsku stranu. I feljtone. Sećam se i danas jednog
ali čitava ta priča oko kingsa mi je bila tako bajkovita pa opet linkujem text.
a i ne dešava se svaki dan da nekom našem košarkašu dižu dres na krov dvorane.
svečanost je zakazana za sutra.
neverovatno, ali rts daje prenos.
da se podsete fanovi šta je značilo ustajati u 4 izjutra.
jedan
Postoji li gluplje pitanje od silnih na koja dajete odgovore u raznim almanasima, spomenarima, internet profilima... od onog koja vam je omiljena knjiga. Ukoliko osećate knjigu, knjizevnost, pisanje, pišete, bilo šta, teško da ima. Nekako postoji taj osećaj da nije isto kada vas pitaju za omiljenog fudbalera, vrstu pice, piće, boju očiju kod zene, cveće, rock grupu ili za to. A opet kada god negde naiđem
Zašto ti uopšte voliš taj tenis, pa to niko osim tebe ne gleda, upitao me je svojevremeno prijatelj pred finale Australian Opena između Federeda i Safina, 2005, u 5 izjutra zato što sam trazio da prekinemo sa igranjem play stationa da bih mogao da odgledam meč.
Zašto volim tenis. Pojma nemam.
Pa kako to, pojma nemaš, pa moraš znati zašto nešto gledaš.
Pa ne moram.
noćas nisam sanjao.
da putujem brzim vozom za veneciju,
čitam njujoršku trilogiju, jer u vozu, iz nekog razloga volim čitati pisce poput ostera,
slušam muziku iz amelije, baš ovu, da,
ne osećam ništa
i razmišljam o tome kako je to stanje
nije bilo sunca. nakon dugo vremena.
nije bilo gužve u gradu.
je duvao jak vetar. baš jak. tera te da se posvađaš sa njim i pobegneš. ili da ga razumeš. i pustiš ga pored sebe.
nije bio dan za šetnju. ipak, imao sam jednu tako dobru.
je izašao tekst o kandinskom u blicu. obradovao me.
sam stajao u redu čekajući svoj novi pasoš sat vremena slušajući pearl jam.
je danas dobio svog novog urednika.
nije bilo fudbala na tv-u.
sam sedeo sa njom dva sata u poslastičarnici.
ili fotokopija jednog neposlatog pisma:
Poštovane građanke i građani severne srpske pokrajine,
počinjemo ovo dobronamerno pismo obraćajući vam se onako kako vi volete da čujete jer naravno znamo da vi u toj našoj pokrajini imate te "tripove" o građanskim slobodama i jednakostima i istim pravima za sve i da tu zivi nekoliko desetina naroda i da se govore različiti jezici i slične bahanalije; počinjemo dakle da bi izrazili najdublje