Juče smo izašli na stopetogodišnjicu FK Vojvodine, malo pankerica zvuka, zvuk koji definiše urbani NS. Fino se proveli, svirali gradski ska pank bendovi, pivo bilo po simboličnim cenama, a sav prihod od pića uplaćen je u humanitarne svrhe. Navijači FK Vojvodine su jedini u zemlji koji su uspeli da očiste tribinu od neonacizma, i jedini su čiju idejnu platformu ne čine neonacizam, neofašizam, neočetništvo; već više neka slobodna interpretacija anarhosocijalističkih ideja. Identifikuju se sa idealima globalne Antife. FK Vojvodina, kao i mnoge druge institucije u zemlji (da počnem od Jevrejske opštine Beograd a završim u foajeima Vlade - nedavna nasilna preprodaja hotela "Šumadija", momci u fantomkama koji uteruju prodaju, a glavni kupac, prema BIRN-u ni manje ni više nego penzionisani kadar SDB-a i otac ministra Stefanovića), pati od institucionalnog vučićitisa, iako većinu članstva kluba čine korektni ljudi.
Павле Цвејић, најмлађи политички затвореник у Србији
u svetlu najnovijeg gafa najozloglašenijeg ministra u vučićevoj vladi, da se na poziciju vojnih sveštenika stavljaju nesveštena lica, na opštu zgroženost javnosti, ne samo civilne, već i ozbiljne vojne i crkvene, tj. ono malo preostalog zdravorazumskog i nekorumpiranog u srpskom društvu, što materijalno što duhovno uzev;
dakle, u svetlu tog najnovijeg blama pomenutog ozloglašenog i nevoljenog u narodu ministra, još od žrtvovanja najkvalitetnijih naših oficira u tragičnom udesu helikoptera na zdravstvenoj, humanoj misiji;
nekoliko stvari s ovim imenovanjem osoba koje blage veze s bogoslovljem nemaju mi je zapalo za sluh:
Bila je na televiziji najava knjige koju je ova žena napisala o sebi i svom radu. Knjigu ću naravno kupiti, kao nastojanje da pomognem kvalitetnom stvaralaštvu. O nekoliko emocija sam razmišljao tokom jučerašnje emisije. Prva i prevashodna je da je ova žena samo čudom još uvek živa, da je to sa čim se ona sukobljava svojim novinarskim radom zapravo sukob sa najrogobatnijim licem ove zemlje, sa tim monstrumom-ubicom koji živi iza maske ove zemlje već više od 7 decenija.
kao što sam pokušavao da nagovestim u nekim ranijim mrežnim unosima, moje mišljenje da je Srbija neslobodna od svog komunističkog, titoističkog nasleđa, i da je to sprečava da se integriše pravilno i lepo, recimo poput jedne Češke ili Slovačke, na Zapad, da očuva svoj slovenski identitet a da opet pametno žongleriše na vetrometini interesa, kao jedna mala zemlja i poklekla ekonomija na putu kojim gaze Supersile. kada mislimo o Zapadu koji nas tlači, treba misliti, pre svega o sistemu koji tlači eksjugoslovenski, udbaški, ulizički kvazikomunistički sistem.
Neka čudna i zla vremena su došla, uzburkani su duhovi svuda i deluje kao da se zla sen apsolutne, totalitarne mržnje iznova nadvija nad nesrećno Čovečanstvo. Interesantno, samo po sebi, da naporedo sa tom mračnom silom koja očito živi sa Čovečanstvom, i u njemu, otkad je sveta i veka, uvek postoji i neki tračak svetla, određeno nadanje da će doći lepša, bezbrižnija budućnost. Danas, dojam je, ti strahovi i nadanja se opet mešaju u kovitlacu
када бих покушао да дефинишем шта ми смета у србији,
Tako, počinju da duvaju novi vetrovi. Klintonova administracija, koja nam je nanela toliko zla, i povredila mladu srpsku demokratiju u celosti, ne samo njen konzervativno-boljševički deo, odlazi polako u prošlost i nestaje sa glavne pozornice kao akter. Iza nje ostaju gorke realnosti koje se valjaju promenUti, što bi rekli Bačvani. Možemo ih menjati proaktivno, učestvujući u tim realnostima, ili sedeti na vodama vavilonskim
i roniti gorko neutešne suze, kao povređeni nepravdom Kalimero.
Najveći broj negativnih stavova protiv upotrebe marihuane u bilo kakve svrhe je dolazio (pa i dalje dolazi) od ljudi koji uopšte nisu probali marihuanu ali su zato imali tvrd i nepromenljiv odnos prema njoj.
Vraćam Ledin entry o Artemiju, što mislim da je izuzetno intrigirajuća tema. Kako čujem iz pouzdanih izvora iz srpske dijaspore u Americi, značajan deo srpskog sveštenstva u Americi se nalazi na Artemijevoj strani. Kako još ti izvori navode, DS-ovoj vladavini će poći za rukom nešto što je samo SKJ-u pre njih uspelo - dok Turcima i Austrijancima naprimer nije - da vladaju u periodu raskola u srpskoj crkvi... da ne formulišem ovo zlobnije.