Gost autor: Gavrilo
Фотографија beginning телескопа Hubble
Неуро-урбанизмус
Mентални поремећај који се манифестује као депресија, напад страха, шизофренија највише је заступљен у популацији великих градова.
Директор института за менталне болести у Манхајму, Andreas Mejer-Lindenberg каже да је неуро-урбанизмус последица велике буке, загађености ваздуха, пуно смећа, суживота великог броја људи на малом простору, свакодневни стрес.
Да ли су то заиста узроци?
Dosadna noćna smena bila je tačno na svojoj polovini - sat je pokazivao 2 - kad je mašinovođa instinktivno pogledao na sat istovremeno kočeći da bi ztaustavio kompoziciju na samo nekoliko kilometara pred svojim krajnjim odredištem: kasarnom „Stevica Jovanović" u Pančevu. U pitanju je bila poslednja etapa od železničke stanice „Topčider", na inače redovnim periodičnim turama kad jedinice idu i vraćaju se sa gađanja na Pasunljansim livadama.
Uz škripu točkova po šinama voz se zaustavio. I onda je mašinovođa čuo još jedan neobičan zvuk: posle treska od doskoka na kamenje kraj koloseka kad je poručnik koji je pratio vozila natovarena na teretne vagone iskočio, čuo se još jedan, tup udarac. Mašinovođa izađe iz lokomotive a pred njim mladi oficir nauznak leži kao proštac. U nesvesti.
A na vagonima koji se pružaju nazad u mrak - nema ničega.
Ni kučeta, ni mačeta, ni tenka, ni topa. Ničega.
Citati iz vesti B 92:
Načelnik Generalštaba VS Ljubiša Diković podneo tužbu protiv direktorke FHP Nataše Kandić zbog optužbi da je odgovoran za ratne zločine na Kosovu
I Nataša Kandić podnela je tužbu protiv generala Dikovića:
Kandićeva optužila je ranije Dikovića da je navodno odgovoran za ratne zločine počinjene u zoni njegove odgovornosti na Kosovu i Metohiji 1998. i 1999. godine.
Tužba je podneta Prvom osnovnom sudu u Beogradu na osnovu sedam tačaka iz dosijea o Dikoviću koji je krajem januara ove godine objavio Fond za humanitarno pravo.
... dana sa našim Predsednikom, Tomislavom Ignjatom Nikolićem, bajčetinskim Glembajem.
Čestitam svima koji slave.
Zastavini automobili imali su čudne navike, od kojih je ona da se kvare iz čista mira, čak i kad su relativno novi umela da opasno ide na živce.
Taj nepoznat, pritajeni i živcirajući zvuk kome se ne može odrediti poreklo pojavio se posle pet stotina kilometara, na spustu ka Budvi. Ne mogu da odredim šta je, ne osećam ništa u ponašanju automobila ali mi se potmulo brujanje nikako ne sviđa. Ok, siđemo nekako, prolazimo semafor, ulazimo u Budvu i - motor se ugasi.
Dobro. Nije to ništa. Probam da upalim, verglam, amlaser se muči - ništa. Samo mirno, no panic. Bankina visoka 30cm, nema šanse da naguram auto. Sva četiri, otvaram haubu, izlazim da kao iskusni mehaničarski dunster pogledam šta se dešava. Gledam - sve deluje normalno. Vratim se, probam ponovo da dam kontakt, Ista priča. Na instrument tabli ništa ne pokazuje. Nije prokuvao. Ima vode u hladnjaku. Rezervoar napunjen u Titogradu.
Fak!
Stanu neki ljudi i pomognu (hvala đe čuli i nečuli!) da auto odguram nekoliko desetina metara do mesta na kome mogu da ga sklonim sa puta kojim teče beskrajna bujica.
Dobro, da vidimo: to što je subota veče, što nemamo ništa rezervisano, što je špic sezone i što smo skrljani od ibarske magistrale i doline Morače nisu činjenice od pomoći.
Šesnaest godina. Prošlo je šesnaest godina.
A sve je počelo tako naivno.
Uzmem jedno popodne godišnjeg odmora, prošle sedmice. Spakujemo (ako se pakovanje sebe u kupaćice i dva peškira u platnenu torbu tako može nazvati) se gospodža i ja i odjezdimo put gradskog bazena.
Ajmo sad fastforward
Uđemookupamoselegnemoponovoseokupamoiponovolegnemonapeškireonamičupkakosu...
Tišina.
O ubistvu Slavka Ćuruvije zna se praktično sve još od samog momenta egzekucije. Neki su, kažu, znali i pre toga. Naredbodavca, transmisiju, način.
„Ćuran“: Mira Marković, Rade Marković, Milan Radonjić, terenci.
I svako malo su se pojavljivale nove pretpostavke, novi detalji, potencijalni pomaci u istrazi. Ali je sama istraga tapkala u mestu.
Šta je to što je učinilo da Aleksandar Vučić ponovo slavodobitno pobere lovorike i prima čestitke sa svih strana, uključujući i svoje – kobajagi – oponente?
Da se vratimo samo nekoliko koraka unazad:
Ruku poluspuštenih a raširenih u nekakvom čudnom grču, kao revolveraš pred obračun, opako džonvejnovski; nogu koje prate taj luk (look) - poluraširene, u stavu i u hodu; pogleda kroz blago spuštene trepavice sa polupodignutim obrvama i nekakvim beštečkeevoinženjera osmehom - moj Đejms the fakin Nmosmaraš Din ode na malu maturu.
Š'a reći?
Trajni i neprestani apeli i vapaji Sanje Ilić, saboraca iz kurira i drugih angažovanih medija i istomišljenika urodili plodom!
Sprečena bezdušna pljačka!
"Tijanin novac u humanitarne svrhe"
Beograd -- Porodica Tijane Ognjanović, koja je preminula ne dočekavši transplataciju srca, saopštila da će novac prikupljen za njeno lečenje biti dat u humanitarne svrhe.
Otac preminule Tijane, Nebojša Ognjanović, rekao je novinarima da je pred Prvim osnovnim sudom formalno-pravno završena procedura koja će omogućiti da se Ognjanovići novca odreknu u humanitarne svrhe.
Srce, talenat, pamet, znanje, požrtvovanost, hrabrost.
Srbija ipak nije zemlja luzera.
Ovo su prvaci sveta!