Svaka samoposluga u okolini nudila je odličan izbor svih vrsta sireva: domaćih austrijskih, i onih uvoznih što su stizali iz Francuske, Italije, Holandije, Nemačke i komšijske Švajcarske. Gaude, edamera, trapista i kamembera, pakovanih na najrazličitije načine i one u rinfuzu.
Feldkirh je - kad rekoh "domaćih austrijskih" a kao mesto zbivanja - naime gradić u Forarlbergu, najmanjoj i najzapadnijoj austrijskoj republici smešten uz samu granicu sa Lihtenštajnom i otprilike na početku doline stare Rajne koja teče do Bodenskog jezera.
No izbor svakog pravog Montafonera, gde god da se nalazi a to može da obezbedi, jeste Montafoner Sura Kees.
Da, upravo tako zvuči Montafoner Sauerkase na tom čudnom dijalektu koji je mešavina nemačkog i retromanskog, u dolini nekada divljoj a sada bajkovitom skijaškom raju, koja se pruža petnaestak kilometara uspinjući se polako od Bludenca uz Silvreta Hohalpenštrase sve do pasa na preko 2.000 metara nadmorskevisine kojim se prelazi u Tirol.
Ali, nisam hteo o tome, bar ne sada.
Gost autor: Gedža.73
Imali smo ministara, nije da nismo.
Ne znaš koji je od koga lepši, pametniji, stručniji, štedljiviji
Gost autor: Inco
Kad su ljudi u poplavama gubili imovinu i živote,
Jer su se ignorisala sva upozorenja meteorologa,
Ja sam pisao da su to hiljadugodišnje kišurine, viša sila,
Da niko nije kriv i da je država učinila sve što je mogla.
I izdražavao saučešća porodicama nastradalih.
Protesti i nasilje čije prizore gledamo na snimcima sa ulica brazilskih gradova potpuno su iznenađenje za sve (nas) koji su (smo) o Brazilu sliku sticali prateći vesti o privrednom bumu i na njemu zasnovanom rastu političkog uticaja na svetskoj pozornici.
I kao preslikana je situacija sa ulica Istanbula, grada u zemlji koja slične privredne i političke performanse postiže u svom regionu.
No šta je to što još povezuje ove događaje i što možda može imati globalni značaj, ili najavu novih trendova?
Srce, talenat, pamet, znanje, požrtvovanost, hrabrost.
Srbija ipak nije zemlja luzera.
Ovo su prvaci sveta!
... ili: vivisekcija metoda jednog šarlatana
Tri je dana i tri noći brujala mreža užarena u brobi na virtuelni život i virtuelnu smrt između navijača i protivnika Brankice Stanković. Među tim navijačima i protivnicima pojavljivali su se najčudnovatiji likovi i frikovi a apsolutni hit u hitu bile su srdačne pohvale i čestitke voditeljki "Insajdera" na izvanredno obavljenom poslu, upućene od strane Ksenije Vučić i Nebojše Krstića uz horsko sasluženje silesije botova.
I potpuno je u drugom planu ostao sam kvalitet intervjua, zasenjen pitanjima da li se ona i zašto se doskorašnja ikona slobodnih medija prodala vlasti i Vučiću kao njenoj personifikaciji.
Nikad mi zaista nije bilo jasno otkuda toliko oduševljenje "Insajderom". Da me je nko pitao rekao bih da je reč o prilično tanom sa novinarske i jakom sa produkcijske strane medijskom projektu predvidljivih sadržaja i zaključaka, sa bombastično najavljiovanim gromopucatelnim temama tanko obrađenim i bez prave činjenične težine kad se razgrnu sve te krupne reči i krupni kadrovi. A najlošije među tim emisijama bez konkurencije su po pravilu one u kojima u studiju sede sagovornici vizavi voditeljke. Zato sam se, ne bez zebnje . videvši najavu upitao "Kuku, Brankice, kud si pošla s golo dupe međ pijane Turke?!"
Da se odmah razumemo: svakako ne spadam u one koji veruju da je Brankica Stanković svesno i namerno Aleksandru Vučiću odradila PR i častila ga novom parolom - "Eto, vidite li da ne idem samo na Pink i da odgovaram na sva pitanja?"
Kad kažeš ne može - šta to tačno znači?
I nove tehnologije, i beskrajan talenat, i entuzijazam, i podrška.
Gledajte, uostalom:
Miško Nećak&Mixer&Imlek.
Imlek oživljava Savamalu spojem inovativnosti i kreativnosti, video projekcijom na fasadi zgrade.
U okviru Mikser festivala 2012 kompanija “Imlek” podržava “3D mapping”, projekat autora Miška Nećaka koji se realizuje na fasadi zgrade u Karađorđevoj 43, ispod Brankovog mosta. Najmoćnijim inovativnim, tehnološkim spojem između komunikacija i umetnosti
Kako odoleti sirenskome zovu da se ovaj momenat, koji danas nekako prolazi bez zaslužene pažnje, i na blogu ovekoveči?
Manje, doduše, zbog političkog značaja - jer ništa se bitno, zaista, nije dogodilo - a više zbog slutnje da sutra više ništa neće biti isto. Odnosno da će g-đa Pešić, g-din Kacin i još neke ličnosti iz intelektualno-političkog tjelesnog zdruga našeg zamalo de Gola namah okrenuti ploču. Dakle, gde smo stali sa pregovorima?
vesti b92;
Izvor: Tanjug
Beograd -- Ivica Dačić je izjavio da su u diijalogu s Prištinom na vidiku veliki problemi, da nema novih dogovora i da ne zna o čemu bi trebalo da informiše parlament.
"Nema dogovora, jer prištinska strana ne prihvata i ne želi da razgovara da Zajednica ima bilo koji instrument vlasti, izbore, organe, izvršna ovlašćenja...", rekao je Dačić novinarima u Palati Srbija.
Zastavini automobili imali su čudne navike, od kojih je ona da se kvare iz čista mira, čak i kad su relativno novi umela da opasno ide na živce.
Taj nepoznat, pritajeni i živcirajući zvuk kome se ne može odrediti poreklo pojavio se posle pet stotina kilometara, na spustu ka Budvi. Ne mogu da odredim šta je, ne osećam ništa u ponašanju automobila ali mi se potmulo brujanje nikako ne sviđa. Ok, siđemo nekako, prolazimo semafor, ulazimo u Budvu i - motor se ugasi.
Dobro. Nije to ništa. Probam da upalim, verglam, amlaser se muči - ništa. Samo mirno, no panic. Bankina visoka 30cm, nema šanse da naguram auto. Sva četiri, otvaram haubu, izlazim da kao iskusni mehaničarski dunster pogledam šta se dešava. Gledam - sve deluje normalno. Vratim se, probam ponovo da dam kontakt, Ista priča. Na instrument tabli ništa ne pokazuje. Nije prokuvao. Ima vode u hladnjaku. Rezervoar napunjen u Titogradu.
Fak!
Stanu neki ljudi i pomognu (hvala đe čuli i nečuli!) da auto odguram nekoliko desetina metara do mesta na kome mogu da ga sklonim sa puta kojim teče beskrajna bujica.
Dobro, da vidimo: to što je subota veče, što nemamo ništa rezervisano, što je špic sezone i što smo skrljani od ibarske magistrale i doline Morače nisu činjenice od pomoći.
Tik, tak, tik, tak...